Kako zaustaviti 'malog tiranina'

Trebao je to biti miran dan za Mitcha McConnella, američkog republikanskog političara i vođu većine u Senatu. Kao i bezbroj puta u svojoj dugoj karijeri pojavio se na organiziranom druženju s biračima u gradu Georgetownu u saveznoj državi Kentucky. Trebalo je biti kao i uvijek: red slikanja s okupljenima, malo rukovanja i neobveznih razgovora, kratki govor zahvale svima okupljenima…

Ipak, nakon samo nekoliko minuta McConnellova govora za riječ se javila tamnokosa žena iz prednjih redova auditorija i zatražila da postavi pitanje. Senator nije imao izbora nego joj to dopustiti, da bi žena počela sa svojim izlaganjem. “Hvala vam na 30 godina službe za našu saveznu državu, no danas previše ljudi ovdje preživljava samo od saveznih bonova za hranu. Ljudi nemaju posla, nekoć su radili u rudnicima ugljena koji su sada zatvoreni. Svi smo oboljeli od njih, muškarci, žene, bivši radnici, ratni veterani. Svi su bolesni, a rudnici ne rade. Sada čujem da se ti poslovi ne vraćaju. Što mislite poduzeti? Odgovorite mi samo na to pitanje pa ću sjesti i zašutjeti kao Elizabeth Warren - poručila je tada još nepoznata žena McConnellu, referirajući se na nedavni slučaj u Senatu kad je primjenom prastarog pravila na silu oduzeta riječ demokratskoj kongreskinji. McConnell - očito zatečen pitanjem o nezaposlenosti - odgovorio je sada već legendarnom izjavom: “Da li se sada osjećate bolje?” McConnellov odgovor u roku od 24 sata postao je viralni hit na internetu, a na svim svojim zakazanim susretima s biračima tijekom sljedećih dana bio je suočen s brojnim prosvjednicima ispred dvorana gdje su se skupovi održavali, ali i novim pitanjima ljudi koji su se uspjeli infiltrirati u strogo kontroliranu atmosferu nakon incidenta u Georgetownu.

Bijeg sa skupa

Ipak, on nije jedini. Brojni republikanski kongresmeni su se tijekom proteklih tjedana susreli s istim problemima tijekom svojih organiziranih druženja s biračima. Senator Tom Cotton iz Arkansasa ovih je dana bio zvijezda američkih medija nakon što ga je na jednom njegovu mitingu sedmogodišnji dječak kritizirao zašto podržava predsjednika koji želi ukinuti financiranje dječjeg programa javne televizije PBS da bi financirao gradnju zida prema Meksiku. A Bill Cassidy iz Louisiane je praktički pobjegao sa svog skupa jer ga je više okupljenih napadalo zbog podrške Trumpovoj ministrici obrazovanja Betsy DeVos, koja je svojedobno donirala 70 tisuća dolara za njegovu kampanju.

Situacija je postala toliko užarena da je reagirao i sam Donald Trump, očekivano preko Twittera, poručivši da iza svega stoje liberalni aktivisti. I tehnički gledano - nije bio u krivu. Novi val sve jačeg građanskog otpora Trumpovoj administraciji ne događa se u organizaciji liberalnih aktivista i Demokratske stranke, ali nema nikakve sumnje da se događa na temelju njihovih preporuka. A te preporuke sadržane su u spisu pod naslovom “Nepodijeljeni: Praktični vodič za otpor Trumpovoj agendi”, dokumentu koji se po mnogočemu može smatrati najzanimljvijim, a možda i najvažnijim političkim programom koji je objavljen od Trumpova dolaska na vlast. Dapače, s obzirom na goleme efekte koje je izazvao i društvene procese koje je pokrenuo otkad je objavljen na internetu, ovaj bi vodič dugoročno mogao imati trajnije posljedice na američku i svjetsku politiku od bilo koje izvršne naredbe koju je novi američki predsjednik izdao u prvih mjesec dana svoga mandata.

