Utorak 25. lipnja ujedno je bio 852. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, a početak 29. mjeseca opće ruske invazije karakterizira umjereno toplo vrijeme, povremene oluje (olujna fronta je prolazila od zapada države, pa preko sjevera, i sada do sjeveroistoka države), te postupni nadolazak novog toplinskog vala početkom srpnja. Subotu 22. lipnja ujedno je označio i osmi val ruskih zračnih napada na ukrajinsku energetsku infrastrukturu u zadnje vrijeme (sada posebno u regijama Lviv i Zaporižje) – radi čega su dodatno pooštrene i svakodnevne redukcije struje širom čitave države. Dok se čuje i prognoze kako će bez nekih suštinskih zahvata ove zime u Ukrajini biti struje tek po četiri sata dnevno, ovih su dana isključenja bila od 11 do 23, a onda od 24. lipnja i od 2 do 5 ujutro, te od podneva do 23 sata. Uz sve ovo bilježio se i dnevni uvoz struje iz zapadne Europe (recimo, 32.000 MWh u nedjelju 23. lipnja), no to nije moglo nadoknaditi manjkove domaće proizvodnje koje u praksi pogoršavaju i štete na prijenosnoj infrastrukturi (kako od ratnih djelovanja tako i od oluja) koje se konstantno nastoji popravljati.
Za to vrijeme i dalje traju borbe širom ukrajinskih bojišta – gdje je pritisak na regiju Harkiv iz same Ruske Federacije malo oslabio tek nakon američke dozvole da se donirano oružje koristi i po ciljevima u Rusiji. Dok zapravo traju nedoumice o pravom opsegu te dozvole, zadnje se čulo kako bi ona mogla obuhvaćati gađanje ciljeva do 100 km unutar Rusije (osim ondje smještenih vojnih aerodroma, što bi Ukrajini zapravo najviše pomoglo). Ipak, već i ovakvo stanje očigledno je pomoglo da se razvodne ofenzivni planovi ruske skupine snaga „Sjever“, koja je po prvotnim navodima obuhvaćala oko 90.000 ljudi – da bi sada bila ojačavana raznim postrojbama s drugih dijelova bojišta u nastojanju da se barem donekle održe njena napadna djelovanja.
Ipak, uz uništavanje ruskih bitnica sustava S-300 koje su dnevno terorizirale grad Harkiv, zadnje se vrijeme vide masovni ukrajinski napadi preko granice i na tamošnje vojne instalacije te razne sigurnosne postrojbe u kretanju. Sve bi to bilo još i efikasnije da Ukrajina ne muči muku s pribavljanjem dodatnog ljudstva za vojsku – gdje novi Zakon o mobilizaciji tek postupno kreće u primjenu (od oko 2,3 milijuna ročnika koji su do sada ažurirali svoje podatke u digitalnom sustavu, njih oko 1,1 milijun pokazalo se sposobnima za službu), a tek se postupno za borbu sprema i dio postojećeg ljudstva u sigurnosnom sustavu (formiraju se tri nove brigade od pripadnika policije) te zatvorenika i osuđenika. Sve to bi trebalo dati malo daha i Nacionalnoj gardi, čije je oko 70 posto osoblja navodno raspoređeno u borbenoj zoni.
Za to vrijeme, uz sve ostale borbene zone, poseban problem za Ukrajinu predstavlja okupirani Krim. Njega okupatori koriste kao logističku i borbenu bazu u isto vrijeme dok pokraj vojnih objekata glume normalan život i ljetnu turističku sezonu. No, kako je to istaknuo čelnik ukrajinske vojne obavještajne službe Kirilo Budanov – Ukrajina je novim raketama ATACMS dobila sredstvo za njegovo trajno odsijecanje od ostatka Rusije, dok se u isto vrijeme uspjelo i minirati tamošnje vode ruskih vojnih luka – i to minama niske zamjetljivosti posijanim iz besposadnih plovila baš na rute ruskih vojnih brodova. Ipak, dok ispunjenje takvih najava tek treba očekivati – Međunarodni kazneni sud je u utorak 25. lipnja raspisao naloge za uhićenje bivšeg ruskog ministra obrane Sergeja Šojgua i načelnika Glavnog stožera OS Ruske Federacije Valerija Gerasimova zbog ratnog zločina napada na ukrajinsku energetsku infrastrukturu – a iz susjedne nam se Slovenije čulo i o skorom potpisivanju bilateralnog sigurnosnog sporazuma s Ukrajinom (što je potez o kojem iz Republike Hrvatske nema nikakvih naznaka).
