Kopnene borbe bjesne u trima zonama, Rusi strateški važan grad brane pričuvnim snagama

Petak 23. rujna ujedno je i 212. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Dok se i posljednjih dana nastavljaju intenzivna granatiranja, raketiranja i bombardiranja uzduž čitave linije bojišta na istoku, jugoistoku i jugu Ukrajine, ipak treba zamijetiti da su se kopnena djelovanja koncentrirala na tri odvojene zone. Kao prvo, tu je (1) nastavak ukrajinskog napredovanja, koje i dalje traje istočno od Harkiva, na stotinjak kilometara uz rijeku Oskil na jug – gdje je navodno uspio prijelaz rijeke na tri odvojena mjesta s pripadajućim formiranjem mostobrana na istoku. Osim toga, tu je bojište od grada Izjuma na istok, uzduž rijeke Siverski Donjec, gdje je također izveden prijelaz na više mjesta te ukrajinske snage intenzivno nadiru u južni bok ruske obrane uzduž Oskila. Tu se izgleda odvijaju i najžešće borbe, posebno oko grada Limana kojeg Rusi drže od 27. svibnja, i kojeg sada izgleda Ukrajinci napadaju s tri strane. Uglavnom, na tom potezu su branitelji zadnjih dana na pojedinim smjerovima postigli pomak od dvadesetak kilometra od rijeke Siverski Donjec, što ozbiljno dovodi u pitanje ruska nastojanja za obranom čitavog sjevernog dijela Luhanske oblasti i utvrđenih crta koje zadnjih dana nastoje formirati od ruske granice prema Harkivskoj oblasti. Osim toga, (2) borbe se još odvijaju i oko grada Bahmuta, gdje istočno, jugoistočno i južno od grada već tjednima traju ustrajni napadi ruskih snaga. Kako izgleda, usprkos jakom pritisku ondje ipak nije bilo bitnijih pomaka na bojišnici, dok su ponešto južnije, oko grada Donjecka, kopneni napadi Rusa i njihovih saveznika ponešto oslabili – navodno radi interventnog prebacivanja dijela njihovih snaga na sjever, oko Bahmuta i dalje oko 2. srpnja zauzetog Lisičanska.

Pri tome je zanimljivo da se ujedno ne čuje i o slanju ikakvih bitnijih ruskih pojačanja prema Limanu, čija je obrana izgleda prepuštena raznim pričuvnim postrojbama. Za kraj, (3) tu je i jugozapad Hersonske oblasti, odnosno ruska okupirana enklava na zapadnoj obali rijeke Dnjepar – gdje su posljednjih dana agresori izgleda aktivno provodili protunapade ne bi li stabilizirali linije bojišta. Iako im je barem dio tih nastojanja izgleda i uspio, ipak su njihove snage ondje pod stalnim pritiskom ukrajinskih branitelja, koji im ujedno nastavljaju kontrolirati dostavu svih potrepština. Time ondje okupljene postrojbe iz Rusije i separatističkih tzv. „Narodnih Republika“ ni izbliza ne mogu djelovati punom snagom, a u pitanju je i njihov opstanak – budući da napadnim djelovanjima upitne efikasnosti bitno brže troše svoju radikalno ograničenu logistiku. Pri tome, treba napomenuti i da je nastavljeno rusko korištenje iranskih kamikaza-dronova Shahid -136, pretežito u Mikolajevskoj oblasti i oko Odese, a uz tamošnje lučke instalacije na meti ruskih agresora zadnjih su dana opet bili i pojedini objekti ukrajinske kritičke infrastrukture – brana na vodnom rezervoaru kod mjesta Pečenigi istočno od Harkiva, te termo-elektrana Slovjansk kod mjesta Mikolajivka (oko 13 km istočno od Slovjanska).

