Kako se mijenjala njemačka politika prema Ukrajini

Dok traje fokus na Ukrajinu, druge vanjskopolitičke inicijative EU - poput proširenja na Balkanu - pale su u drugi plan. Bruxelleski portal ‘Europe Right Now‘ razmatra ne samo usporavanje ‘balkanske‘ politike Europske unije, čiji je nositelj uvijek bila Njemačka, nego i postupnu promjenu stava glavne stranke vladajuće koalicije, SPD-a, prema ratu u Ukrajini.

Još do prije nešto više od godinu dana njemački kancelar Olaf Scholz govorio je o potrebi “nastavka razgovora s Rusijom”, ističući da postoji velika opasnost od daljnje eskalacije, piše ERN portal. “Ako ne razgovaramo, još je manje vjerojatno da će Rusija završiti rat”. Njemačka mora "spriječiti izravnu konfrontaciju između NATO-a i Rusije", rekao je tada Scholz. Međutim, od od “razgovora” se došlo do isporuke kaciga, pa streljiva, pa oklopnih vozila.

Tijekom rasprave u Pragu u rujnu 2022., njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock slučajno je rekla da želi pomoći Ukrajini “bez obzira što njemački glasači misle”. Ministarstvo vanjskih poslova kasnije je to demantiralo i proglasilo lapsusom.

Godina 2024. započela je raspravom o isporuci krstarećih projektila Taurus, protiv koje je Bundestag glasovao 22. veljače, strahujući od međunarodne eskalacije sukoba. Mediji su objavli navodno tajni sastanak između dužnosnika njemačkog zrakoplovstva, koji je opet - navodno - pokazao kako se tijekom sastanaka iza zatvorenih vrata dužnosnici ponašaju suprotno onome što se priopćava biračima.

Nekoliko tjedana kasnije, francuski predsjednik Emmanuel Macron najavio je, a potom ublažio, izjavu o slanju trupa u Ukrajinu. Kancelar Scholz je brzo odbacio tu mogućnost, ustvrdivši "neće biti kopnenih trupa, niti vojnika na ukrajinskom tlu koje bi tamo poslale europske zemlje ili države NATO-a ”.

Odmah nakon početka ruskog napada, Njemačka nije bila voljna poslati ništa "ofenzivnije" od kacige. Dvije godine kasnije u svibnju 2024. njemački političari govore o obrani ukrajinskog zračnog prostora NATO oružjem s NATO teritorija.

Zatim su se tek nedavno, pokazujući iznenađujuće jedinstvo, Macron i Scholz na svom sastanku 28. svibnja složili da će dopustiti Kijevu da napadne vojne ciljeve na ruskom teritoriju francuskim i njemačkim oružjem. Kancelar Scholz ovaj je put rekao da ukrajinska upotreba njemačkog oružja za napad na Rusiju "neće pridonijeti eskalaciji", iako ranije iste ove godine nije htio niti isporučiti rakete ‘Taurus‘.

Dokument o stajalištu SPD-a iz siječnja navodi da Ukrajina mora dobiti rat i priznaje da je vojna situacija takva da bi 20% arsenala Bundeswehra trebalo prebaciti u Ukrajinu. Također je očito da se vodstvo SPD-a ne polaže velike nade u rješenje neprijateljstava pregovorima.

Njemačko vodstvo vrlo je oprezno u oblikovanju političke poruke koja glasi da "sve što radimo ima smisla za Ukrajinu, ali ne prijeti eskalacijom". Međutim, tijekom sastanaka iza zatvorenih vrata između vladinih dužnosnika, zastupnika u Bundestagu, stručnjaka za sigurnosnu politiku i diplomata, prisutna je realnija procjena.

Jedan takav – neslužbeni – sastanak održan je u svibnju, na kojem je Börbel Bas, predsjednica Bundestaga, priznala da nema razloga što se njemački glasači boje eskalacije rata. Također je rekla da je izravno sudjelovanje NATO trupa u sukobu mogući scenarij, budući da je stav SPD-a da Ukrajina mora dobiti rat, a Europa mora podržati ratne napore Ukrajine svim potrebnim sredstvima.

Svaki novi korak čini se kao malo napredniji od prethodnog, gurajući ranije najavljene “crvene linije”, i na kraju dovodi do mogućnosti izravnog angažmana NATO-a, piše portal ‘Europe Right Now‘.