Stanje na terenu
Na sjeveru Harkivske oblasti zadnjih dana izgleda kao da je oslabilo ukrajinsko nastojanje za oslobađanjem sela Gliboke, dok se opet pojačano spominje ruske napade prema južnijem ukrajinskom naselju Lipci (koje je konstantno i na meti čestih ruskih udara teškim vođenim zrakoplovnim bombama). S druge strane, borbe oko 30 km na sjeveroistok, oko grada Vovčanska, i dalje bjesne. Ondje izgleda da nije bilo većih promjena u samom centru naselja (Rusi drže istočni dio centra, sjeverno od rijeke Vovče, te izgleda nadalje i prostor tamošnje tvornice agregata), dok su Ukrajinci dodatno ojačali svoj prodor prema sjeveru na krajnjem istočnom rubu grada (ujedno zadržavajući i položaje u prigradskom selu Tihe). Slična je situacija i dalje na istoku – u borbenoj zoni od ukrajinskog grada Kupjanska na rijeci Oskil, pa na jug prema okupiranim gradovima Svatove i Kremina.
Na putu od Kupjanska prema Svatove borbe se koncentriraju (1) neposredno istočno od Kupjanska (Sinkivka i Petropavlivka), (2) oko 12 km na jugoistok uz cestu P-07 oko Stepove Novoselivke, te još nekoliko km južnije gdje Rusi nastoje napredovati oko sela Pišćane i Berestove. Daljnje žarište borbi je oko 5 km dalje na jug, zapadno od okupiranog grada Svatove (Stelmahivka i okolina), dok se dalje na jug čulo i o ustrajnom ruskom pritisku na zapad prema ukrajinskim uporištima Makiivka, Grekivka, Nevske, Terni, Torske i u Serebrjanskim šumama. Iako na čitavom ovom bojištu nije bilo bitnijih pomaka bojišnice, ipak se vođene ustrajne borbe prilične žestine.
Od rijeke Siverski Donjec na jug također traje ustrajan ruski pritisak na sva bitnija ukrajinska uporišta sjeverno od okupiranog Soledara – s posebnim naglaskom na borbe oko sela Viimka te Rozdolivka. Napomenimo i da se na jugoistočnom dijelu Rozdolivke 23. lipnja čulo o podizanju ruske zastave – iako je selo i dalje navodno podijeljeno te poprište žestokih napada agresora s istoka, juga i jugozapada. Slična je situacija i oko Časiv Jara, gdje se bilježe ruski napadi prema položajima branitelja uz trasu vodnog kanala „Siverski Donjec – Donbas“, i to posebice sjeveroistočno i jugoistočno od grada gdje taj kanal ima kraće trase s masivnim cjevovodima iznad zemlje. Ipak, izgleda da agresorima još nije uspjelo ni kompletno zauzimanje podijeljene gradske četvrti „Novi“, koju taj kanal dijeli od glavnine grada. U njoj se izgleda još zadržavaju manje skupine branitelja, kojima ostaci stambenih blokova pružaju barem skromnu zaštitu od brojnih zračnih i termobaričkih napada, a improvizirani mostovi preko kanala omogućavaju i povremene upade oklopnih vozila sa zapada kao pojačanja.
