Pune kuće sve su više stvar prošlosti u Italiji koja ima jednu od najnižih stopa nataliteta u Europi te su i premijerka Giorgia Meloni i papa Franjo upozorili da Talijanima prijeti nestanak. Talijanke u prosjeku imaju 1,2 djece, a demografska krivulja pada već 15 godina zaredom.
No, područje Južnog Tirola i njegova glavnog grada Bolzana prkosi tom trendu više nego bilo koji drugi dio zemlje, ali i Europe. Ono je paralelni svemir kad je riječ o rađanju i postojanoj stopi nataliteta.
New York Times uputio se tamo kako bi saznao u čemu je tajna. "Ako ne uložimo novac u obitelji, nema budućnosti ni za koga od nas", rekla je za Times Waltraud Deeg, bivša članica pokrajinskog vijeća Južnog Tirola i arhitektica obiteljskih politika, naglašavajući kako je jedna od ključnih činjenica to što je riječ o trajnim politikama. "Obitelj je dugoročan projekt, stoga i politike moraju biti dugoročne." U Tirolu su uvedene još 80-ih godina prošlog stoljeća.
Stručnjaci s kojima je razgovarao NYT kao ključ navode razvijenu mrežu obiteljskih beneficija, koja značajno nadilazi jednokratne bonuse za novorođene bebe koje je ponudila nacionalna vlada. Roditelji u Južnom Tirolu imaju na raspolaganju niže cijene vrtića, dječjih proizvoda, hrane, zdravstvene zaštite, računa za energiju, prijevoza, izvanškolskih aktivnosti i ljetnih kampova. Riječ je o ozbiljnoj financijskoj podršci obiteljima s djecom. Za svako dijete roditelji u Južnom Tirolu dobiju čak 200 eura mjesečno do djetetove treće godine. Obitelji koje se odluče na troje ili više djece imaju pravo na 20 posto popusta na mnoge namirnice u lokalnim supermarketima. Manje plaćaju javni prijevoz i neke režije. U ruralnim područjima, u kojima nema vrtića, zaživio je koncept "Tagesmutter", praksa koja potječe iz istočne Njemačke, a koriste je i u susjednoj Švicarskoj. Riječ je o certificiranoj ženi koja brine za manji broj djece u vlastitom stanu čiji je dio pretvoren u mini jaslice. Sve to omogućava ženama rad, što je ključno za gospodarstvo, a važno je i ženama, ne samo zbog financijske neovisnost nego i zbog želje da nastave s karijerom.
Neki smatraju da to područje, koje se na talijanskom naziva Alto Adige, nema problema s demografijom zbog svoje povijesti. Ta je regija pripadala Austrijskom Carstvu sve dok je početkom 20. stoljeća nije anektirala Italija. Danas ima veliku dozu autonomije, a kulturološki je sličnija Austriji nego Italiji. Neki stručnjaci kažu kako je stav pokrajine prema obiteljskim beneficijama ukorijenjen u želji manjinske kulture u povijesno spornom području da održi na životu snažan identitet potičući ljude da imaju više djece, piše NYT.
Slični faktori mogli bi biti na djelu i u drugim kutcima Europe koji nude velikodušne beneficije obiteljima. Diljem Europe, dok pad nataliteta dovodi do projekcija smanjenja stanovništva, kreatori politika razmišljaju o pitanju mogu li platiti ljudima da imaju više djece. Najveći je iskorak tu učinila Mađarska čiju su obiteljsku politiku proučavali i britanski političari, kako je objavio prije nekoliko godina britanski Guardian.
Viktor Orbán uveo je niz politika objašnjavajući da mu je cilj spasiti naciju od izumiranja i da ne želi da gospodarstvo spašavaju imigranti. Među njima su nacionalizirane klinike za izvantjelesnu oplodnju, besplatni postupci IVF-a za žene koje nisu lezbijke i imaju do 40 godina, velikodušni zajmovi za parove (30.000 eura) koji obećaju da će imati najmanje troje djecu i doživotno oslobađanje od poreza na dohodak za građane s više djece. Jedan od najvelikodušnijih šefova države kada je riječ o obiteljima, Orbán troši oko pet posto BDP-a na obiteljske politike. "Bez novca ne možete preokrenuti loše trendove", rekao je jednom prilikom.
