Rusija će od početka sljedećeg mjeseca smanjiti isporuke nafte za 500.000 barela dnevno, objavio je na samom kraju radnog tjedna zamjenik ruskog premijera Aleksandar Novak. Radi se o vrlo značajnom smanjenju proizvodnje nafte u Rusiji od ukupno 5 posto ukupnog outputa.
Iako pojedini stručnjaci smatraju kako su cijene na tržištu već bile takve da anticipiraju rizik ruskog smanjivanja isporuka, pri kraju trgovinskog dana u petak, odmah po objavi informacije o smanjenju isporuka, cijena nafte prema ‘brent crude‘ međunarodnom benchmarku trenutačno je porasla za 2,5 posto, na 86,30 dolara po barelu. Tijekom sljedećeg tjedna treba vidjeti kako će se formirati cijena ruske nafte prema ‘urals‘ benchmarku, ali je već sada jasno kako ova informacija o smanjivanju ruskih isporuka izaziva puno manje panike nego što bi to bilo prije 3 mjeseca te ukazuje na to da Putinov režim počinje panično brinuti o ukupnoj razini proračunskih prihoda.
Osim što je najavio smanjenje ukupnih isporuka nafte, Novak je ponovio tezu Putina kako Rusija „…neće prodavati naftu onima koji se izravno ili neizravno pridržavaju načela price cap-a.“ Međutim, tako radikalna prijetnja Europi sada se doima kao PR floskula jer postaje jasno da se Rusija grčevito počinje boriti za zadržavanje razine proračunskih prihoda, koji su ponajviše ovisni o izvozu energenata.
Prevladavajući dojam tržišnih analitičara jest da se Rusija smanjivanjem isporuka nafte pokušava osigurati od daljnjeg pada cijena. Pokazalo se, naime, da su se zbog odnosa ponude i potražnje na tržištu (očekivanja krize tj. manjih potreba) cijene stabilizirale same, što brine Ruse jer bi nastavak takvog trenda mogao dovesti u pitanje ukupne izvozne prihode te, posljedično, financiranje ogromnih troškova rata u Ukrajini.
Rusija već sada mora prodavati naftu po vrlo visokim diskontima koji se procjenjuju na čak 50 posto, što je znak da gube energetski rat sa Zapadom, ali ne toliko zbog sankcija koliko zbog sposobnosti tržišta da se adaptiraju na ekstremne uvjete poslovanja s vrlo visokom razinom neizvjesnosti. Pojedini analitičari smatraju kako se Rusija odlučila na smanjivanje isporuka kako bi sačuvala privid upravljanja situacijom.
„Ako će Rusija smanjiti proizvodnju — čak i na određeno vrijeme — radije će pokušati ostaviti dojam da to sama bira ili da ima kontrolu, a ne da je na to prisiljavaju politike zapadnih vlada,” rekao je za New York Times Richard Bronze, voditelj geopolitike u Energy Aspectsu.
No, sve ovo ne znači da ruska odluka o smanjivanju isporuka nafte ne može značajno utjecati na kretanje cijena, pogotovo na europskom tržištu.
Države koje su velike izvoznice nafte inače preko svoje organizacije OPEC Plus, kojom dominiraju Saudijska Arabija i Rusija, redovito raspravljaju o potrebi smanjivanja ili povećavanje cijene nafte kako bi utjecale na kretanje cijene te tako upravljale učinkovitošću proizvodnje. OPEC Plus već je krajem prošle godine najavio smanjivanje dnevne isporuke za oko 2 milijuna barela dnevno, a analitičari procjenjuju kako će organizacija vjerojatno ostati kod te odluke bez obzira na to što je Rusija objavila dodatno smanjivanje proizvodnje nafte od početka sljedećeg mjeseca.
Ako bi se gledala cijela 2022. godina može se zaključiti kako je bez obzira na zapadne sankcije Rusija uspijevala održati visoku razinu prihoda od izvoza nafte, ali su oni zadnjih 2-3 mjeseca značajno pali jer su se stabilizirala tržišta. U osnovi Rusija dio prihoda izgubljenih prodajom nafte u Europi nadoknađuje isporukama Kini, Indiji i Turskoj, ali tu realizira manje profite.
Ono što zapravo zabrinjava tržišta manje je odluka Rusije da smanji svoj output, a više robusni rast potražnje Kine, koja je praktično ukinula Covid-19 restrikcije, što je oživjelo proizvodnju te povećalo potražnju.
Iako treba pričekati pa tek dodatno analizirati moguće tržišne posljedice ruske objave o smanjivanju isporuka nafte, sve češće se mogu čuti teze kako je Vladimir Putin već izgubio energetski rat upravo zbog kombinacije sankcija i stabilizacije tržišta. Veliku pažnju poslovnih medija tako je privukla izjava jednog od najcjenjenijih trgovaca u naftnom biznisu, Pierre Anduranda, koji je ustvrdio upravo to: „Mislim da je Rusija izgubila energetski rat“.
Andurand inače vodi velike hedge fondove specijalizirane za energetska tržišta te je pojasnio kako je, primjerice, zatvorio sve svoje pozicije na tržištu prirodnog plina jer je tijekom godina došlo do relaksirajućeg pada cijena. Napetost zbog početka rata u Ukrajini kao i smanjivanje ruskih isporuka prvo su tijekom 2022. pogurale cijenu plina na šokantnih 300 eura za MWh, što je bilo 10 puta više od uobičajene razine cijene. No, zadnjih mjeseci cijena plina pala je na 50 eura MWh. To je i dalje visoka razina, ali ne i ona koja bi mogla uzrokovati kolaps europskih gospodarstava.
“Vrlo visoke cijene prirodnog plina i struje u Europi bile su izuzetno loše za svjetsko gospodarstvo, ali sada su se vratile na razumniju razinu. Ako cijene plina ostanu ovdje, bit će mnogo manje briga o inflaciji i porastu kamatnih stopa. Nema više straha od energetske krize“, izjavio je Andurand za Financial Times te optimistično dodao: "Sada kada se Europa navikava živjeti bez ruskog plina, zašto bi se ikada vratili?"
Inače, prema ruskom Ministarstvu financija, piše Reuters, prosječna cijena njihove ‘ural‘ nafte u siječnju bila je oko 49,48 dolara po barelu - što je u skladu s brojkom koje koriste za planiranje poreznih prihoda. No, to je 42 posto manje u odnosu na godinu ranije i znatno ispod 70,1 dolara po barelu koliko je Moskva koristila u svom proračunu za planiranje 2023. godine. To je, blago rečeno, epski promašaj u planiranju državnih financija.
O tome koliko Kremlj želi biti siguran u svoje buduće proračunske prihode dok vodi rat u Ukrajini govori i informacija kako kod planiranja oporezivih prihoda rusko Ministarstvo financija ubuduće namjerava fiksirati cijenu nafte na samo 20 dolara za barel. Tu odluku donijeli su nakon drastičnog pada prihoda državnog budžeta u siječnju.
Do sada su Rusi za donošenje procjene proračunskih prihoda koristili podatke iz europskih luka, koje im je isporučivala agencija Argus. Na osnovu toga su određivali porez na vađenje nafte, porez na dodatni prihod, trošarinu na izvoz nafte te ostale dadžbine vezane uz trgovinu naftom. No, prvi čovjek ruskog naftnog giganta, Igro Sechin, izjavio je kako uzimati referentne cijene s europskog tržišta za planiranje više nema smisla jer je najveće izvozno tržište Rusije postala Azija. Stoga se Rusi okreću praćenju cijena koje realiziraju isporukama na azijske destinacije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....