Žestoke borbe bilježile su se zadnjih dana i južno od okupiranog Bahmuta – na prostorima sela Ivanivske, Klišćivka i Andriivka – koja su sva izgleda ili okupirana ili ispražnjena na „ničijoj zemlji“. Napomenimo da se oko 20 km južno od okupiranog Bahmuta zadnjih dana nastavljaju intenzivne borbe na prilazima ukrajinskom uporištu Toreck – gdje su agresori prije nekoliko dana neočekivano napredovali. Izgleda da su napadači ondje uspjeli ovladati pumpnim stanicama na početku podzemne trase vodnog kanala „Siverski Donjec – Donbas“, kao i dijelom njegove podzemne trase prema okupiranom gradu Gorlivka. Dok se ovih dana neslužbeno čulo o okupaciji ostataka ukrajinskog sela Šumi, izgleda da su agresori barem privremeno zaustavljeni na samim prilazima tamošnjim ukrajinskim mjestima Družba, Pivnične i Zalizne (sve bliska prigradska naselja Torecka) – a pritisak se s istoka bilježi i na južnija ukrajinska uporišta Pivdenje i New York. U samom Torecku zadnja dva dana nema struje, a provodi se i evakuacija stanovništva (oko 500 ljudi dnevno).
Borbeno najžešća zona ipak je ona sjeverozapadno od okupiranog Donjecka, na potezu od okupirane Avdiivke na zapad prema ukrajinskom gradu Pokrovsku. Okupator je ondje navodno koncentrirao 8 jurišnih brigada kojima održava stalan pritisak, posebice u okolici nedavno osvojenog naselja Očeretine. Posebno treba napomenuti pritisak iz Očeretine na sjeverozapad – gdje se borbe vode oko ostataka sela Novooleksandrivka te na prilazima oko 3 km udaljenom ukrajinskom selu Vozdviženka. Taj je pravac posebno bitan radi samo 7 km udaljene trase magistrale T-0504 koja od Dnipra i Pokrovska ide sjeveroistočno kroz Kostjantinivku prema Časiv Jaru i okupiranom Bahmutu i u tom kraju navodno predstavlja glavnu regionalnu prometnicu (čije bi rusko presijecanje bio veliki logistički problem). Jednako tako, nastavljen je i ruski prodor od Očeretine na jugoistok (gdje se još drži podijeljeno selo Sokil), kao i samo par kilometara južnije uporište Novoselivka Perša. Nije jasno da li su agresori idućih 5 km južnije uspjeli okupirati ukrajinsko uporište Jasnobrodivka na rijeci Durna, kao ni prostor zemljane brane na rijeci Vovči sjeverno od Karlivke (kuda su napredovali iz 27. svibnja osvojenog sela Netailove).
Zapadno od Donjecka, borbe su nastavljene i unutar urbanog prostora grada Krasnogorivka – gdje se zadnjih dana vidjelo daljnje male pomake agresora na liniji kontakta kroz centar naselja (kako na zapadu, tako i na istoku te urbane fronte). Za sada izgleda da branitelji i nadalje nastoje držati sjeveroistok ovog malog grada i nema nedvojbenih naznaka njihovom povlačenju ili okruženju. Slično održavanje stanja bilježi se i na nastavku bojišnice – kako u zoni sela Maksimilijanivka, tako i dalje na jug oko sela Kostjantinivka (gdje se nadalje čuje i o borbama u smjeru istočnijeg, navodno okupiranog sela Paraskoviivka). Južno od Kostjantinivke, izgleda da su agresori uspjeli proširiti svoju zonu kontrole u široj okolici okupirane Volodimirivke – gdje se bojišnica s istoka postupno po prilično otvorenim poljoprivrednim prostorima primiče cesti O-0532, te ukrajinskim uporištima Vodjane i Vugledar.
Za razliku od toga, zadnjih se dana nije čulo o daljnjim pomacima bojišnice na prostorima neuspješne ukrajinske ofenzive iz ljeta 2023. godine. Kako na njenom sekundarnom pravcu (južno od Velike Novosilke), tako i na glavnom pravcu (južno od Orihiva) čulo se o sporadičnim kopnenim sukobljavanjima te zračnim i topničkim udarima – ali bez bitnijih promjena bojišnice. Slično stanje izgleda da vlada i na donjem toku Dnjepra, kod tamošnjih ukrajinskih mostobrana koje Rusi povremeno napadaju.
