Mogućnost ozbiljne katastrofe u ukrajinskoj nuklearnoj elektrani Zaporižja, koja se nalazi pod ruskom okupacijom, porasla je na jedan prema pet, upozorio je jedan od vodećih inženjera u tom nuklearnom postrojenju iz sovjetske ere. Nedavni egzodus vrhunskog osoblja i korištenje elektrane kao vojne baze od strane čečenskih postrojbi među razlozima su zašto bi se "scenarij iz Fukushime" mogao dogoditi bilo kada, tvrdi jedan od deset najviših inženjera u elektrani, u kojoj je prije rata radilo 11.000 ljudi.
Manjak stručnosti toliko je akutan da se domari, tajnice i radnici ‘plavi ovratnici‘ predstavljaju kao inženjeri u laboratorijskim kutama, kako bi zavarali međunarodne promatrače da povjeruju da Rusi raspolažu potrebnim osobljem da spriječe katastrofu, navode izvori koji su upoznati s uvjetima unutar objekta.
Nuklearna elektrana Zaporižja najveća je u Europi, a prije nego što su ruski vojnici stigli prošle godine i okupirali je, samo je 160 viših članova osoblja bilo ovlašteno za nadzor njezinih šest reaktora. Od te brojke je oko 30 pristalo na suradnju s Rusima, dok je preostalih 80 posto ostalo u obližnjem okupiranom ukrajinskom gradu Enerhodaru, spremni za rad u hitnim slučajevima.
No, brutalna kampanja tijekom ljeta protiv svih stanovnika koji još nemaju ruske putovnice natjerala je 100 od tih inženjera da krenu na opasno putovanje kako bi pobjegli s tog područja. Naime, kako je napredovala ukrajinska protuofenziva, a Enerhodar se našao pod ukrajinskom topničkom vatrom, ruski okupatori su krenuli u obračun sa civilima u gradu koji su odbili uzeti rusku putovnicu.
Najveći rizik - potpuni nestanak struje
Ivan i njegova supruga Natalija, čija su imena promijenjena kako bi se zaštitio identitet članova obitelji koji još žive na okupiranom području, bili su među onima koji su otišli. Oni su radili u tvornici kao službenici i živjeli u obližnjem Enerhodaru sa svojom djecom sretno dugi niz godina, prije nego što su borci odani čečenskom vođi Ramzanu Kadirovu stigli u grad. Ivan je odbio raditi pod Rusima, ali je zajedno s još 130 inženjera prije bijega odlučio ostati u gradu kako bi pomogao u slučaju katastrofe.
"Za reaktor koji radi, ozbiljna hitna situacija trebala bi se dogoditi tek jednom u 10.000 godina, a sada o tome govorimo u mjerilu hoće li se dogoditi ili ne", kaže Ivan, kako piše britanski The Times. "Osobno smatram da je 10 do 20 posto vjerojatnost ozbiljne opasnosti, a 50 do 60 posto da će šteta nastati kad odu", dodao je. Ivan ozbiljnom hitnom situacijom smatra topljenje jednog ili više od šest reaktora, sa sličnim uzrocima, ali gorim posljedicama od onog viđenog tijekom nuklearne katastrofe u japanskoj Fukushimi 2011. godine, zbog koje je raseljeno 164.000 ljudi iz okolnih, kontaminiranih područja.
Neto kapacitet nuklearne elektrane Zaporižja, inače, za trećinu je veći od Fukushime. "Recimo to ovako, u najgorem scenariju. Svih šest (reaktora) eksplodira. Cijeli crnomorski bazen i cijela istočna Europa bit će pogođeni", navodi Ivan.
Katastrofa u Fukushimi dogodila se kada je tsunami uzrokovao nestanak svih izvora električne energije i oštećenje pomoćnih generatora. Ivan strahuje da je isti scenarij vjerojatan i u Zaporižji, posebno s početkom zime i još jednim očekivanim valom napada na ukrajinsku energetsku infrastrukturu. "Najveći rizik je potpuni nestanak struje", ističe Ivan, koji se sada nalazi u novom domu u Kijevu. "To se već dogodilo (nekoliko) puta, a prije toga 40 godina nije se dogodilo niti jednom".
