Kad je narednica specijalne jedinice u ukrajinskim oružanim snagama Andriana Arehta putovala pokrajinom Herson, u prosincu 2022., iz koje se upravo povukla vojska Kremlja, njezino je vozilo prešlo preko nagazne mine. U eksploziji su joj šrapneli pogodili kralježnicu, glavu, rebra i ruku. Unatoč teškim ozljedama, Andriana je preživjela i posljednjih sedam mjeseci oporavlja se u privatnoj klinici u Kijevu. Svaki dan Andriana odlazi na rehabilitaciju, konzultira se s doktorima o datumu kada bi se mogla vratiti na prvu crtu bojišnice i - prati vijesti o svojoj smrti u ruskim medijima. Otkako su saznali za njenu nesreću, Rusi su Andrianu proglasili mrtvom. Trolovi na društvenim mrežama redovito objavljuju groteskne detalje o njezinoj navodnoj smrti, a ruski propagandisti nazivaju ju "eliminiranim nacistom", optužujući ju za okrutnost i sadizam bez ikakvih dokaza.
Andriana je jedna od oko 60.000 žena koje danas služe u ukrajinskoj vojsci, od kojih je oko 5000 raspoređeno na borbenim položajima. Žene u Ukrajini igraju ključnu ulogu u zaštiti svoje zemlje i oblikovanju njezine budućnosti. Oksana Markarova, ukrajinska veleposlanica u SAD-a, rekla je da su žene "heroji ovog rata", a Katrina Fotovat, visoka dužnosnica u Uredu tajnika za globalna ženska pitanja pri Ministarstvu vanjskih poslova SAD-a istaknula je kako su žene tijekom povijesti "igrale ključnu ulogu u ukrajinskoj borbi za slobodu i suverenitet". To vrijedi i danas.
Brojni problemi
Unatoč tome, žene se redovito suočavaju s brojnim problemima koji zaobilaze njihove muške kolege. Ukrajinsko tradicionalno društvo još uvijek pretežno doživljava žene kao majke i domaćice. Kad se 26-godišnja novinarka Anastazija Blišhik htjela kao dobrovoljka pridružiti vojsci, rekli su joj: "Ti si žena, moraš roditi djecu. Idi kući". Umjesto da se pokunji, Anastazija se obratila zapovjednicima, i nakon upornog traženja, našla je jednog koji je rekao da bi mogla koristiti njegovoj postrojbi. Anastazija danas ponosno nosi uniformu s neslužbenom oznakom na ramenu, odmah ispod ukrajinske zastave, na kojoj piše: "Naoružajte žene!". Slično je iskustvo imala i 31-godišnja Evgenija Emeralda, majka dvoje djece, koja je prošla vojnu obuku nakon što je Rusija izvršila invaziju na Krim, ali se vojsci pridružila tek 2022. Prije nego što je uspostavila autoritet i stekla samopouzdanje kao snajperistica na prvoj crti bojišnice, Evgenija je seksizam iskusila na vlastitoj koži. "Kad sam se pridružila specijalnim snagama, jedan borac došao je do mene i rekao mi: "Curo, što ti radiš ovdje? Idi kuhaj boršč". U tom sam se trenutku osjećala vrlo povrijeđenom. Pomislila sam u sebi, ja mogu biti u kuhinji, ali mogu te i nokautirati", rekla je Evgenija za BBC News. U međuvremenu je Evgenija stekla zavidnu reputaciju iskusnog snajperista i nadimak "ukrajinska Ivana Orleanska". Povijesno su žene bile romantizirane kao snajperistice, i Evgenija smatra da za to postoji dobar razlog. "Dok se muškarac dvoumi hoće li povući okidač ili ne, žena nikad nema dvojbe. Možda su zato žene te koje rađaju, a ne muškarci", dodala je Evgenija.
Od 2014. do danas naglo je porastao postotak žena u ukrajinskoj vojsci. Prošle godine žene su činile oko 15 posto ukupnog broja vojnika. Unatoč tome, ukrajinska vojska još uvijek nema standardne uniforme za žene - što znači da im se često daje neprikladna muška odjeća. Vojne uniforme ne pristaju im kako treba, kacige im prekrivaju oči dok klize s glave, čizme su im nekoliko brojeva prevelike, a pancirke su im preteške i ne pristaju čvrsto uz tijelo.
Zemljački
U ožujku 2022. osnovana je dobrotvorna organizacija Zemljački, posvećena potpori ukrajinskim vojnikinjama. Osnivač udruge Andrij Kolesnik rekao je za The Daily Beast da organizacija trenutačno ima dovoljno sredstava da nabavi uniforme za samo 10 posto od 9000 žena kojima su potrebne. "Moramo im osigurati stotine artikala, ali prioritet su uniforme - treba nam milijun dolara za proizvodnju uniformi i cipela za žene. Trebamo milijun dolara da odjenemo sve naše braniteljice u uniforme odgovarajuće veličine. Njihova učinkovitost i sigurnost ovise o tome koliko se slobodno mogu kretati, trčati, puzati, puniti oružje ili upravljati dronom", rekao je Kolesnik.
Stav da su vojnikinje dekorativni objekti, a ne profesionalci koji izvršavaju svoje dužnosti, najbolje je bio vidljiv 2021., kad je ukrajinsko ministarstvo obrane donijelo propis da vojnikinje moraju marširati u štiklama na vojnoj paradi. Zamjenica ministra obrane Hanna Maliar tvrdi da je rat na neki način "izbrisao" rodne stereotipe te kako danas u Ukrajini žene imaju isto toliko prilika da napreduju u vojnoj karijeri kao i muškarci.
Na kraju krajeva, na frontu su žene i muškarci jednaki te prolaze kroz iste nevolje. Ukrajinka Julia Pajevska, koja radi kao vojna bolničarka od 2014., vidjela je kako ljudi umiru i kako gradovi nestaju. 16. ožujka zarobljena je dok je autobusom prevozila žene i djecu iz Mariupolja u Zaporižju. Oslobođena je tri mjeseca kasnije, vrativši se kući 10 kilograma lakša. Iako malo govori o detaljima svog zatočeništva, otkrila je da je dijelila ćeliju dimenzija tri sa šest metara s još 21 ženom, te kako je morala pjevati rusku himnu nekoliko puta dnevno. Zarobljene žene nerijetko su mučene i silovane. Albina Strelets iz Balaklija, za The Daily Beast rekla je da su ju Rusi držali u zatočeništvu 16 dana, kad su otkrili da prenosi informacije ukrajinskoj strani. Kad je svom ispitivaču Čečenu otvoreno rekla da podržava ukrajinsku stranu u ratu, začudila se njegovoj reakciji. "Imaš željezna muda, veća od većine muškaraca", rekao joj je, prisjeća se Albina. Za razliku od mnogih drugih, Albina nije bila fizički ozlijeđena u zatočeništvu.