Zračni napadi
Od brojnih ukrajinskih napada bespilotnim letjelicama na ciljeve u Ruskoj Federaciji treba posebno istaknuti udare na centar za obuku kadrova i lansiranje ruskih kamikaza-dronova Shaheed-136/131 kod Jeiska na Azovskome moru. Navodno su ozbiljne štete bile nanesene tamošnjem 726. središtu za obuku PZO-a, pri čemu je uništeno dosta ruskih dronova (navodno 20 Shaheeda, 50 Lanceta i 40 Zala te 10 izviđačkih SuperCam) – a iz ukrajinskih se izvora tvrdilo da ima žrtava i među instruktorima i tehničkim osobljem iz proizvodnog centra Jelabuga iz Tatarstana. Uz to, nastavljeni su i napadi na trafostanice u okupiranom Energodaru (Raduga) te širom okupiranih regija Zaporižje i Herson, čime se bez struje ostavilo dobar dio protivničkog prostora uz bojišnicu. Zauzvrat, s ruske strane se niz napada na ukrajinske gradove (Odesa, Harkiv, Mikolajev) opravdavalo napadima na navodne strane plaćenike, prvenstveno „Francuze, Rumunje i Škote“ – koji se ili spremaju za napadna djelovanja ili rade kao instruktori (Francuzi i u okviru priprema za prihvat francuskih borbenih aviona, tvrde Rusi).
Subota 22. lipnja bila je obilježena novim ruskim napadima na energetsku infrastrukturu Ukrajine – 13 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 iz Primorsko-Ahtarska i s Krima (svi srušeni), 10 krstarećih raketa Kh-101/555 sa strateških bombardera Tu-95MS (7 srušeno), 4 krstareće rakete 3M54 Kalibr s Crnog mora (sve srušene), te 2 krstareće rakete „Iskander-K“ s Krima (jedna srušena). Eksplozije su odzvanjale u Harkivu, Vinici, kod Lviva (navodno skladišta kod željezničke stanice te „objekt kritične energetske infrastrukture“, trafostanica kod mjesta Strij), u Ivano-Frankivsku (Nacionalno tehničko sveučilište za naftu i plin) i Lucku (vojni aerodrom i dvije trafostanice).
Kasnije popodne je opet na meti 4 ruske vođene zrakoplovne bombe UMPB D-30SN bio Harkiv, gdje se osim proizvodnog poduzeća u četvrti Holodnogirski na zapadu mjesta, u ruševinama stambenih zgrada nedaleko autobusnog kolodvora bilježilo 56 ranjenih i 3 mrtvih. Zauzvrat se čulo i o ukrajinskim napadima bespilotnim letjelicama na ruske regije Belgorod, Brijansk (6 komada) i Smolensk (barem 2 komada) – dok se čulo i o napadima na područje ruske regije Kursk (barem 35 dronova i 8 raketa), gdje se sustav upozoravanja navodno nije oglasio zbog istodobnog računalnog napada. Ujedno se čulo i o snažnom granatiranju okupiranog Donjecka i okolice, kao i o navodnim napadima na grad Azov u Rostovskoj oblasti.
Nedjelja 23. lipnja započela je ruskim lansiranjem 3 rakete 3M54 Kalibr iz Azovskog mora (2 oborene u Kijevskoj regiji) – navodno na „poligon za obuku letačkog i tehničkog osoblja ukrajinskog ratnog zrakoplovstva“. Osim toga se spominjalo i štete u koksari u Krivom Rihu (možda posljedica naglog nestanka struje), te udare ruskim vođenim zrakoplovnim bombama po civilnoj infrastrukturi u Kostjantinivki kod Bahmuta i Torecku. Nasuprot toga, čulo se o ukrajinskom lansiranju bespilotnih letjelica na ruske regije Brijansk (barem 30 letjelica), Smolensk (2 letjelice), Lipeck (2 letjelice) i Tula (jedna letjelica), dok su raznim sredstvima napadani i ciljevi u ruskoj pograničnoj oblasti Belgorod.