Tjedan obilježen Putinovim govorom

Pa ipak, mimo ovih borbenih događanja, ovaj je tjedan u Ukrajini ipak bio obilježen nekima sasvim drugačijim stvarima. Kao prvo, činjenica da zadnjih tjedana Ukrajina ima inicijativu na sjeveroistoku bojišta toliko je preplašila i Ruse i njihove lokalne saveznike da se nakon višestrukih najava početkom ovoga tjedna stvarno i krenulo u provedbu referenduma o pripajanju Ruskoj Federaciji kako okupiranih tvorevina „Donjecka Narodna Republika“ i „Luganska Narodna Republika“, tako još i okupiranih dijelova Zaporiške i Hersonske oblasti – koje bi ujedno oglašavale svoje odvajanje od Ukrajine, pa onda birače propitivale i o pripajanju Rusiji. Cilj svega toga je jasan – osim čistog pojednostavljenja vojne i civilne logistike, ideja separatista je da se ti prostori najednom tretiraju kao dio Rusije, pa time barem formalno podliježu i pod ruski nuklearni kišobran, te mogu biti područjem punog angažiranja Oružanih snaga RF u „obrani domovine“.

Kako smo već pisali, u utorak je odlučeno da se sav taj niz referenduma u spomenute 4 okupirane ukrajinske prostorne jedinice održe od danas 23. rujna pa sve do utorka 27. rujna, i o tome su odmah onda donesene i sve potrebne odluke na samozvanim tijelima ovih okupiranih krajeva. Pri tome, već se danas vidjelo početak glasovanja – otvoreno i javno, a u pravilu praćeno jakom policijskom i vojnom prisutnošću, te izričitim pritiskom na građane da glasuju, iako im s ukrajinske strane radi toga prijeti čak i potencijalna zatvorska kazna radi kolaboracije. Ovaj razvoj situacije su zborno pozdravili svi s ruske strane, gdje se čak od separatista čulo kako bi i sama izjašnjavanja trebala obuzdati ukrajinsko oslobađanje okupiranih područja – dok se o svemu tome iz Ukrajine čulo da takve poteze uopće ne priznaju, što je izrijekom podržao i cijeli niz međunarodnih aktera.

Nije to ni čudno imamo li na umu da upravo traje i jesensko zasjedanje organizacije Ujedinjenih naroda – čija povelja je izgrađena baš na odbijanju takvog agresivnog kršenja suvereniteta država članica, kakvo Ruska Federacija prakticira u sebi susjednoj Ukrajini. Uglavnom, spomenuti referendumi su se počeli održavati prema uzoru onog na Krimu 2014. godine, za što su pojedine separatističke tvorevine čak i proglasile višednevne praznike – ne bi li u miru mogli silom pritjerati građane na glasačka mjesta. Pri tome, nije problem što u oblasti Zaporižje okupatori čak ne drže ni oblasno središte, kao što nije problem ni činjenica da se referendum izgleda krenuo dijelom održavati i širom Ruske Federacije, gdje je izjašnjavanje navodno organizirano za izbjeglice, iako se pri tome traži minimum ikakvih osobnih dokumenata. Uglavnom, već je unaprijed krenula i priprema kasnijih akata, budući da nitko od uključenih ne sumnja kako će postoci za priključenje Rusiji biti iznimno veliki.

Već u utorak popodne postalo je jasno da će se temeljem događanja u Ukrajini ruskim građanima obratiti i Vladimir Putin, po prvi puta od početka „specijalne vojne operacije“ krajem veljače ove godine. Svi su satima čekali ovo obraćanje uživo, da bi se onda ipak čulo da će ono biti snimljeno te objavljeno sutradan – u jutarnjim satima srijede 21. rujna, „kada se probudi javnost i na Dalekom istoku“. Umjesto osvrta na referendume i pripajanje osvojenih dijelova Ukrajine Rusiji, Putin se tom prilikom koncentrirao na dvije druge, a povezane teme – objavu mobilizacije u Ruskoj Federaciji, te novi niz prijetnji nuklearnim arsenalom (navodeći to kao odgovor na neke prijetnje sa Zapada, koje nitko nigdje nije čuo).

Djelomična moblilizacija

Objavljena mobilizacija posebno je opisana kao „djelomična“, iako je tu ostavljeno prostora da Ministarstvo obrane i Glavni stožer odluče o kolikom se broju ljudi zapravo radi, dok su ujedno i do kraja mobilizacijskog razdoblja produženi svi vojni ugovori osoblja koje je već na bojištu (što je vjerojatno izazvalo posebno „oduševljenje“ brojnih vojnika na ugovor zaglavljenih na bojištu, a kojima su ugovori već istekli, ili bi uskoro trebali isteći). Uskoro nakon toga javnosti se obratio i ruski ministar obrane Sergej Šoigu, koji je tu dodao ponešto detalja, spominjući mobilizaciju oko 300 tisuća rezervista i napominjući kako će se pri tome voditi briga da budu pozivani ljudi s iskustvom, a da na bojište neće biti slani studenti ili ročnici.

