Svađe između premijera Andreja Plenkovića i predsjednika Zorana Milanovića pokazuju se vrlo zahtjevnim materijalom za privlačenje pažnje čitatelja ne samo u hrvatskim medijima opčinjenih uvredljivom retorikom hrvatskih 'lidera', nego izgleda i u zapadnoj javnosti. Naime, jedan od najuglednijih globalnih poslovno-političkih portala - Bloomberg – objavio je kao i svako jutro listu najčitanijih članaka u kojem opisuje kako je rat u Ukrajini uzrokovao podjele hrvatskog vodstva po pitanju budućnosti NATO-a.
Teško je objasniti što je točno masovno privuklo vjerojatno najcjenjeniju publiku u svijetu (koja uključuje biznismene i menadžere, poduzetnike, bogataše, političare, znanstvenike, donosioce odluka, razne kreatore javnih politika…) da od sveg ponuđenog ekonomskog ili političkog sadržaja najviše čita pomalo bizarnu informaciju kako su se ljudi koji vode vrlo malu zemlju jako zakačili oko budućnosti u ovom geopolitičkom trenutku ekstremno važne institucije, NATO-a.
Vrlo je moguće kako upravo taj element bizarnosti ono što je privuklo pažnju utjecajnih čitatelja Bloomberga, portala s oko 350.000 pretplatnika te dosegom čitanosti koja se mjeri milijunima. Bloomberg je vrsta medija koja svakoj informaciji, koja je objavljena ne nekoj od značajnih pozicija portala, jamči međunarodnu relevantnost, pa čak i kada su pomalo bizarne, kao što je inzistiranje hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića na tezi kako niti jedan zakonodavac, piše Bloomberg, u RH ne smije odobriti primanje Finske i Švedske u NATO.
Autorica članka za Bloomberg čak ispravno se nije potrudila objasniti zbog čega Z. Milanović iz jedne male Hrvatske izlazi s tako egzotičnim prijedlogom te staje na put moćnijima, utjecajnijima te važnijima - Švedskoj i Finskoj - nego se u ovoj priči fokusirala na prirodu svađe između našeg premijera i predsjednika. Pojednostavljeno prepričano; Bloomberg je samo objasnio globalnoj publici kako Plenković sada optužuje Milanovića, trenutačno najpopularnijeg političara ali bez značajnijih ovlasti (osim što je vrhovni zapovjednik), za to da je de facto rusofil, dok pak Milanović kritizira Plenkovića zbog bezrezervne podrške Kijevu.
Članak u Bloombergu prenosi neke 'sočne' detalje, kao što je onaj kada je Milanović nazvao Ukrajinu 'korumpiranom državom', a Plenković njega 'ruskim agentom', ali se ugledni poslovni medij ipak nije usudio spustiti na razinu prepričavanja svih međusobnih uvreda koje su si javno međusobno isporučili predsjednik i premijer. Možemo pretpostaviti da bi čitanost tada bila još viša, ali bi Bloomberg imao problem prijevoda pojedinih međusobnih uvreda specifičnih čak i u hrvatskom jeziku.
U članku umirovljeni profesor političkih znanosti Žarko Puhovski tumači uglednoj publici Bloomberga kako se zapravo radi o međusobnom sukobu dva političara, ali ipak proziva Milanovića koji prema svom opisu posla mora brinuti o „stabilizaciji institucija“.
Zanimljivo je kako je priča o jednoj hrvatskoj političkoj svađi privukla široko čitateljstvo jer je RH ipak najmlađa članica EU, koja tek treba uvesti euro, a neke starije i uglednije članice sada se počinju zalagati za hitni primitak u članstvo EU Sjeverne Makedonije i Albanije, svih ostalih na Balkanu, Moldavije te, naravno, Ukrajine. Ako sada EU ima jednu mladu članicu koja se preko članstva u NATO-u želi prepucavati s većima i moćnijima, a ta članica je prošla sve rigorozne procedure prijema u EU, što europskoj zajednici naroda može donijeti skraćeni postupak učlanjenja ili dodjele specijalnih statusa?
Ukratko, sada svi bitni na planetarnoj razini znaju kako u Hrvatskoj imamo posvađanog premijera i predsjednika, ali je, nažalost, teško u tome vidjeti bilo kakvu praktičnu korist za hrvatske građane ili hrvatske međunarodne pozicije. Ekonomiju i privlačenje investicija u ovom kontekstu nije dobro spominjati.