Konačno, priznao je. Kad su zapadni izvori objavili da Srbija šalje oružje Ukrajini, ministar obrane Miloš Vučević (sada i šef vladajuće Srpske napredne stranke, SNS, kako ga je oktroirao srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić) rekao je da ne prodaju ništa Ukrajini.
Vučić u razgovoru za The Financial Times kaže: “Je li moguće da se to događa? Ne sumnjam da bi se to moglo dogoditi. Što nam je alternativa? Ne proizvoditi ga? Ne prodavati?”. Eto i priznanja: "Nisam budala (engleski original kaže “fool”). Svjestan sam da bi dio oružja mogao završiti u Ukrajini."
Nekoliko tjedana nakon početka ruske agresije Ukrajine dnevni list The Washington Post (Jutarnji je prenio važne zaključke članka) je objavio kako je američka vlada neposredno prije napada organizirala posrednike, privatne osobe, koji su obilazili svijet tražeći zemlje koje imaju oružje sovjetskog podrijetla i, još bolje, koje još imaju proizvodnju takvog oružja. Posrednici bi zatim dogovorili kupovinu postojećih zaliha i tekuće proizvodnje tako da, primjerice, srbijanska tvrtka “Krušik” ne prodaje oružje i streljivo Kijevu nego tvrtki američkog posrednika. Kamo ono ide dalje, njih ne zanima. Zato ni ministar Vučević formalno nije lagao. Da, Srbija ne prodaje oružje izravno Ukrajini. Bilo je zbog toga trenja s Rusijom, ali čak je i u Beogradu moćni ruski ambasador Aleksandar Bocan-Harčenko morao odustati jer je to bio preduvjet da Srbija do danas ne nametne sankcije Rusiji. Bugarska je također sudjelovala u tom poslu i to nije uspjela spriječiti ondje moćna ruska ambasadorica Eleonora Mitrofanova.
Fascinantno je da kosovski premijer Albin Kurti nije tu činjenicu ukalkulirao u planove podizanja tenzija s Beogradom. Krenuti u sukob sa Srbijom u trenutku kad ona može računati na podršku Zapada jer pruža vitalnu pomoć Ukrajini uistinu je početnička pogreška strategijskih posljedica.
Marton Dunai, novinar FT-a, piše: “Kanal kojim srbijansko streljivo teče na ukrajinski front bio je ključan čimbenik zamjetnog zaokreta pa su Sjedinjene Američke Države, NATO i EU poduprli Srbiju u nedavnom rasplamsavanju etničkih napetosti na Kosovu, tvrde tri zapadna diplomata u regiji.” Vučić će ipak reći da je Srbija odlučila zadržati “neutralni položaj”.
“Vučić je priznao da hoda po rubu između Moskve i zapadnih sila, ali je rekao da neće pomoći ruskim ratnim naporima. "Priključili smo se svim rezolucijama UN-a", rekao je misleći na rezolucije UN-a u kojima se osuđuje potpuna ruska invazija na Ukrajinu. "Pridružujemo se zabranama ponovnog izvoza, kao što je [tehnologija] s dvojnom namjenom u besposadnim letjelicama . . . Nećemo biti središte ponovnog izvoza ičega u Rusiju."
Dodao je da su vremena kada je razgovarao s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom svaka tri mjeseca prošla, ističući da nije bio u kontaktu s Kremljem godinu dana osim što je primao posjetitelje iz Moskve. "To se nikad ranije nije dogodilo", rekao je Vučić kako prenosi FT. Nije se referirao na Milorada Dodika, predsjednika BiH entiteta Republike Srpske, koji je nedavno bio u Moskvi gdje nije dobio po što je došao, povoljnije cijene plina.
Ovaj Vučićev istup treba također gledati u okviru unutarnjih srbijanskih previranja koja su mu ozbiljno zaprijetila iako i dalje nema političke snage da usmjeri društveno nezadovoljstvo prema političkim promjenama. Istupom želi dati do znanja prosvjednicima kako uspješno igra na strani Zapada iako će donekle razbjesniti proruske krugove. Oni su mu sada manja briga. Njima pak pokazuje kako je mudra njegova politika kojom je uspio na svoju stranu staviti dosadašnje neupitne saveznike Kosova.