TALIJANSKA POLITIKA

Kako je propala Berlusconijeva lista mladih i lijepih zadnjica

Minetti je posljednja u nizu ljepotica kojima se Silvio Berlusconi uporno želi okružiti u svojem političkom okruženju
 AP

RIM - Nicole Minetti (25) tragična je junakinja još neodržanih oblasnih izbora u Italiji. O njezinoj kandidaturi za Oblasno vijeće Lombardije, najbogatije i politički najsnažnije talijanske oblasti, pisali su i Daily Mail i The Times, njezine fotografije razlile su po internetu i tiskanim novinama, mlade cure i stari političari izlijevali su rijeke žuči zato što joj je izbor bio osiguran bez centa investiranoga, bez nužde da provede makar i minutu u predizbornoj kampanji - a sada bi se moglo dogoditi da sav taj siguran ulaz u vlast na velika vrata ishlapi kao sanak pusti.

Kada si u Rimu...

Ključ te čudne priče je Silvio Berlusconi (73), genijalni talijanski tajkun koji je Milčecov recept usavršio do najunosnijih konsekvencija. Zvonimir Milčec se uželio pristojne kavane u centru Zagreba, pa ju je sâm otvorio. Poduzetnik Berlusconi je htio imati vladajuću stranku, vladu i parlamentarnu većinu po svojoj mjeri, pa je prvo financirao (svoga vjenčanog) kuma Bettina Craxija, a onda je zaključio da o istom trošku sâm može posjedovati i vladajuću stranku, i Vladu, i parlamentarnu većinu, i sam određivati kandidate za Parlament i za niže organe vlasti, spajajući ugodno s korisnim. A kad mu je to pošlo za rukom i iznad najblistavijih očekivanja - u posljednjih 16 godina formirao je četiri vlade, u posljednjem deceniju proveo je sedam godina na vlasti - nije vidio razloga zašto ne bi u ministarske, zastupničke, odnosno vijećničke fotelje uvalio i poneku skladno oblikovanu zadnjicu mlade žene koja mu je po ukusu.

“U Rimu se ponašaj kako se Rimljani ponašaju!” (Do at Rome like the Romans do!) - davno je poučio William Shakespeare. Berlusconi je odlučio ponašati se bolje i od povijesnih Rimljana, uvijek spretnih da svoje hirove zadovoljavaju radije državnim nego privatnim novcem (osim Lukula, čast mu i slava). Kaligula je svog konja imenovao konzulom, Aleksandar VI. je brata svoje ljubavnice imenovao kardinalom i otvorio mu put na papinsko prijestolje, a Berlusconi je konjima i kardinalima preferirao zgodne cure, što ne mora nužno biti gora solucija. Rasporedio je te cure naokolo u industrijskim količinama - ali, napokon, i on se probio u industrijskom svijetu, a ne u zanatsko doba careva i papa.

Istinabog, u tome hvalevrijednom naporu omakao se Berlusconiju i poneki ofsajd (odnosno zaleđe, s jasnom aluzijom): žena ga je ostavila javno ga požalivši što dahće za maloljetnicama (posrijedi je bila Noemi Letizia) i što okolo kandidira “besramno smeće”, jedna od kandidatkinja bila je profesionalna escortuša i još je potajno snimila premijerov komentar o njihovoj prethodnoj noći (Patrizia D'Addario), itd. - ali se Berlusconi nije dao skrenuti sa svog puta .

Poklonio joj narukvice

Nicole Minetti je tako postala nov miljokaz na tom putu. Nastupala je kao golišava plesačica u nekim programima Berlusconijevih televizija (Scorie, Colorado Café), diplomirala je kao zubna higijeničarka (to su one perverzno sadističke dame koje vam s anđeoskim osmjehom čiste bolne zube, naplaćuju kao zubni liječnici, ali za razliku od njih ne daju anesteziju, pa vas još kore ako se trzate dok vam sviraju fu(n)k po živcu). Srela se s Berlusconijem dok je kao hostesa radila za njegovu reklamnu tvrtku Publitaliju (pravi kostur njegove stranke), a ponovo su se susreli dok je on u milanskoj klinici San Raffaele krpio zube skrhane kada ga je modelom milanske katedrale zgodio umno poremećeni privatnik. Corriere della Sera tvrdi da mlada dama nije skrivala prijateljstvo s premijerom, pokazujući narukvice koje je od njega dobila.

