Tuniski predsjednik Kais Saied osvojio je čak 90,7 posto glasova na upravo održanim predsjedničkim izborima. Izlaznost je, doduše, bila samo 27,7 posto, a uvjerljivoj pobjedi pomoglo je i to što je Saied prije izbora zatvorio glavnog suparnika Ajačija Zamela, a opozicija pozvala na bojkot izbora.
Unatoč jednoj od najnižih izlaznosti u tuniskoj izbornoj povijesti, odaziv je bio viši nego na lokalnim izborima u prosincu kada je glasalo samo 11 posto od devet milijuna građana s biračkim pravom. Promatrači su istaknuli kako to odražava nezadovoljstvo mnogih Tunižana i njihovo nepovjerenje u demokratski proces dok zemlja klizi prema novom autoritarnom režimu.
"Ovo je nastavak revolucije", poručio je Saied putem državne televizije u ponedjeljak, slaveći novih pet godina na čelu te sjevernoafričke države. "Izgradit ćemo i očistiti zemlju od korumpiranih, izdajnika i zavjerenika."
Jedan od njih, barem prema mišljenju novog-starog predsjednika, pritvoreni je opozicijski vođa Ajači Zamel, koji je osvojio 7,4 posto glasova. Izbori su se održali tjedan dana nakon što je osuđen na 12 godina zatvora zbog navodnog krivotvorenja dokumenata uoči izbora. Na glasačkom listiću bio je i bivši zastupnik Zouhair Maghzaoui, Saiedov saveznik koji je postao protivnik. On je osvojio samo 1,9 posto glasova.
Kais Saied na vlast je došao 2019. godine, na drugim izborima koji su se u toj zemlji održali nakon Arapskog proljeća kojim je nakon 20 godina na vlasti svrgnut Ben Ali. Aktualni predsjednik, koji je na tim izborima dobio 73 posto glasova, dvije godine poslije suspendirao je parlament i zatim podržao referendum kojim je promijenjen Ustav, a njemu proširene ovlasti. U pritvoru se nalazi više disidenata i oporbenjaka, uključujući bivšeg zastupnika Saida Ferjanija. U srpnju 2021. Saied je praktički preuzeo kontrolu nad izvršnom vlašću, što su mnogi opisali kao "meki državni udar".
Pobjeda na izborima uz podršku od 90 posto loša je vijest kad se uzme u obzir da je Tunis bio jedina zemlja koja je nakon Arapskog proljeća 2011. uspjela ostvariti relativno stabilnu demokratsku tranziciju.
Izbori u Tunisu pažljivo su se pratili jer su ključan indikator za budućnost te zemlje i ukazuju na to koji će se putem kretati - prema većoj demokraciji ili autoritarnijem režimu. U Tunisu je bio pokrenut i val revolucija u arapskim zemljama, a Ben Ali je bio prvi od arapskih autokrata kojeg je narod istjerao s vlasti. Ubrzo je postalo jasno da je Tunis možda i jedina zemlja u kojoj revolucija nije preokrenuta.
Nakon revolucije 2011. godine Tunis je postao važan partner SAD-a u promicanju demokracije i stabilnosti u sjevernoj Africi i širem arapskom svijetu, a 2015. je dobio status glavnog saveznika izvan NATO-a.
Ta zemlja, smještena između Libije i Alžira, važna je zbog uloge mosta između Europe i Afrike te strateškog položaja koji ima u mediteranskoj regiji.
Saied je bivši profesor ustavnog prava i politički autsajder koji je došao na vlast nakon što je pobijedio na predsjedničkim izborima kao nezavisni kandidat, stekavši popularnost svojom protukorupcijskom retorikom i obećanjima o reformama. Među tuniskim građanima zbog stila govora postao je poznat kao "čovjek od naroda". Saied je 2019. osvojio izbore s velikom potporom, posebno među mladima koji su ga doživljavali kao osobu koja nije dio tradicionalne političke elite i koja može donijeti promjene.
Samo šest posto birača u dobnoj skupini do 25 godina ovaj je put izašlo na izbore, što govori o padu povjerenja i podrške i u skupini koja ga je prije jako podržavala.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....