Usred ruske agresije na Ukrajinu Srbija, kao jedan od rijetkih ruskih europskih saveznika, ubrzano se militarizira. Prošli vikend na beogradski civilni aerodrom Nikola Tesla sletjelo je u "polutajnoj misiji", kako je javila agencija AP, čak šest velikih transportera kineskog ratnog zrakoplovstva Y-20, koji su dovezli sofisticirane proturaketne sustave HQ 22.
Zrakoplovi su preletjeli dvije članice NATO-a, Tursku i Bugarsku, te, kako javljaju vojni analitičari, nikada toliko kineskih transportera Y-20 nije letjelo zajedno na tako dalek put. Srbija je prva europska zemlja koja će imati te sustave, slične, iako manjeg dometa, ruskim S-300 i američkim Patriotima. Ova kineska isporuka nije samo naoružavanje i produciranje Srbije, nego i nešto važnije - poruka Zapadu i geostrateško pozicioniranje Kine u Europi.
Vučić je spreman na ustupke
Osim što se Srbija evidentno naoružava usred ukrajinskog rata i sve napetijih odnosa na Zapadnom Balkanu, ovo se može protumačiti i kao kinesko pokazivanje mišića, odnosno početak, na neki način, vojnog i političkog pozicioniranja Kine u Europi. Naime, Kina je postala jedan od najvećih proizvođača oružja, a Srbija - kao zemlja koja nije ni u NATO-u, ni u EU, a nalazi se na važnom strateškom mjestu - čini joj se idealnim "prozorom" u Europu, pogotovo jer je Aleksandar Vučić spreman na ustupke, poniznost i podilaženje Pekingu.
Ne treba zanemariti da je ova kineska demonstracija sile povezana ne samo s ratom u Ukrajini, nego je i odgovor na najave o jačanju zapadnjačkih vojnih blokova na području Tihog oceana - Japan, Južna Koreja, Australija, Novi Zeland - što se u Pekingu smatra nekom vrstom daljnjeg širenja NATO-a na istok, odnosno njegovim dalekoistočnim krilom, što smatraju prijetnjom vlastitim interesima u tom akvatoriju. Kina tako ovom svojim srbijanskim performansom pokazuje da ima prolazak na taj zapušteni otok usred europskog NATO-ova prostora. Podsjetimo da se Vučićev ministar vanjskih poslova Nikola Selaković snishodljivo opravdavao Pekingu zato što je Srbija glasovala za izbacivanje Rusije iz UN-ova Vijeća za ljudska prava, pravdajući tu odluku "strašnim pritiscima" kojima je izložena sa Zapada.
Možemo samo zamisliti kako li se tek Aleksandar Vučić zbog toga sagibao pred Putinom jer se pohvalio kako se s njim čuo nakon pobjede na izborima.
Srbija kao marioneta
No, nije ovo prva Vučićeva kupnja kineskog oružja jer već ima kineske dronove Chengdu Pterodactyl 1, koje Kinezi zovu Wing Loong. Vučić je naručio te kineske bespilotne letjelice još prije tri godine kada je izjavio da je "cijena prava sitnica", a poslije su neki srpski izvori navodili da se radilo o 20-ak milijuna eura. No, osim što mu sve jače jedinstvo Zapada u odnosu na Rusiju i pojačavanje sankcija Rusiji ne ide na ruku, Srbija dobrim dijelom postaje tek marioneta u rusko-kinesko-zapadnjačkom natezanju. Treba spomenuti kako je SAD još 2020. godine upozorio Aleksandra Vučića da Srbija, ako već ima europske ambicije postati članica EU, treba svoju politiku, pa i obrambenu, uskladiti s europskim potrebama i standardima, a ne solirati i balansirati onako kako to Beograd radi.
Takvo naoružavanje u situaciji vrlo napetih odnosa na Zapadnom Balkanu izaziva određenu zebnju, s obzirom na to da se Vučić stalno promovira kao lider u regiji, a njegova politika "srpskog sveta", za koju ima podršku Moskve, zapravo pokazuje da je u vrlo napetim odnosima sa svim svojim postjugoslavenskim susjedima. Stoga se postavlja i pitanje o tome sprema li se Vučić na neku svoju "specijalnu vojnu operaciju" - na valu one Putinove i ovisno o dosegu Putinove - s Kosovom, Crnom Gorom, koju spašava članstvo u NATO-u kao i Sjevernu Makedoniju, ili dosta rovitom i nezaštićenom BiH. Osim što se neobuzdano naoružava u Kini i Rusiji, Vučić se pohvalio da će od Turske kupiti supermoderne dronove Bayraktar koji su se pokazali izvrsni u azerbajdžansko-armenskom ratu te sada u Ukrajini.
