Sve je ozbiljnije pitanje hoće li Joe Biden dočekati studeni u zdravstvenom stanju dovoljno dobrom za obavljanje bilo koje profesije. Tad su izbori za američkog predsjednika.
Kad bi, recimo, Biden aplicirao za posao poslovođe u trgovini, vrlo je vjerojatno da bi poslodavac uočio njegove fizičke i mentalne deficite te bi razgovor bio završen nakon prvog kontakta, osim u kompanijama koje preferiraju iskustvo vremešnih zaposlenika na pozicijama koje ih ne dovode u previše izazovnih situacija.
No kako se Biden kandidira za predsjednika, on bez obzira na godine uživa žestoku podršku medijskih kuća, njihovih urednika, komentatora i novinara, koji vrlo agresivno poručuju da svi koji tvrde kako aktualni predsjednik ne može biti fit za novi mandat obmanjuju javnost - insinuiraju i podvaljuju.
Istovremeno, isti mediji koji brane Bidena izvijestili su o specijalnom timu savjetnika u Bijeloj kući sa zadaćom da spriječe novo proklizavanje Bidena u javnosti. Je li uopće u skladu s ustavom i zakonima imati tim koji će prikriti pravog predsjednika te ga prikazati sposobnijim nego što objektivno jest? Dolazi li igra dvostrukih aršina u analizama Bidena odnosno Donalda Trumpa do pune apsurdnosti?
Sve je nejasnije kako je moguće da demokrati u Sjedinjenim Državama ne mogu pronaći prikladnijeg kandidata, nego sve karte bacaju na polarizirajući obračun s Trumpom u kojem Biden objektivno nema naročite šanse za pobjedu, što javne narative čini još čudnijim.
New York Times objavio je istraživanje koje je postavilo pitanje tko bi postao predsjednik ako bi glasalo svih 200 milijuna američkih birača. Iako je čvrsta teza demokrata i liberalnih medija da visoka izlaznost odgovora isključivo njihovom kandidatu, istraživanje je otkrilo da bi uz 100-postotnu izlaznost Trump imao prednost od 2 postotna poena. Što je sve potrebno da demokrati u SAD-u shvate kako je Biden previše star i nepopularan da bi postao predsjednik? Nije li zabrinjavajuće da nesrazmjer javnih ocjena sposobnosti lidera demokrata u odnosu na njegove stvarne fizičke i mentalne potencijale počinje nalikovati na (samo)obmanjivanje medija u jednopartijskim režimima o superiornosti vođa?
U nastavku pogledajte video u kojem su "zlonamjerni ljudi" montirali videozapise javnih nastupa uz opservacije eksperata raznih profila prema kojima su ocjene umanjenih Bidenovih fizičkih i mentalnih sposobnosti perfidne političke podvale.
Na snimci eksperti odbijaju svaku primisao Bidenove nesposobnosti, zgražaju se nad napadima kao da se radi o zločestim manipulacijama. Neki tvrde da Biden nije uhvaćen niti u jednoj pogrešci. Video o nesrazmjeru stvarne Bidenove fizičke i mentalne izvedbe te percepcije Bidena kakva bi bila poželjna njegovim pobornicima pomalo nalikuje žestokoj političkoj satiri iz britanskih TV serija. No radi se o stvarnom političkom životu.
Može se primijetiti kako se iracionalnost obrane Bidenovih političkih pozicija ne manifestira samo kroz bizarno zatvaranje očiju nad njegovim godinama, nego i u svim ostalim javnim prijeporima. Sve češće se u američkoj politici primjenjuju dvostruki aršini.
Uzmimo za primjer zadnje suđenje Donaldu Trumpu, gdje je zbog isplate 130.000 dolara Stormy Daniels bivši (i vjerojatno budući) predsjednik osuđen po 34 točke optužnice uz glavnu tezu da se uvukao u financijski kriminal kako bi spasio svoju predsjedničku kampanju 2016. godine, i to knjigovodstvenim krimenima u 2017., što se ne čini naročito logičnim.
Nije preveliko iznenađenje što je Trump osuđen nakon naputka suca porotnicima da uopće ne moraju po svakoj od točaka optužnice odlučivati je li Trump doista prekršio zakon, ali je jasno da će Trumpov tretman na višim sudskim instancama biti drugačiji. Američki analitičari u medijima sklonim demokratima ne vide pak ništa čudno u tome da je predsjednik Bill Clinton iz njihovog kuta drugačije tretiran u slučajevima Paule Jones i Monice Lewinsky.
Clinton je, podsjetimo, politički preživio impeachment nakon što ga je za seksualno zlostavljanje optužila službenica Paula Jones. Tijekom impeachmenta Clintona se propitivalo i o Monici Lewinsky te se ispostavilo da je lažno svjedočio o prirodi svojih (seksualnih) odnosa. I tako sad imamo situaciju da se Trumpa osudilo zbog 130.000 dolara (kojima je platio nepostojeću šutnju Stormy Daniels), a zaboravilo se da je predsjednik Bill Clinton poslao ček na 850.000 dolara Pauli Jones kako bi ostao u Bijeloj kući.
Dakle, 850.000 dolara koje je Clinton isplatio javnoj službenici Pauli Jones zbog optužbi za seksualno zlostavljanje nije zakonski problematično spašavanje vlastite javne pozicije kupovanjem šutnje, ali je Trumpovo ponašanje u slučaju Stormy Daniels krimen po svih 34 točke optužnice. Stormy Daniels nije optužila Trumpa za seksualno zlostavljanje, nego za seks u "misionarskoj pozi".
Bill Clinton je za kupovanje šutnje Paule Jones (u njegovom slučaju to se naziva nagodbom) 375.000 dolara dobio iz zaklade koja vodi pretežito investicije Hillary Rodham Clinton, a 475.000 od osiguravatelja koji je financirao njegovu obranu, tj. štetu od posljedica osobne odgovornosti.