Usporavanje i blokada

Autori vodiča za otpor Trumpu su - kako se sami predstavljaju - neki od nekadašnjih, nižepozicioniranih dužnosnika Obamine administracije, a njihov cilj je stvaranje jednostavnog postupovnika koji bi potaknuo angažman građana da legitimnim sredstvima spriječe, ublaže ili značajno uspore provedbu planova novog američkog predsjednika koristeći taktiku koju je nekoć, uspješno se boreći protiv planova Baracka Obame, primjenjivao Tea Party - nekadašnja konzervativna frakcija Republikanske stranke. “Tijekom svog rada u administraciji vidjeli smo aktiviste iz Tea Partyja kako se suprotstavljaju predsjedniku s mandatom za provođenje promjena i Kongresom na svojoj strani. Vidjeli smo kako su se organizirali lokalno i na koncu uspjeli uvjeriti svoje predstavnike u Kongresu da blokiraju Obamine politike. Vidjeli smo kako pobjeđuju. Njihove ideje su bile okrutne, loše i prožete rasizmom. Ali su pobijedili. Trump nije popularan. One ne uživa mandat većine birača. Nema veliku većinu u Kongresu. Ako je mala grupa iz Tea Partyja uspjela zaustaviti Obamu, onda i većina može zaustaviti malog tiranina poput Trumpa”, piše u samom uvodu dokumenta, da bi se potom vrlo detaljno razrađivala strategija. Prema mišljenju autora, ključ uspjeha Tea Partyja bila je njihova lokalna organiziranost i potpuna fokusiranost na vođenje defenzivne politike, što znači da članovi Tea Partyja nisu trošili resurse na promociju vlastite politike i rješenja, nego su isključivo bili fokusirani na borbu protiv Obamine agende. Rezultat takve politike bio je da je cijeli niz Obaminih reformi bio usporen, a neke od njih poslije su donesene u puno ublaženijem obliku - dok su neke poput financijskog Dodd-Frankova zakona i Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju na koncu toliko izmijenjene da je to ugrozilo njihov osnovni smisao.

Pritisak na sve

Republikanci su danas u istom stanju u kakvom su bili demokrati na početku Obamina mandata - osim što imaju svog kandidata u Bijeloj kući, kontroliraju i oba doma Senata - što im omogućava da praktički samostalno donose zakone. Kako je ta osnovna ekvilibracija američkog političkog sustava temeljenog na sustavima uzajamne kontrole narušena, evidentno je da se Trumpova agenda ne može zaustaviti u samim institucijama. Ipak, ako se prosvjedi građana okrupne i dinamiziraju, autori priručnika računaju da će ostvariti tri cilja - razbiti kongresnu potporu za neke od najradikalnijih Trumpovih ideja, odvući fokus i njegovih suradnika s provedbe politike (što će također rezultirati usporavanjem njihova rada), te mobilizirati i pripremiti sve progresivne za kongresne izbore koji će se održati za dvije godine, kada bi Trump mogao ostati bez podrške zakonodavnog tijela. Aktivisti - koji se već nazivaju “Indivisibles” - to planiraju postići prvenstveno vršeći pritisak na svoje zastupnike u Kongresu, posebno one koji za dvije godine moraju izaći na izbore.

Ljutiti ljudi

“Članovi Kongresa žele da birači iz njihove izborne jedinice misle dobro o njima, žele da lokalni mediji o njima pozitivno izvještavaju. Mrze iznenađenja, izgubljeno vrijeme i - najviše od svega - negativne izvještaje u novinama koji stvaraju dojam da su slabi, ranjivi i nesimpatični. Te njihove interese iskoristit ćete da bi vas slušali, a onda i na temelju toga djelovali”, piše u vodiču. Autori potom daju vrlo detaljne upute o tome kako organizirati grupu i protestima vršiti pritisak na članove Kongresa, kako to činiti telefonom, pa čak sadrži i primjere mogućih razgovora s dužnosnicima. Eksplozija tzv. town hall prosvjeda diljem SAD-a tijekom zadnjih tjedana pokazuje kako se ideja primila, a po svemu sudeći, prvi ozbiljan test će joj biti najavljeno ukidanje univerzalnog zdravstvenog osiguranja, koje mnogi Amerikanci - bez obzira na političko opredjeljenje - vide kao rezanje vlastitih stečenih prava. Ipak, iz dugoročne perspektive, čini se da bi posljedice takvog novog modela vođenja politike u SAD-u mogle biti nesagledive. Naime, s jedne strane, neosporno je pozitivna činjenica da će se politički angažman građana SAD-a intenzivirati, posebno što se tiče razvoja demokracije. Ipak, s druge strane, odluka progresivnog dijela biračkog tijela da preuzme metode krajnje desnice, pa među njima i odustane od vođenja konstruktivne politike, teško da će se u budućnosti odraziti na ionako slabe potencijale sklapanja kompromisa u američkom društvu. Puno ljutih ljudi na ulicama često je recept za katastrofu, pa će Trumpov mandat i svi otpori koje će izazvati u prvom redu biti svojevrsni stres test snage američke demokracije. A kako se kaže u narodu: Što te ne ubije…