“Odlučna je i spremna”, hvalili su je, pomalo dvosmisleno, stranački kolege, praveći se da govore o političkoj vještini.

Naravno, nije ostala usamljena. U Apuliji nije ponovo kandidirana Patrizia D'Addario, ali jest Graziana Capone, koju uspoređuju s Angelinom Jolie, i koja je - tvrde - nova šminkerica premijera koji vodi računa da mu u javnim nastupima svaka dlaka bude na mjestu, te da žbuka uvijek bude koloristički usklađena sa svjetlom





Prava papazjanija

Dobro, nisu ni Berlusconiju svi interesi centrirani oko ženskih oblina. Na kandidatskim listama našao se i Francesco Mangano, geometar iz Arcorea, pazikuća njegove rezidencije, a i Giorgio Puricelli, doduše maser, ali nogometnog kluba Milan kojemu je vlasnik, dakako, Silvio Berlusconi.

U svoj toj pomnoj pozornosti oko detalja, oko estetskog usavršavanja i Berlusconija i kandidatkinja, promakle su neke sitnice na kojima zakon insistira, pa su nadležni sudovi - i u prvom stupnju i u prizivu - odbacili liste Berlusconijevih kandidata, i u Lombardiji, gdje je u prvom planu bila Nicole Minetti, i u rimskom kotaru Lacija, središnje talijanske oblasti.

U Lombardiji je osobna lista Roberta Formigonija, koji se kandidirao za četvrti uzastopni petogodišnji guvernerski mandat, odbačena jer dio potpisa nije bio proviđen urednim pečatima, a čini se da neki potpisi nisu ni bili autentični. Svaka lista mora pridonijeti 3500-5000 potpisa građana koji je podržavaju - a bez osporenih Formigonijeva lista je pala ispod 3500. Na toj listi bila je i Minetti (koja baš zato nije morala sama voditi kampanju). Na njoj su mjesto htjeli i drugi, Berlusconi je do posljednjeg časa nešto prepravljao, neke vadio, neke stavljao - a sa 73 godine se može dogoditi da stavljanje i vađenje ne bude spretno kao nekada.

Nešto slično se dogodilo i u Rimu, gdje popis uopće nije stigao do određenog roka u ruke sudskog kancelara. Dio popisa je predstavnik Berlusconijeve stranke ostavio u hodniku, a s drugim se vratio 50 minuta prekasno. “Pošao sam samo pojesti sendvič”, pravda se on, bedasto kao da je već ministar. Nastala je “prava papazjanija”, procijenio je Giorgio Napolitano, predsjednik Republike.

Zakinuti su birači

Glavna vladina stranka, kojoj su predviđali čistu pobjedu u Lombardiji i tijesnu pobjedu u Laciju (gdje su demokrati, nakon transseksualnog skandala svoga predstavnika Piera Marrazza morali posegnuti za prokušanom radikalkom Emmom Bonino, ne bi li smanjili štetu) - ostala je bez kandidata i u Lombardiji i u najmnogoljudnijemu lacijskom kotaru.

Zakinuti su birači, u krajnju ruku. A i demokracija, kako god ispalo - bilo da se zbog poštivanja zakona eliminira lista s najvećim izgledima, bilo da se zbog te liste prekrši zakon i naknadno otvori još jedan rok za prijavu kandidata, usred kampanje, ili se odgode izbori.

Sve zbog unutrašnjih svađa i natezanja te apsolutnog diletantizma svojih predstavnika, od Berlusconija - koji sve kontrolira - do zadnjih izvršilaca. Pri čemu je kolateralna žrtva i Nicole Minetti. A mogla je pet godina imati vijećničku plaću pošto je “vratila osmijeh na Berlusconijevo lice”. Nemali pothvat.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. studeni 2024 04:37