Ujedno, svima koje se bude zvalo obećana su prava i beneficije dosadašnjih vojnika na ugovor, s naglaskom da bi se tako trebalo okupljati ljude mlađe nego što je to do sada bio slučaj s dragovoljcima (koje se intenzivno i prešutno mobilizira već mjesecima).

Pri svemu tome treba napomenuti i da je samo dan ranije, u utorak 20. rujna, Državna Duma donijela i izmjene kaznenog zakonodavstva, kojima se jako postrožilo kazne za počinjenje kaznenih djela u vojnoj službi, ali i za dezertiranje i odbijanje službe – što se sve uklopilo u kontekst novoproglašene mobilizacije. Gotovo trenutno je krenuo i masovni egzodus potencijalnih vojnih obveznika iz Rusije – kako pokušajima kupovine avionskih karata, tako i fizičkim odlaskom izvan granica države, a redovi koji su se tako formirali na ulazu u više susjednih država brzo su ponukali tamošnje vlasti na reakciju. Na opću žalost ruskih bjegunaca, tu je prevladalo gledište da se ne radi o osobama podobnim za azil ili humanitarni prijem, budući da se ocijenilo da oni nisu protiv samog rata u Ukrajini – koliko protiv mogućnosti da se i sami nađu u njemu, umjesto da rusko ratovanje gledaju na televiziji. Odmah su širom Ruske Federacije bili sazvani i prosvjedi malobrojnih organizacija građanskoga društva i oporbe – gdje je na kraju u dva dana protestnih okupljanja u 39 gradova širom Rusije bilo privedeno oko 1320 osoba. Uglavnom, u većini slučajeva se tu radilo o manjim skupovima, na kojima je demonstranata bilo manje od policije, obavještajaca ili okupljenih novinara – i koje su vlasti razbijale gotovo u hodu.

Iako se prvotno pričalo da povodom mobilizacije neće biti nekih posebnih ograničenja kretanja za muško stanovništvo, u prva tri dana provedbe ovih mjera postalo je jasno da tome nije tako. Kao prvo, u javnosti su se pojavile snimke skidanja potencijalnih vojnika s avionskih putovanja prije polijetanja, a ubrzo se pokazalo i da će vjerojatno broj osoba podvrgnutih mobilizaciji biti veći od prvotnih najava. Dok se jučer još pričalo o tri vala mobilizacije, od oko 300 tisuća svaki, danas ruski mediji već spominju ukupno oko 1,2 milijuna potencijalnih novih ratnika u Ukrajini. Osim toga, iako su prvi materijali spominjali težište na prikupljanje ljudi u ruralnim krajevima i mimo oblasnih središta ili velikih gradova – izgleda da ni to neće biti na kraju tako odrađeno, budući da se govori i o planu o 16.000 mobiliziranih u Moskvi, te oko 3.200 u Sankt Peterburgu. Jednako tako se nagađa da su te brojke sukladne navodima 7. paragrafa Putinovog ukaza o mobilizaciji – koji je ostao javnosti nedostupan i tajan. Kako bilo da bilo, izgleda da je u tijeku masovno prikupljanje vojnika širom Rusije, gdje se čulo da im slijedi obuka od oko 2 tjedna prije uključivanja u postrojbe.

Pri tome se govorilo da bi prvih oko 50.000 ljudi trebalo poslužiti interventnom jačanju na terenu već raspoređenih postrojbi, dok bi se kasnije prikupljane snage onda krenulo ustrojavati u neke nove postrojbe. Naravno, ostaje nejasno kako se misli u kratkom roku dodati neiskusno ljudstvo u već raspoređene borbene postrojbe, niti tko bi trebao voditi te neke nove formacije, kao i čime bi one trebale biti opremljene. No već je danas postalo jasno da planirana mobilizacija nije dobro sjela ni Ramzanu Kadirovu u Čečeniji – koji je odbio njenu provedbu, napominjući da je plan novačenja u Čečeniji ionako do sada već probijen 254%, dok i bez posebne mobilizacije državi na raspolaganju stoji već pripremljena rezerva od 1000 dragovoljnih „branitelja Domovine.“

