Čimpanze u jednom dijelu Gvineje razbijaju i jedu orašaste plodove, dok druge to ne čine čak i kada su im ponuđeni potrebni alati, pokazalo je istraživanje, a razlika bi mogla baciti novo svjetlo na njihovu kulturu.
Kao ljudi imamo kumulativnu kulturu: vještine i tehnologije se prenose i usavršavaju s generacije na generaciju, proizvodeći ponašanja sofisticiranija nego što bi jedna osoba mogla osmisliti.
Neki stručnjaci vjeruju da je to jedinstveno za ljude, te da se, za razliku od čovjeka, upotreba alata među čimpanzama spontano razvija samo kod pojedinih životinja u toj vrsti.
Njihova je teorija da životinje mogu inovativno razviti određena ponašanja bez modela koje su u tome kopirali.
Dokaz za to dijelom dolazi od čimpanza u zatočeništvu. Neke čimpanze samostalno su razvijale sposobnost korištenja jednostavnijih alata kao što je 'grabljanje' štapom i prikupljanje uz pomoć lista.
Ali ta se ponašanja razlikuju od relativno složenijih tehnika, poput razbijanja oraha, a i zatočeništvo se uvelike razlikuje od divljine.
Pa je Kathelijne Koops, profesorica antropologije Sveučilišta u Zuerichu, osmislila niz eksperimenata koji su uključivali divlje čimpanze u Gvineji.
Dok je jedna populacija čimpanza u gvinejskom Bossouu razbijala orahe, druga skupina samo šest kilometara dalje u Nimbi nije.
Koops je željela vidjeti hoće li populacija iz Nimbe razviti takvo ponašanje ako se upozna s alatima.
Znanstvenici su postavili četiri različita scenarija:
U prvom su čimpanzama ponuđeni palmini orasi u ljusci i kamenje koje bi se moglo upotrijebiti za njihovo otvaranje.
U drugom su se našli palmini orasi u ljusci, kamenje, ali i jestivi plodovi palminog oraha, kako bi čimpanze vidjele o kakvoj se hrani radi.
U trećem su ponuđeni kamenje, neoljušteni palmini orasi i nekoliko napuknutih ljuski oraha.
A u završnom eksperimentu ponuđeno im je kamenje i orašasti plodovi koule, koje populacije čimpanza, koje koriste tehniku razbijanja, češće i lakše razbijaju.
Skrivene kamere
Svaki eksperiment trajao je po nekoliko mjeseci, ali u nekim slučajevima čak i nekoliko godina.
Iako su mjesta pokusa u Nimbi posjetili i istraživali deseci čimpanza, koji su snimljeni kamerama, niti jednom nisu pokušali razbiti orahe.
"Nakon što smo gledali kako Bossou čimpanze razbijaju orahe u mnogo navrata, bilo je zanimljivo gledati kako Nimba čimpanze imaju u rukama iste materijale, a da pritom nisu nikad razbile nijedan orah", rekla je Koops za AFP.
Studija, objavljena u časopisu Nature Human Behavior, sugerira da razbijanje orašastih plodova zapravo može biti rezultat kumulativne kulture, slično kao kod ljudi.
Znanstvenici su priznali poteškoće u proučavanju čimpanza u divljini, uključujući nemogućnost kontroliranja broja posjetitelja njihovih mjesta.
Između 16 i 53 čimpanze posjetilo je svako mjesto tijekom eksperimenata, a specijalistica za ponašanje primata, profesorica Gisela Kaplan, koja nije bila uključena u istraživanje, postavila je pitanje jesu li brojke dovoljne za donošenje širokih zaključaka.
"Kao i u ljudskom društvu: broj inovatora je relativno mali i među životinjama, a inovacije također ovise o mnogim društvenim i ekološkim okolnostima i pritiscima", rekla je Kaplan sa Sveučilišta New England u Australiji.
Autori studije priznaju da postoje i druga moguća objašnjenja za ponašanje čimpanza, uključujući mogućnost da jednostavno nisu bili motivirani jesti orašaste plodove.
No kako čimpanze u susjednim područjima razbijaju orahe, smatraju da je malo vjerojatno da populacija Nimba nije bila zainteresirana za novi izvor hrane.
Koops je rekla da obuhvaćanje "divlje zajednice čimpanza normalne veličine" i duljina pokusa omogućuju zaključke.
"Naravno da bi bilo zanimljivo testirati dodatne zajednice", rekla je.