Na iznenađenje svih prisutnih, njemačka kancelarka Angela Merkel , poznata po suzdržanosti i smirenosti, rasplakala se uzvikujući: “Nije pošteno! Neću počiniti samoubojstvo!”.
Tim njezinim riječima završio je sastanak europskih čelnika u Cannesu u studenom 2011., piše autor Financial Timesa Peter Spiegel, koji u seriji članaka o najdramatičnijim trenucima spašavanja eurozone s naslovom “Kako je Obama skoro spasio Europu”, opisuje ključnu noć koja će, kako navodi, obilježiti iduće godine Europske unije i odrediti budućnost eurozone.
Sjedeći u konferencijskoj dvorani u mediteranskom mondenom Cannesu, šeficu Njemačke Merkel, zemlju koja je ekonomski stup i financijski motor Unije, francuski predsjednik Nicolas Sarkozy i američki kolega Barack Obama praktički su stjerali pred zid i natjerali je u suze. No kako piše Spiegel, Merkel je uzvratila paljbom, navodeći da za njenu nemogućnost da pristane na plan tog dvojca o spasu eurozone mogu kriviti poteze vlastitih vlada otprije 60 godina.
A plan koji su Sarkozy i Obama predložili temeljio se na stvaranju “zida novca”, tzv. velike bazuke - fonda koji bi jamčio da Grčka, kojoj je u tom trenutku bila pred potpunim krahom, neće propasti i povući za sobom druge kritične zemlje eurozone. Nakon velikih sukoba oko kreditiranja Grčke, svi su mislili da pregovori i dogovori idu u dobrom smjeru. No još veći šok je uslijedio na kasnijem sastanku koji je završio s Merkel u suzama. Kao prvo, Sarkozyjevo mjesto na čelu stola, koje je dotad imao kao domaćin summita, preuzeo Barack Obama.
Amerika je dotad bila poznata po politici nemješanja u europske poslove. Američki interes bio je samo jedan: spasiti eurozonu kako Europa ne bi upala u depresiju koja bi se potom odrazila preko Atlantika. “Bilo je čudno vidjeti Obamu na čelu stola. To je bio i signal da Europa nije sposobna za to. Bio je to znak slabosti, izjavio je kasniej član njemačke delegacije. Plan je bio iskoristiti ECB kao stup stabilnosti, instituciju koja ima u nadležnosti ovlasti da printa novac. Njemačka se, pak, dugo protivila ideji da središnja banka financira vlade. No Pariz i Washington složili su se da bi se kao jamac mogle iskoristiti Posebna prava vučenja, MMF-ova valuta. Nazivaju je još ‘papirnatim zlatom’, a trenutno vrijedi isto kao i britanska funta.
No iako je Merkel bila sklona ideji, njemačka Bundesbanka, odnosno njen šef Jens Weidmann, bio je protiv. Pokopajte taj prijedlog, bila je njegova reakcija koju je Merkel priopćio telefonom. Obama i Sarkozy nisu se dali, a tada je uslijedio Merkeličin slom. “To nije pošteno. Ne mogu odlučiti protiv mišljenja Bundesbanke”, odgovorila je na njihov pritisak.
Suze su zaustavile drugu stranu. “ Merkel je izjavila kako bi mogla izići s prijedlogom pred Bundestag o povećanju fonda sa spas eurozone ako Italija pristane na MMF-ov program za spas, no oko Posebnih prava vučenja odgovor je bio ‘ne’. “Neću prihvatiti tako velik rizik bez dobivanja garancija od Italije. Neću počiniti samoubojstvo, izjavila je Merkel i s tim završila. Kad se saznalo za rezultate sastanka, burze su eksplodirale. Talijanske kreditne stope su skočile. Bio je to najdramatičniji dan i eurozone. Nakon sastanka snimljena je i poznata fotografija na kojoj Obama tješi Merkel.
DRAMATIČNI SATI Sastanak u zadnji tren spasio Grčku
Sve je puklo kada je grčki premijer Papandreou koji bez konzultacije s kolegama koje su mu sređivale najveću pozajmicu u povijeti najavio da će odluku o uzimaju 200 milijardi eura da spasi državu od bankrota dati na Referendum. Zbog te odluke grčki je ministar financija Venizelos dobio takve bolove u trbuhu da je bio primoran otići u bolnicu. Kad je za plan saznao Sarkozy, bio je ‘bijesan’, poludio je, otkrio je kasnije njegov bliski suradnik. I Merkel je bila rastrzana po pitanju ostanka ili izlaska Grčke iz eurozone. Dogovoreno je da se referendum preinači u pitanje o ostanku ili izlasku Grčke iz EU i eurozone, a ne o primanju ili odbijanju financijskog zajma. Tako je izbjegnuta potpuna katastrofa u zadnji tren.