UGLEDNI LIST

‘Kijev je obećao nemoguće, sada slijedi triježnjenje! A ako Putin povuče ovaj potez do zime...‘

U Kijevu i na Zapadu raste svijest da moraju početi raditi na novom vremenskom okviru

Vladimir Putin

 Mikhail Metzel/Tass/Profimedia/Mikhail Metzel/tass/profimedia

Optimisti koji su samouvjereno predviđali brzu i laku pobjedu kada je Ukrajina pokrenula svoju dugo očekivanu protuofenzivu nisu učinili Kijevu uslugu podižući očekivanja na nerealne razine, piše britanski The Times.

Za obje strane rat je postao žrvanj. Poput Rusije, Ukrajina je sada uglavnom odustala od hrabrih obećanja o neminovnim trijumfima. Umjesto toga, govori se o osvojenim pojedinačnim selima, o postignutim ili osujećenim napredovanjima njihovih snaga. Kao što je rekao jedan neraspoloženi dužnosnik Sjedinjenih Država: - Nismo sasvim zatvorili knjigu o 2023., ali ubrzavamo naše razmišljanje o 2024.

U Kijevu i na Zapadu raste svijest da moraju početi raditi na novom, duljem vremenskom okviru.

Ukrajinci priznaju da protuofenziva nije išla po planu i da nisu postigli napredak kojem su se nadali ili ga očekivali. To ne znači da je protuofenziva propala, jer je teritorij oslobođen, a ruske snage ozbiljno degradirane. Ostalo je još mjesec ili dva u kojima bi Ukrajina još mogla postići iskorak (u studenom zimske kiše u južnoj regiji Zaporižja stvarno počinju otežavati uvjete).

Unatoč tome, iako nipošto nemogući, izgledi za veliki proboj na južnoj bojišnici koji bi presjekao ruske snage na dva dijela i izolirao Krim su sve manji.

Ovo je nedvojbeno bilo za očekivati. Unatoč opskrbi određenom količinom zapadne opreme i obuci, vojska se ne reformira u roku od nekoliko mjeseci. Ukrajinci su na neki način zaglavljeni između svog starog sovjetskog načina ratovanja i novog zapadnog. Časnik američke vojske uključen u njihovu obuku priznao je ogorčenost: “NATO je očekivao čuda, a Ukrajinci su im to obećali. Ali ne možete voditi rat optimizmom.”

Ipak, Ukrajinci i dalje drže inicijativu. Oni su, po svim mjerilima na putu pobjede.

Oni su, na primjer, zadržali Ruse raširenima po širokoj fronti i koristili su svoju novu vatrenu moć dugog dometa i svoj kapacitet da brže pređu s pronalaženja na gađanje ciljeva kako bi degradirali neprijateljska važna skladišta zaliha i topništvo.

Prema njihovim podacima, u proteklih nekoliko mjeseci uništavali su oko 25 ruskih komada topničkog oružja dnevno.

Također su opetovano napadali ključne ruske linije opskrbe, posebno most Chonhar koji povezuje kopnenu Ukrajinu s Krimom.

U tom procesu su se, međutim poprilično prorijedili.

Možda je polovica 10. korpusa, rezerve koju je Kijev kreirao da iskoristi svaki proboj ruskih linija, sada morala biti raspoređena duž fronte.

47. mehanizirana brigada koja je napredovala prema jugu prema gradu Orihivu, uglavnom je obučena od strane Britanaca i opremljena njemačkim tenkovima Leopard 2 i američkim borbenim vozilima Bradley.

Rusi su dobro ukopani, a njihova je obrana do sada usporavala ili osujećivala ukrajinske napade, koje su često provodile relativno male formacije, jer su one veće previše ranjive na rusko topništvo i helikoptere.

To pokazuje uspješnu prilagodbu borbenom okruženju, ali također otežava postizanje odlučnih napredaka.

Topnički rat ostaje ključan.

Rusi sveukupno i dalje ispaljuju više metaka, ali Ukrajinci sada imaju bolje oružje: snage Kremlja moraju se prilagoditi nepoznatom iskustvu nadmašenosti kvalitetom oružja. Sa svojim novim zalihama kazetnog streljiva i teškog naoružanja kao što su britanski samohodni top AS-90 i haubica M777, Ukrajinci polako pobjeđuju. Oni također troše cijevi oružja brže nego što ih mogu zamijeniti.