Najveća razmjena zarobljenika od početka rata

Druga velika vijest odjeknula je u večernjim satima srijede 21. rujna i svojim je učinkom razveselila i motivirala Ukrajinu, a dodatno zagorčala raspoloženje u mobilizacijom stegnutoj Ruskoj Federaciji. Naime, nakon dužih pregovora, tog je dana operacionalizirana i do sada najveća razmjena ratnih zarobljenika u dosadašnjem ratu u Ukrajini. Ukupno je tu bilo razmijenjeno 215 ljudi s ruske strane (124 časnika, te ljudstvo iz pukovnije Azov, vojske, policije i niza drugih organizacija iz sustava nacionalne sigurnosti Ukrajine). Čitav taj postupak događao se u tri odvojena segmenta – gdje je pri onom manjem posrednik Saudijska Arabija, a pri onom većem Turska.

Kao prvo se oko 20 sati čulo o slijetanju u Rijad zrakoplova s 10 stranih boraca zarobljenih na bojištima Ukrajine, koje su Saudijci preuzeli u Rostovu na Donu – i gdje je uz 5 Britanaca, 2 Amerikanca, Šveda i Marokanca bio i Hrvat Vjekoslav Prebeg. Dan kasnije oni su već bili u svojim domovinama, a Prebega je u KB Dubrava danas posjetilo i visoko izaslanstvo Vlade. Kao drugo, u ukrajinskoj oblasti Černihiv bila je izvedena i razmjena 200 ljudi za Viktora Medvedčuka, ukrajinskog proruskog političara i kuma Vladimira Putina.

Kao treće, dodatnih 5 Ukrajinaca je bilo razmijenjeno za 50 ruskih zarobljenika, većinom pilota i Čečena – gdje se s ukrajinske strane radilo o pet slavnih zapovjednika obrane Mariupolja, koji su se ondje na kraju snaga predali 20. svibnja nakon epske opsade u kompleksu čeličane Azovstal. Njih petorica – Serhiy Volynski, Svyatoslav Palamar, Denys Prokopenko, Oleg Khomenko, Denys Shlega – oslobođeni su osobnim posredovanjem turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana, i bit će pod njegovom osobnom zaštitom kao gosti u Turskoj sve do kraja rata u Ukrajini. Dosad je to sve zajedno najveća pojedinačna razmjena, a ukupno je od početka sukoba razmjenom u Ukrajinu vraćeno 802 državljana. No, vjerojatno nitko od njih do sada nije izazvao takvo oduševljenje u Ukrajini kakvo je izbilo povratkom boraca i zapovjednika iz Azovstala, zatim olakšanje odlaskom Medvedčuka kojeg se doživljavalo izdajnikom – ali ni ogorčenje koje je sve to proizvelo u Ruskoj Federaciji, koja je pri tome dobila Putinovog kuma inače Ukrajinca, dok je za preostale ljude dala petoricu prominentnih „nacista“ koje se mjesecima obećavalo javno suditi kao jedan od glavnih dokaza „denacifikacije“ Ukrajine.

Uz sva ova događanja bitno je tiše i s manje pažnje prošla činjenica da se i dalje nastavlja izvoz ukrajinskih prehrambenih proizvoda Crnim morem, putem „žitnih koridora“ koje su sa zaraćenim stranama ugovorili UN i Turska. Tim je putem zadnjih dana u prosjeku odlazilo po osam brodova dnevno, a na preko 185 plovila u svijet je od 1. kolovoza ove godine izvezeno preko 4 milijuna tona ukrajinske hrane. Ujedno se malo čulo i o inicijativi Europske unije da se pred nuklearnim prijetnjama i mobilizacijskom eskalacijom Putinovog režima krene u donošenje novog, osmog po redu paketa sankcija. U New Yorku, na marginama zasjedanja Opće skupštine UN-a, o tome se razgovaralo jednako kao i o organiziranju daljnje vojne pomoći Ukrajini. Pri tome, težište novog paketa sankcija trebalo bi biti na ograničenju prodaje ruske nafte i dodatnim mjerama za pojedine ruske organizacije i osobe „koje su odgovorne za agresivnu politiku i rat u Ukrajini“ – a nacrti mjera iz ovog okvira bi u detaljniju raspravu trebali biti upućeni tijekom idućega tjedna.

Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na jutarnji.hr objavljuje vojne analize