Navodno mu je, kako sam kaže, osobno turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan obećao isporuku "preko reda", a dodatno se pohvalio da će kupiti i 12 novih francuskih borbenih lovaca Rafale te je u pregovorima s "jednom zemljom" o nabavi još 12 rabljenih Rafalea. Hrvatska je nedavno za 1,1 milijardu eura kupila 12 polovnih Rafalea od Francuske.
Nedostatak kadrova
U svem tom Vučićevu euforičnom megalomanskom naoružavanju ispod radara provučićevskih medija prošla je izjava srpskog Vojnog sindikata koji pozdravlja opremanje vojske novim naoružanjem, ali je ocijenio "da joj kronično nedostaju kadrovi kojih, u ovom trenutku, nema dovoljno da opslužuju i održavaju ni postojeće oružje koje Srbija posjeduje", a kamoli da imaju ljude obučene za rukovanje novim sofisticiranim naoružanjem.
Sindikat je izrazio nadu, piše beogradski list Danas, da će nova vlada shvatiti ozbiljnost krize koja potresa sustav obrane i u kojoj je mjeri obrambena moć zemlje podrivena "katastrofalno lošim, diletantskim i kriminalnim rukovođenjem", kako stoji u izjavi Vojnog sindikata. Isto tako, uz uznemiravajuće zveckanje oružje, što Vučić radi, Srbija trpi sve više kritika iz Bruxellesa jer i dalje ne želi slijediti europsku politiku sankcija prema Rusiji, iako bi to kao kandidatkinja za članstvo morala učiniti. Srbija jest u UN-u dva puta glasovala protiv Rusije, ali se nije priključila sankcijama.
U Beogradu tvrde da su zbog toga izloženi pritiscima sa Zapada, ali Vučić misli da je pronašao spas u formuli kojom će moći izigrati te svoje obveze. Naime, već je najavio da trenutačna tehnička vlada ne može donijeti tako ozbiljnu odluku, pa se očekuje da će otezati s formiranjem nove vlade do krajnjih granica izdržljivosti, a neki kažu čak i do kraja ljeta. Naime, tek kad državna izborna komisija proglasi konačne rezultate, počinje odbrojavanje od tri mjeseca za formiranje vlade. Iako je jasno da Vučić već ima koalicijskog partnera za sastav vlade - stranku Vojvođanskih Mađara koji su na daljinskom upravljaču "brata Viktora" što mu ne smeta, kao što ga ne da smesti ni činjenica da na velikomađarskom "trianonskom sentimentu" Orbán Vojvodinu smatra dijelom izgubljenog mađarskog teritorija.
Jasne poruke iz Europe
Vučiću je, zlo ne trebalo, pod rukom i Dačićev SPS koji mu se nudi, iako bi ga se on rado riješio, ali teško da će to uspjeti jer će mu trebati za vlast u Beogradu. No, sjetimo se da je nakon prošlih izbora, na kojima je imao apsolutnu većinu, čekao do krajnjeg ustavnog roka da formira vladu. Pretpostavljamo da Vučić misli kako će rat u Ukrajini završiti ili barem (kako on navija) biti odlučen u korist Putina te će se riješiti tog problema kako bi se u skladu s rezultatom rata, kako god završio, mogao postaviti.
Iz Bruxellesa i Berlina jasno su mu poručili da se mora opredijeliti te da je vrijeme sjedenja na dvije i više stolica prošlo. "Došlo je vrijeme odabira, a ne kalkulacija i premišljanja", jasno su mu rekli iz Berlina. Pred Vučićem je razdoblje kada će morati donijeti jasnu odluku, a ne stalno laviranje i politika čekanja i odugovlačenja prije nego što postane glavni troublemaker Europe. Vučić zasad, barem javno, ne odustaje od EU, iako to od njega traži dobar dio srpske javnosti, ali i dobar dio još radikalnije desnice kojoj je omogućio ulazak u Skupštinu.