‘Promatrači su statisti, domari inženjeri‘
Prije nego je Rusija zauzela to područje u ožujku prošle godine, u elektranu je bilo sedam do osam ulaza električne energije. Sada je samo jedan kabel potpuno operativan, a jedan rezervni kabel djelomično radi. U slučaju nestanka struje, vodila bi se utrka s vremenom za stabilizaciju reaktora. Pet reaktora se održava "hladnim", a jedan je u "vrućem" ‘standby‘ modu. Bez struje bi vrući reaktor mogao otkazati za šest do sedam sati, dok bi hladnim reaktorima trebalo jedan do dva dana. Dvadeset rezervnih dizelskih generatora nije održavano od početka invazije, a sa svakim nestankom struje oprema se dodatno oštećuje.
Inspektori Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) stigli su u kolovozu prošle godine kako bi obavili nadzor, no Ivan kaže da je njihov rad bio neučinkovit. "Promatrači IAEA-e rade kao statisti u filmu. Samo priđu kontrolnoj ploči reaktora i znaju da bi tamo trebalo sjediti pet ljudi. Mi (inženjeri) imamo dosta specifičnu uniformu, druge je boje. Pa samo dođu i izbroje da je pet ljudi i to je to. Onda se kasnije ispostavi da su od te petorice tri klaunovi, a dvojica iz prave smjene. Ovi klaunovi samo sjede 20 minuta, IAEA ode i oni onda odlaze", navodi Ivan.
"Ljudi koji su cijeli život proveli kao domari, ima slučajeva za koje sam čuo, da su postali šefovi odjela jer su svi stručni ljudi otišli", dodaje. Inspektori su također pod stalnom pratnjom ruske tajne službe FSB kada posjećuju tvornicu. "Svugdje idu u pratnji FSB-a. Ono što FSB ne želi da vide ili čuju, oni ne vide niti čuju".
‘Samo jedna raketa i dron i proces je nezaustavljiv‘
Početkom srpnja, nakon ukrajinskih izvješća da su ruske snage postavile eksploziv na krovove reaktora, IAEA je pregledala lokaciju i ustvrdila da nisu uspjeli pronaći dokaze za to. No od 8. rujna nije im bio dopušten pristup četirima od šest krovova reaktora. IAEA je naglasila važnost svoje prisutnosti, ne osvrćući se na zabrinutost oko pristupa i osoblja. "Bez prisutnosti IAEA-e, svijet ne bi imao neovisni izvor informacija o najvećoj europskoj nuklearnoj elektrani, koja je na prvoj liniji rata u Ukrajini", rekli su u IAEA-i.
"Slučaj s IAEA-om je još uvijek aktivan. Nažalost, nemaju slobodu kretanja po pogonu što bi bilo ključno za bilo kakvu inspekciju", ističe German Galuščenko, ukrajinski ministar energetike.
On ponavlja Ivanovo upozorenje o nestanku struje koji bi doveo do nuklearne katastrofe, pogotovo jer se očekuje da će Rusija obnoviti svoje napade na ukrajinsku energetsku infrastrukturu tijekom jeseni. "Sedam puta su svi vodovi koji jamče sigurnosni sustav na stanici prekinuti zbog (raketnih) udara. To je velik rizik. Stanica koja svoju električnu energiju već održava dizelskim generatorima već predstavlja rizik - to je korak prije scenarija u Fukushimi", upozorava Galuščenko.
"Bilo koja raketa ili bespilotna letjelica čak i da slučajno padne na dizelski generator koji radi imamo nuklearnu krizu. Proces će krenuti i nitko ga ne može zaustaviti. Nitko", ističe on.
Prošlog rujna ruska tvrtka Rosatom formalno je preuzela elektranu i dovela vlastite inženjere, ali Ivan tvrdi da oni nemaju nikakvu obuku potrebnu za upravljanje elektranom.