KAKO VLADA ISLAMSKA DRŽAVA Šura odlučuje o životu i smrti, a zapovjednici zarade do 2000 američkih dolara

Držati pod svojom čizmom područje veličine Velike Britanije, s više od četiri milijuna stanovnika, nije jednostavno i zato IS - Islamska Država ili Kalifat - ima strogu i dobro razrađenu hijerarhijsku strukturu.

Vođa organizacije Abu Bakr al-Bagdadi pod sobom ima dug zapovjedni lanac, sastavljen od nekoliko vijeća specijaliziranih za sve: od prodaje nafte do odluka o tome koje će zarobljenike pogubiti. Detalje o ustroju kalifata, pod vodstvom brutalnog IS-ova režima, otkrio je USB stick koji je iračka vojska našla u domu Abu Abdula Rahmana al-Bilavija, ubijenog bivšeg šefa IS-ovih vojnih operacija u Iraku. Prvi je put, i tako detaljno, otkrivena anatomija organizacije koja analitičare plaši više od al-Qa’ide.

Dva glavna zamjenika

Dok skupina koju je osnovao Osama bin Laden oduvijek funkcionira kao uski krug osoba od povjerenja, danas okupljenih oko Ajmana al-Zavahirija, suparnički IS uspostavio je mnogo kompleksniju strukturu koja mu pomaže da brzo reagira na promjene i probleme, dobrim dijelom zahvaljujući ekipi pobočnika koji imaju ovlasti djelovati u ime kalifa al-Bagdadija. On, otkriva USB, IS vodi pomoću dva zamjenika: jednog zaduženog za Irak, a drugog za Siriju. Irakom upravlja Abu Muslim al-Turkmani, a Sirijom Abu Ali al-Anbari.

Resorna podjela

Za razliku od Bagdadija, Turkmani i Anbari prekaljeni su vojni zapovjednici koji su imali visoke položaje u snagama bivšeg iračkog diktatora Huseina. Al-Anbari, koji vodi operacije u Siriji, bio je Sadamov general, rođen u provinciji Mosul. Al-Turkmani je bio potpukovnik i radio za vojnu obavještajnu službu, a neko je vrijeme bio zapovjednik specijalnih snaga. To objašnjava i brzo uspostavljenu i profesionalno razrađenu čvrstu unutarnju strukturu IS-a. Analitičar Hišam al-Hašimi ističe da tu leži snaga al-Bagdadija. U tri godine ta se skupina, nastala nakon invazije SAD-a na Irak 2003., od marginalne džihadističke grupe preobrazila u najsnažniju, financijski najjaču i najbolje naoružanu militantnu skupinu u modernoj povijesti. Stanje na računima naglo im se popravilo kad su zauzeli naftna polja u sjevernoj sirijskoj provinciji Deir al-Zur, a kad su zauzeli Mosul, opljačkali su banke i domogli se 1,5 milijardi dolara, prema riječima al-Hašimija. Bijegom iračke redovne vojske sa zauzetih područja militanti su se dokopali oružja i vozila većinom američke proizvodnje, vrijednih milijune, ako ne i milijarde dolara.

Osim prvih pobočnika, Bagdadi je imenovao i kabinet od sedam ljudi, a svaki član mu izravno odgovara za svoje područje. Resori kojima je pokrio svoju vladavinu su: opće upravljanje, sigurnost, zatočenici, financije u Iraku, interne poruke i dolazak stranih boraca. Svaki od tih segmenata ima svog “ministra”, a to su: Abu Abdul Kadr (opće upravljanje) i Abu Luai (sigurnost).

Provedba na terenu

Zatim Abu Mohamed (zatvorenici), Abu Salah (financije u Iraku), Abu Hadžar al-Asafi (šef unutarnjih komunikacija), Abu Kasem (dolazak stranih boraca). Sedmi član, vjeruje se, bio je Bilavi, ubijeni zapovjednik i bivši kapetan u Sadamovoj vojsci, čiji je USB stick otkrio strukturu IS-a, a on je bio glavni vojni savjetnik za Irak.

Kabinet je Bagdadijevo osobno savjetodavno tijelo, no IS-ov vođa je imenovao i po 12 guvernera u Iraku i Siriji. Oni osiguravaju da se zapovijedi izvršavaju na terenu. Svaki od ta 24 guvernera odgovoran je za određeno područje pod IS-ovom kontrolom i ima savjetnike koji mu pomažu da upravlja i najmanjim segmentom života. Svaki guverner nadzire rad osam vijeća: financijskog (za prodaju nafte te kupnju oružja i potrepština), upravnog (implementacija i sastavljanje zakona), vojnog (obrana i teritorij), sudbenog (zločini i kazne), pomoći (osiguranje opremljenosti boraca), sigurnosnog (policijska djelatnost u zemlji), obavještajnog (prikupljanje informacija) i medijskog (izdavanje priopćenja i nadzor korištenja društvenih mreža).

Regionalna vijeća djeluju pod zapovjedništvom guvernera koji zapovijedi izdaje po nalogu Bagdadija, ali i prema zakonima i savjetima koje objavi moćna skupina koja surađuje s Bagdadijem i zamjenicima. To je Šura ili vojno vijeće koje čine vjerski i vojni stručnjaci. Među njima su Abu Šema, Abu Suja i Abu Kifah.

Prema mišljenju Jasmine Opperman, direktorice južnoafričkog odjela analitičke tvrtke TRAC, IS je najvjerojatnije podijeljen na sirijsku i iračku podružnicu jer to olakšava upravljanje. - IS vidi kalifat kao jednu državu, no postoje dvije vlade. Ta je podjela administrativna. IS ne želi rušiti jedinstvo kalifata, no kako bi olakšali vladanje, bili su prisiljeni napraviti podjelu između Sirije i Iraka - smatra Opperman.

Oko 3000 stranaca

Članovi Šure su zanimljivi jer iako ih Bagdadi imenuje, imaju moć kazniti i smijeniti ne samo visoke dužnosnike, nego i njega ako smatraju da krši islamske zakone. Opperman vjeruje da je strašne odluke, poput one o dekapitaciji zatočenika morala odobriti Šura. Također i pokolj jezidskih starješina, njih 500, te smaknuće 50 zapovjednika sirijske džihadističke skupine Ahrar al-Šarm. Njihova je strahovlada, smatra se, istjerala iz domova 1,2 milijuna ljudi.

Al-Bagdadijevi prethodnici, primjerice Abu Musab al-Zarkavi, skupinu su vodili po uzoru na al-Qa’idu i moć zadržavali u rukama vrlo uskog kruga ljudi, no Bagdadi je na čelu razrađene mreže čelnika zaduženih za svaki segment proglašenog kalifata. - Bagdadija vidim kao pastira, a njegove zamjenike kao pse koji čuvaju stado. Uspjeh pastira ovisi o uspjehu njegovih pasa - ističe analitičar al-Hašimi za Telegraph.

Prema podacima CIA-e vodstvo IS-a zapovijeda vojskom od 20.000 do 31.500 boraca. Među njima je oko 3000 stranaca. Zapovjednici na srednjim i visokim razinama, njih oko 1000, dobivaju plaću između 300 i 2000 dolara mjesečno. Obitelji poginulih imaju garanciju da će se IS za njih skrbiti. O tome se brine Abu Salah.

Početkom 2000. procjenjivalo se da je al-Qa’ida dobivala između 25 i 30 milijuna dolara godišnje od sponzora i izvora. Smatra se da IS na raspolaganju ima veće iznose, a novac dobivaju s Bliskog istoka i nekih europskih vlada koje plaćaju otkupnine.