Tog popodneva zabilježen je i ukrajinski napad na ciljeve kod Sevastopolja, navodno vojni aerodrom Beljbek – gdje je izgleda jedna raketa s kasetnom bojnom glavom eksplodirala i nad obližnjim plažama Učkuevka i Ljubimovka. Budući da Rusi potiču turizam na Krimu, pa i u neposrednoj blizini svojih vojnih objekata, ta je situacija brzo rezultirala s barem 152 ranjenih i 5 mrtvih civila na plaži. Situaciju su Rusi okarakterizirali kao „teroristički akt“, a krivca su prije nego u Ukrajini pronašli u Sjedinjenim Državama koje su vlastima u Kijevu dale raketno naoružanje za njihovu aktivnu obranu. Bitno ih je manje pogodila činjenica da se samo malo kasnije istog dana bilježio i nastavak ruskih napada na grad Harkiv – gdje je u seriji eksplozija širom grada bilo barem 10 ozlijeđenih i jedna poginula osoba. Te iste večeri čulo se i o uspješnom ukrajinskom napadu na ruski vojni centar za satelitske komunikacije u selu Vitino na okupiranom Krimu, zapadno od Jevpatorije – što je po pitanju Krima dodatno pogodilo ruske dužnosnike.
Ponedjeljak 24. lipnja opet je započeo eksplozijama u Harkivu, a onda i napadom ruskih krstarećih raketa na Odesu – gdje su navodno ostvarena dva pogotka u prostor tamošnje Tvornice teških kranova – što je izazvalo masivan te jak višesatni požar. Rusi su ovaj cilj karakterizirali kao ukrajinsko logističko središte – skladište zapadnog naoružanja i točku njegova pretovara – dok se iz ukrajinskih izvora čulo kako se radilo o privatnim skladištima lokalnih poduzetnika. Kasnije popodne je s dvije rakete „Iskander-M“ pogođen i Pokrovsk u Donjeckoj oblasti, što je za posljedice imalo 5 mrtvih i preko 50 ranjenih (željeznička infrastruktura i stambeni objekti, u dva uzastopna udara na istom prostoru).
Uz ukrajinske napade bespilotnim letjelicama na industrijska poduzeća u Rostovskoj oblasti (barem 4 letjelice) i pograničnoj regiji Belgorod – čulo se i o popodnevnom požaru u poslovnoj zgradi kod Moskve gdje je, prema nekim izvorima, teško stradalo rusko poduzeće NII Platan, specijalizirano za proizvodnju vojne elektronike za borbene avione, nuklearno naoružanje te raznu raketnu tehniku. Doduše, nije jasno koji je točno bio uzrok ovog velikog požara, za koji nije bilo neposrednih spomena Ukrajine i njenih borbenih sredstava. Večer su opet obilježile eksplozije u Harkivu, koji su Rusi gađali vođenim zrakoplovnim bombama.
Utorak 25. lipnja otvorili su ukrajinski napadi na prostor Ruske Federacije – barem 29 letjelica u regiji Belgorod i 2 u Voronježu – gdje se izbio i požar na „industrijskoj lokaciji“, dok su ukrajinski izvori spominjali pogodak u „terensko skladište vojske agresorske države Rusije“, s požarom i brojnim detonacijama. Nasuprot tome, Rusi su vođenim zrakoplovnim bombama opet gađali Harkiv, gdje su nakon serije eksplozija nastale štete na stambenim zgradama.
Međunarodna arena
Dok još itekako odjekuju reakcije na prošlotjedne posjete ruskog predsjednika Vladimira Putina Sjevernoj Koreji i Vijetnamu, zadnjih je dana Ukrajina ipak dočekala novi niz diplomatskih pobjeda, prvenstveno na razini Europske unije. Nakon što je 17. lipnja bio potpisan sporazum o ukidanju roaminga za telekomunikacije, 20. lipnja produžen je na godinu dana i bezvizni prometni režim između Ukrajine i Unije.
