NATO planira ovaj tjedan pokrenuti nove napore kako bi oblikovao proces prikupljanja, širenja i distribucije mnoštva podataka prikupljenih u svemiru da bi ih zapovjedna struktura Saveza mogla što lakše koristiti", objavljeno je u ponedjeljak, 13. veljače. Inicijativa Alliance Persistent Surveillance from Space (APSS, Trajni nadzor iz svemira za potrebe Saveza) omogućit će bolju potporu operacijama i unaprijediti razmjene obavještajnih informacija među zapovjednicima bržim primanjem i prijenosom podataka prikupljenih s raznih senzora smještenih u svemiru kojima upravljaju zemlje članice, kao i iz komercijalnih podataka i slika. Tako javljaju agencije.
Prije deset godina vodila bi se dugotrajna rasprava treba li to europskim članicama Saveza, je li to isplativo, a sada Luxembourg unaprijed daje 16,5 milijuna eura kako bi inicijativa što prije zaživjela.
Akademska rasprava
Zeitenwende, rekao bi njemački kancelar Olaf Scholz samo nekoliko dana nakon što je Rusija pokrenula agresiju na Ukrajinu, razdjelnica, novi pogled na svijet: rat u Europi je moguć, postao je stvarnost i vodi ga nuklearna sila. NATO više nije dio akademske rasprave koja nastoji pronaći razloge za njegov opstanak, opstanak Europe ovisi o djelotvornosti Saveza.
NATO je dijete politike obuzdavanja Sovjetskog Saveza kojoj je temelje udario američki diplomat George Kenan dugim telegramom. Taj dokument postaje stožerni element doktrine koju kreira američki predsjednik Harry Truman: SAD preuzima obvezu pružanja političke, ekonomske i vojne pomoći diljem svijeta državama koje smatra demokratskima.
"Trumanova doktrina" je obznanjena 1947. godine, a dvije godine poslije formira se Sjevernoatlantski savez koji će postati najmoćnijim vojnim savezom u povijesti specifične vrijednosti jer se bazira na demokratskim vrijednostima.
Budući da je nastao kao dijete Hladnog rata, mnogi su, posebno s lijevog političkog spektra u Europi, smatrali da NATO padom Berlinskog zida i nestankom Sovjetskog Saveza gubi razloge postojanja. Za taj je stav zaslužan i profesor Francis Fukuyama tezom "kraja povijesti".
Mnogi tada nisu vidjeli da je upravo NATO prvi reagirao na političku realnost nestanka istočnog lagera formiranjem programa Partnerstvo za mir 1994. godine koji je Savez učinio bližim zemljama Istočne Europe postajući formatom pripreme članstva: pet godina kasnije Poljska, Češka i Mađarska ulaze u članstvo.
Savez će početi djelovati izvan granica Sjeverne Amerike i Europe početkom 2000-ih, što će stvoriti temelj za današnje povezivanje s demokracijama Indo-Pacifika. Budući da sam oduvijek bio zagovornik o(p)stanka NATO-a, nisam dijelio mišljenje francuskog predsjednika Emmanuela Macrona izneseno u intervjuu za The Economist 2019. godine: "Trenutno proživljavamo moždanu smrt NATO-a."
Smatrao sam ipak, i tada i sada da je dobro što je tako oštrim istupom razbudio sadržajnu raspravu o budućnosti Saveza iako je njegov cilj bio kreirati bazu argumenata za jačanje europske vojske. Koliko god djelovalo paradoksalno, dijelim Macronovu ideju o jačanju europske vojske ali u sinergiji sa Savezom tako dugo dok EU ne bude jača vojna sastavnica NATO-a od sjevernoameričke.
Ne samo zbog trajne prijetnje koju će predstavljati Rusija nego i strategijske nejasnoće buduće turske politike, ukupnih tenzija na prostoru Istočnog Mediterana sa širenjem prema Kavkazu i Srednjoj Aziji. Afrika i Srednji istok europski su prioritet prioriteta jer je riječ o dinamičnom prostoru na kojem Unija ima brojne interese, ali odakle stiže i veći opseg ugroza.
Globalna gibanja
Tako dugo dok na te izazove 27 članica plus zainteresirani dijelovi Europske političke zajednice ne budu u stanju odgovoriti sami, NATO je neophodan. Tako dugo dok EU ne bude imao brz i učinkovit sustav donošenja odluka na planu zajedničke vanjske i sigurnosne politike (treba ukinuti konsenzualnost), NATO je neophodan. I u Hrvatskoj i u drugim članicama EU postoje političke snage koje se protive Savezu.
Primjer razumijevanja globalnih gibanja predstavljaju njemački Zeleni, stranka koja je počela kao "anti-NATO" sada je zagovornik oštre politike prema Rusiji i NR Kini i apsolutno podržava Savez u djelovanju. Konstruktivna kritika, da, uvijek, ali imajući na umu sigurnosni realitet.
NATO je jedini razlog zašto Rusija u godinu dana rata u Ukrajini nije napala niti jedan od logističkih smjerova u Poljskoj kojima dolazi vojna pomoć Kijevu. Ali ne treba ni sekunde dvojiti da bi projektilima napala poljske ceste i pruge da Varšava nije dio Saveza, da bi pokrenula operaciju osvajanja baltičkih država kako bi ojačala pozicije na tom moru da Estonija, Latvija i Litva nisu članice Saveza. To je točka na kojoj padaju stavovi protivnika širenja NATO-a iz 1990-ih.