Diljem Europe vlade su uvele beneficije s ciljem poticanja rasta stanovništva jer je natalitet, kao i fertilitet, svugdje u padu. Francuska je 2022. imala najvišu stopu fertiliteta u Europskoj uniji - 1,79 djece po ženi. Bitna je napomena da nije riječ o brojkama koje su pogurale tradicionalno veće imigrantske obitelji, nego o odlukama rođenih Francuskinja.
Rumunjska je bila druga (1,71 dijete po ženi), Bugarska (1,65), Češka (1,64). Najniža je stopa bila na Malti (1,08), Španjolskoj (1,16) i Italiji (1,24). U Hrvatskoj je ta brojka 2021. godine iznosila 1,62 djece po ženi. Međutim, kako bi broj stanovnika ostao na istoj razini, stopa rađanja iznosi 2,1 dijete po ženi.
Zbog sindroma "prazne kolijevke" sve se više novca alocira za borbu protiv bijele kuge. U Italiji majke moraju uzeti pet mjeseci nakon rođenja djeteta i najmanje jedan mjesec prije termina poroda. Izvan Europe u tim mjerama prednjači Tajvan koji je uložio više od tri milijarde dolara kako bi svoje građane potaknuo da imaju više djece. Austrija je proteklih godina produljivala porodiljni dopust. Njemačka je od 2013. počela provoditi politiku "jedan jednogodišnjak, jedno mjesto u vrtiću". Rusija obiteljima za drugo dijete plaća 7000 eura.
Usprkos svim ulaganjima, još nije jasno funkcioniraju li ove politike. U Mađarskoj je stopa fertiliteta porasla s 1,23 na 1,48, no teško je procijeniti koliko je to rezultat određenih politika. U Poljskoj je došlo do kratkotrajnog porasta broja novorođene djece nakon uvođenja politike 500+ (500 zlota za svako dijete), ali on se nije održao. "Ne očekujte napredak u dvije ili tri godine, trebat će najmanje deset", izjavio je Orbánov glasnogovornik Zoltán Kovács.
Ágoston Mráz, koji vodi provladin think tank u Budimpešti, rekao je da je politika usmjerena prema djeci odgovor na dugogodišnji konzervativni strah od nacionalnog izumiranja, kao i ideološko pozicioniranje. "To je antiliberalno, to je znak da nismo "šarena" zemlja, vjerujemo da iako je svatko slobodan raditi što želi, postoji hijerarhija, a obitelj koju čine muž i žena je na vrhu", rekao je. Slično su, uvodeći obiteljsku politiku, rekli i u Rusiji.
Anne Gauthier, profesorica komparativnih obiteljskih studija na Sveučilištu u Groningenu, rekla je za britanski Guardian da poticanje plodnosti državnom potrošnjom "može funkcionirati u vrlo specifičnim okolnostima". Napomenula je da je ključ kontinuitet politika tijekom mnogih godina, kao u slučaju Južnog Tirola, čime se u ljudima stvara povjerenje da će mjere potpore tu i ostati. Istaknula je primjer Francuske koja, unatoč oscilacijama stope nataliteta, još uvijek ima jednu od najviših stopa u EU. To je zemlja koja ima velikodušan i održiv model i smatra ju se jednim od najboljih mjesta na svijetu za mame.
Jedan važan element je osigurati da se žene mogu vratiti na posao. "Više od 50 posto mladih Poljakinja ima fakultetsko obrazovanje i žele raditi. Jedini način da se poveća natalitet jest da lakše balansiraju posao i obitelj", rekla je Iga Magda, potpredsjednica Instituta za strukturna istraživanja u Varšavi.
Gauthier je pohvalila mađarski model jer nudi paket različitih mjera umjesto jednostavnog isplaćivanja gotovine. No, vrlo je teško izvući specifične razloge za promjene nataliteta, a istraživači još uvijek ne znaju kakav učinak određene obiteljske politike na njega imaju.
"U Skandinaviji su mislili da su sve dobro shvatili, postojao je vrlo opsežan paket, usmjeren na ravnopravnost spolova, koji ispunjava sve okvire, ali doživjeli su pad nataliteta. Svi pokušavaju shvatiti što se događa", zaključila je Gauthier.