Pojavile su se i tvrdnje u njemačkim medijima da je ukrajinski nedostatak napretka posljedica toga što nisu primijenjene zapadne lekcije, iako je nemoguće primijeniti doktrinu koja se temelji na zračnoj i artiljerijskoj nadmoći kada nisu imali ni jedno ni drugo.

U Kijevu je jedan ukrajinski dužnosnik okrivio "bezobzirnost NATO-a... koji je gotovo nagradio Putina za njegovu agresiju". Međutim, glavni ukrajinski odgovor bila je frustracija, što je dovelo do eskalacije napada bespilotnim letjelicama i diverzantskih napada na rusko tlo.

Prošli tjedan bilo je više takvih napada na Moskvu, iako su svi osujećeni ometanjem ili protuzračnim projektilima. Britanski diplomat izrazio je zabrinutost da bi "ovo moglo ići na ruku Putinu, što bi mu olakšalo da rat potraje u vječnost".

Trenutačno nema izgleda za mir. Prošlog vikenda održan je “mirovni samit” u Jeddahu, ali Rusi nisu bili pozvani pa se nije očekivalo da će to dovesti do praktičnih razgovora. Bila je to više vježba u performativnoj brizi.

Ukrajina je željela reklamirati svoj mirovni plan u deset točaka, što je zapravo poziv na bezuvjetno rusko povlačenje i predaju.

Saudijski domaćini, kao i Kina i Turska, nastojali su izgledati konstruktivno i postaviti se kao mirovni posrednici u nekom trenutku u budućnosti.

Problem je u tome što niti jedna strana nije spremna za značajne pregovore. Kijev misli da će biti u boljoj poziciji za razgovore nakon što oslobodi više teritorija i počne opsjedati Krim. Moskva je uvjerena da će izdržati ovogodišnju protuofenzivu i nada se da će zastoj natjerati Zapad da dvaput razmisli o otvorenoj potpori Ukrajini.

Osim toga, neki ruski stratezi (i zapadni analitičari) zbog potencijala da bi se Donald Trump sljedeće godine mogao vratiti u Bijelu kuću predviđaju da bi se SAD mogao povući iz rata.

Stoga je još jasnije da će se ovaj rat voditi još dugo. Netko bi mogao tvrditi da borbe ovog ljeta pripremaju Ukrajince za veći uspjeh sljedećeg proljeća.

Imat će još više zapadnjačke opreme, uključujući američke tenkove M1A1 Abrams i možda F-16 borbene zrakoplove. Što je još važnije, imali su više vremena trenirati na njima i razviti vlastite doktrine za njihovu upotrebu.

U četvrtak je predsjednik Biden zatražio od Kongresa da odobri dodatnih 13 milijardi dolara vojne pomoći, a drugi saveznici također duboko kopaju kako bi vidjeli što još mogu pružiti. Nijemci, primjerice, kupuju i prepravljaju 30 zastarjelih, ali još uvijek korisnih tenkova Leopard 1 u vlasništvu privatnog trgovca oružjem.

U međuvremenu, rusko gospodarstvo se pregrijava. Iako je Moskva zaobišla neka uska grla u proizvodnji, uključujući domaću proizvodnju iranskih "dronova samoubojica", ne može zamijeniti uništene sustave ni približno brzinom kojom se uništavaju.

Nadalje, predsjednik Putin još uvijek se dvoumi oko sljedeće mobilizacije rezervista. Vojska je željela da to već bude u tijeku, ali s obzirom na regionalne izbore koji su zakazani sljedećeg mjeseca, čini se da su ga politički menadžeri Kremlja uvjerili da odloži ovaj nepopularan i remetilački potez do zime.

To će skratiti vrijeme dostupno za njihovu obuku prije sljedeće ture ratovanja, ali Putina trenutno više brinu rizici za njegov položaj kod kuće.

Sve ovisi o dugoročnoj sposobnosti Ukrajinaca da se bore - a postoje znakovi umora od rata jer postaje sve teže regrutirati vojnike - i spremnosti Zapada da ih podupre.

Izgledi Kijeva i dalje izgledaju bolje, ali svatko tko se nadao ili očekivao da će rat završiti ove godine vjerojatno će biti razočaran. Umjesto toga, vrijeme je da svi uključeni ozbiljnije razmisle o svojim dugoročnim planovima za rat, koji će možda konačno stvoriti uvjete za razmišljanje o nekakvom miru, piše The Times.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 18:39