Obitelj al-Najjar dobila je samo trideset minuta da spasi najvažnije iz svoje kuće prije nego što su je do temelja srušili buldožerima. Radnici privatne tvrtke s građevinskim strojevima pojavili su se pred kućom u pratnji vojnika Izraelskih obrambenih snaga (IDF). "Nisu nam rekli zašto su ovdje, nisu nam dali nikakve dokumente", rekla je Yusara al-Najjar za Washington Post. "Ali mi smo znali."
Vojnici su naredili muškarcima iz obitelji da se udalje daleko od kuće, a ženama su dopustili da pokupe odjeću i posteljinu. Gledali su ih kako pokušavaju izvući perilicu za rublje. Prošlo je jedva pola sata - mnoge njihove stvari bile su još u kući - kad su vojnici naredili i ženama da se odmaknu od kuće. U manje od dva sata dvije su kuće i dva obora sravnjeni sa zemljom.
Obitelj Najjar i još šest obitelji iz istog sela tog su dana postali beskućnici. Njihov zločin? Živjeli su na području vojnog poligona, a izraelskom vrhovnom sudu nisu uspjeli dokazati da su ondje živjeli i prije nego što je ta zona proglašena vojnim poligonom.
Procjenjuje se da oko tisuću Palestinaca živi u naseljima na južnohebronskim brdima, koje lokalno stanovništvo zove Masafer Yatta. Izraelska vojska to područje na okupiranoj Zapadnoj obali zove Artiljerijska zona 918.
Zona je proglašena početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, te je uslijedila duga i mučna pravna bitka stanovnika tog područja koji su se pokušali oduprijeti prisilnom iseljavanju. Vojska je pred sudom tvrdila kako je artiljerijski poligon na tom području ključan "zbog jedinstvenih topografskih obilježja terena", koji omogućava "metode obuke za male i velike okvire, od desetine do bataljuna".
No aktivisti za ljudska prava, i izraelski i palestinski, tvrde kako je riječ samo o izgovoru kako bi se područje očistilo od Palestinaca i ojačao stisak Izraela na još većem dijelu okupiranog teritorija. Sudu su priloženi i dokumenti sa sastanka iz 1981., kada je tadašnji ministar poljoprivrede Ariel Sharon - koji će kasnije postati i premijer Izraela - rekao kako je vrlo bitno "usporiti širenje arapskih sela s brda" te da vlada ima interes "proširiti i povećati artiljerijske poligone kako bi se ta ključna područja zadržala u našim rukama".
Palestinski stočari koji žive na tom području uglavnom su boravili u šatorima, a u mekom vapnencu brda na kojima su živjeli dubili su umjetne pećine u kojima bi provodili zime. Yusara al-Najjar i njezina obitelj pobjegli su upravo u jednu takvu, obiteljsku pećinu, koje danas služe kao ostave i kuhinje, no prečesto i kao utočišta kad im izraelski vojnici sruše kuće u kojima žive.
Yusara al-Najjar rekla je da je pećinu u kojoj su sada izdubio njezin djed u pedesetim godinama prošlog stoljeća, u kojoj je ona rođena 1961., i ne može vjerovati da joj izraelski sud ne vjeruje kako na tom području živi već cijeli svoj život.
Vrhovni sud od palestinskih stanovnika tražio je dokaze o legalnoj izgradnji - no građevinske dozvole dijele izraelske vlasti, a one ih nisu htjele izdati nikome tko, po njihovu, "živi na artiljerijskom poligonu".
Oko 700 stanovnika Masafer Yatte prisilno je iseljeno 1999. godine. Vojnici su ih pod prijetnjom oružja utrpali u kamione i razrušili im kuće u kojima su živjeli, no tada je iseljavanje zaustavio izraelski sud, naloživši da im se dopusti povratak dok se ne razriješi žalbeni postupak.
Protjerane obitelji su se vratile i, ne prvi put, ponovno izgradile svoje kuće na zemlji na kojoj su oduvijek živjele. Sve dok, početkom ovog mjeseca, vrhovni sud nije donio konačnu i pravomoćnu presudu koja je uvažila sve argumente izraelske vojske, i odbacila sve argumente obrane. Palestinske je stanovnike optužio da "nisu prihvatili ponuđene kompromise".
No, dok Palestinci nisu mogli dobiti građevinske dozvole jer su živjeli na artiljerijskom poligonu, od 2006. do danas izraelske su vlasti podijelile 20.500 građevinskih dozvola za izgradnju izraelskih naselja na rubu poligona - naselja koje međunarodna zajednica smatra ilegalnima.
Samo pet kilometara zapadno od sela koje su izraelski vojnici prošlog tjedna rušili buldožerima nalazi se izraelsko naselje Mitzpe Yair. Iako ni to naselje nema državno odobrenje za izgradnju, od njegova nastanka, 1998., do danas vlasti nisu srušile niti jednu od 15 građevina u naselju. Neovisna organizacija Peace Now čak je 2007. otkrila kako u ilegalnom naselju živi i policijski načelnik, kojem je nakon njihova otkrića naloženo da se iseli.
Za oko tisuću Palestinaca koji žive u Zoni 918 konačna presuda vrhovnog suda uvod je u novo nasilno pokušavanje raseljavanja - unatoč upozorenju Ujedinjenih naroda kako je riječ o mogućem ratnom zločinu.
Mohammed Ayoub, koji je, poput obitelji Najjar, prošlog tjedna ostao bez svoje kuće, danas živi sa svojom proširenom obitelji u velikom šatoru. "Prevruće je za malu djecu i previše skučeno za toliko ljudi", kazao je za The Guardian. Njihovu su kuću sravnili sa zemljom za manje od trideset minuta. "Sagradit ćemo je opet, jer tu je naš dom. Moguće da će se i oni vratiti i uništiti ga opet... Dom bi trebao biti sigurno mjesto", požalio se Ayoub.