Premalo zavarivača u Estoniji. Nedovoljno inženjera u Nizozemskoj. Manjak građevinskih radnika u Portugalu. U cijelom EU-u poslodavci se suočavaju s velikim problemom trajnog nedostatka vještina i radne snage.
A bit će još i gore. Bude li sve teklo po planu, zelena tranzicija Europe generirat će između 1 i 2,5 milijuna novih radnih mjesta do 2030. Digitalna transformacija povećat će EU-ovu potražnju za IT stručnjacima, ali i za radnom snagom s osnovnim digitalnim vještinama. To su dobre vijesti koje potvrđuju uspjeh naše industrijske strategije. Međutim, ako poduzeća, koja su pokretačka snaga tog gospodarskog oporavka, ne budu raspolagala osobljem, taj se preporod neće ostvariti, poručuje potpredsjednik EK Margaritis Schinas.
Ako želimo popuniti sve veće praznine na tržištu rada, moramo početi od sebe i podupirati, aktivirati i prekvalificirati domaću radnu snagu. Kad je riječ o angažiranju talenata koje već ima, EU ne žali ni truda ni troška, no po svemu sudeći to ipak nije dovoljno da zadovolji potražnju.
Iako su stope zaposlenosti u EU-u rekordno visoke, u zadnjih se deset godina stopa slobodnih radnih mjesta udvostručila, dosegnuvši 2022. prosječno 2,9 %. U Austriji je tako prošle godine gotovo 51 % slobodnih radnih mjesta ostalo nepopunjeno. To znači da Europa može ostati konkurentna samo ako za popunjavanje tih mjesta radnike potraži drugdje.
Tu se otkriva važnost migracija radne snage. Moramo se više potruditi da Europa postane privlačno odredište u globalnoj utrci za talente. Ljudi iz cijelog svijeta koji traže posao radije odlaze u Novi Zeland, Australiju, SAD i Kanadu nego u zemlje EU-a, i to ne samo zato što su to zemlje engleskog govornog područja. Pravila EU-a o zakonitim migracijama previše su složena, nekoordinirana i usmjerena samo na visokokvalificirane migrante.
Činjenica je da su Europi trenutačno potrebniji vozači kamiona nego astronauti. Kako bi privukla talente u EU, Komisija sada uspostavlja bazu talenata EU-a – novi sustav koji izravno povezuje poslodavce u EU-u s tražiteljima zaposlenja svih razina kvalifikacija iz cijelog svijeta. Od zidara i vozača autobusa do liječnika i medicinskih sestara: gdje god postoji potreba, a ponuda u EU-u ne može zadovoljiti potražnju, privucimo potrebne talente izvana.
Sustav će biti ograničen na deficitarna zanimanja, što znači da uvozimo radnu snagu samo za područja za koja poduzeća iz EU-a ne mogu pronaći dovoljno domaćih radnika. Nacionalne vlade same odlučuju hoće li njihova zemlja u tome sudjelovati, no s gospodarskog aspekta sve ide u prilog tome da se uključe.
Takav sustav urednih i zakonitih migracija radne snage ujedno odvraća nezakonite migracije te će biti važan instrument vanjske politike EU-a. Može pospješiti našu suradnju sa zemljama podrijetla i tranzita kako bi se smanjio broj nezakonitih dolazaka i pojačala suradnja na ponovnom prihvatu.
Ako realistično sagledamo situaciju, ambiciozne ciljeve zelene i digitalne tranzicije nećemo moći ostvariti bez nekog oblika ciljane migracije radne snage u EU-u, niti ćemo biti u stanju osigurati dovoljno osoblja u domovima za starije i nemoćne.
Na tom terenu EU može dobiti mnogo, ali i izgubiti sve, poručuje Schinas.