No, nakon 3. po redu skupa „Krimske platforme“ u Kijevu, 24. i 25. lipnja – ovaj utorak 25. lipnja ipak je obilježilo održavanje u Luxembourgu konferencije o početku pregovora za EU članstvo Ukrajine i Moldove (na kojoj je Ukrajinu predstavljala delegacije od 35 osoba, predvođena potpredsjednicom Vlade Olgom Stefanišinom). Pristupni pregovori su službeno otvoreni, a između ostalog je veliku ulogu odigralo i ispunjavanje uvjeta koje je postavila Mađarska kako najžešći kritičar ovoga poteza – od koje vjerojatno treba očekivati pažljivo praćenje postupka koji slijedi.
Kako se poprilično optimistično čuje iz ukrajinskih izvora, sada slijede još „samo“ tri koraka: (1) zaključak Europske komisije o uspješnom završetku pregovora i ispunjavanju kriterija, (2) donošenje Odluke o potpisivanju Sporazuma o pristupanju Ukrajine u EU, te (3) ratifikacija tog Sporazuma u parlamentima država članica i stjecanje punopravnog članstva. Zasad se tu očekuje barem 6 rundi pregovora, koji ne bi trebali početi prije 2025. godine, iako je kao početni datum razgovora zadan utorak 25. lipnja 2024. godine.
Ujedno, u pripremi je i potpisivanje bilateralnog sigurnosnog sporazuma Ukrajine i Europske unije, nakon što tekst odobri Europsko vijeće. Očekuje se kako bi materijal mogao biti spreman 26. lipnja, kako bi ga sam predsjednik Volodimir Zelenski mogao doći u Bruxelles potpisati 27. lipnja tijekom summita čelnika EU zemalja.
Dokument ima dva glavna dijela – prvi o pitanjima obrane, te drugi o širim obvezama i budućnosti Ukrajine u Europskoj uniji, kao i o stvaranju posebnog suda za rusku političku elitu. Uz to se definira i akcijski plan za slučaj neke buduće agresije na Ukrajinu, s hitnim konzultacijama o traženom postupanju. Do tada treba konstatirati kako je Europska unija teškom mukom u ponedjeljak 24. lipnja usvojila svoj 14. paket sankcija prema Ruskoj Federaciji, a pristanak Mađarske navodno je osiguran pisanim izuzećem od sankcija za rusku nuklearnu industriju te projekt nuklearne elektrane Paks-2. Nakon mnogo pregovaranja, novim se mjerama zabranilo pretovar ruskog LNG plina za daljnju prodaju u državama EU, kao i daljnje europske investicije u LNG projekte širom Ruske Federacije.
Trebao bi se uspostaviti i registar pojedinih brodova kojima Rusija krši ograničenja u trgovini energentima, prevozi vojne robe ili ukradene proizvode iz Ukrajine (za sada 27 takvih plovila), a dodatno je ograničen i ruski zračni promet te preleti iznad EU. Osim toga, postrožilo se i režim kontrole kojim europska poduzeća moraju nastojati da njihovi sankcionirani proizvodi s vojnom namjenom ne završavaju u Rusiji preko inozemnih podružnica. Uz to, blokirano je korištenje sustava financijskog izvještavanja SPFS kojeg su ruske banke uspostavile nakon njihovog izbacivanja iz međunarodnog sustava SWIFT, kao i transakcije u kripto-valutama izvan EU na rusku vojnu korist.
Ograničeno je i rusko financiranje udruga, stranaka, fondacija i medija u Europskoj uniji – a od 25. lipnja u Uniji je ograničen i pristup sadržajima tri ruska medija (RIA Novosti, Izvestija i Rossiyskaya Gazeta). Uz to, na „crne liste“ je dodano i još 69 pojedinaca te 47 pravnih osoba koje su radile protiv Ukrajine te su pomagale izbjegavanju do sada već postavljenih sankcija. Nakon kraćeg analiziranja situacije, službena Moskva je već počela formirati i svoje uzvratne mjere na ove EU sankcije – proširen je popis predstavnika EU kojima je zabranjen ulazak u Rusiju, a onda se ograničilo i rad u Ruskoj Federaciji za 81 zapadni medij optužen da „sustavno šire lažne informacije o tijeku specijalne vojne operacije“.