Jedan se prizor mjesecima mogao vidjeti na gradskim trgovima diljem Europe - uznemirujući iskazi svjedoka rata u Ukrajini, pozivi na oružje protiv imperijalnog osvajanja i iskreni pozivi europskoj javnosti da pomogne. A onda je došlo nešto posve drugo - sudionici skupa u Berlinu krajem prošlog mjeseca nisu nosili boje Ukrajine, već onih separatistički ‘republika‘ Luganska i Donjecka koje podržava Kremlj. Meta njihovih mračnih upozorenja nije bila Rusija, već Sjedinjene Države.
"Posljednjih godina pojavila se jasna linija trajnog uništavanja demokratskih prava i marša prema fašizmu”, rekao je svojoj publici Klaus Hartmann, čelnik socijalističke njemačke Lige slobodnih mislilaca, lamentirajući da je Njemačka postala tek nešto više od "vazala" SAD-a u Ukrajini i drugim bojišnica. "Ove dvije republike imaju ista prava koja NATO zahtijeva za vlastitu klijentelu, slobodan izbor da izaberu svoj savez".
Bilo bi primamljivo odbaciti takva promišljanja i osjećaje kao lutanje na političkoj margini - osobito jer je dotični skup organizirala malena njemačka Komunistička partija - no, kako se rat u Ukrajini razvlači i Europljani sve više osjećaju na leđima teret viših cijena energije i usporavanja gospodarstva, te se margine ubrzano približavaju središtu, piše ugledni portal Politico.
To je postalo jasno kada su tisuće prosvjednika krajnje desnice i ljevice izašle na ulice u Češkoj i Njemačkoj kako bi prosvjedovali protiv rastućih cijena energije, NATO-a i potpore Zapada Ukrajini. Samo u Pragu, oko 70.000 prosvjednika sudjelovalo je nedavno u prosvjedu u središtu glavnog grada Češke.
Tisuće su se okupile u njemačkim gradovima Leipzigu i Magdeburgu, odazvavši se pozivima ekstremističkih stranaka da ponove građanske nemire koji su srušili komunističku diktaturu u Istočnoj Njemačkoj. "NATO je uspio u vezi s Ukrajinom i Rusijom učiniti krivo sve što se moglo učiniti", rekao je Gregor Gysi, bivši čelnik stranke Europske ljevice, uz oduševljeni pljesak u Leipzigu.
Sve jača ‘oluja‘ suočava europske čelnike s teškom istinom da, čak i u trenutku kad se ruske snage na bojnom polju bore protiv Ukrajine, Kremlj i dalje vodi svoj dugotrajni rat protiv europskih demokratskih temelja. Rusija je godinama radila na potkopavanju povjerenja javnosti u demokratske vlade svojim toksičnim koktelom dezinformacija na društvenim mrežama i političkih podmetanja, prvenstveno kroz podršku izrazito rubnim elementima, koji sada potiču prosvjedničke pokrete.
Italija kao ‘game changer‘
No, glavni cilj ovih nastojanja nije pretvoriti Europljane u pristaše Rusije - iako bi Kremlj to pozdravio - već polarizirati i destabilizirati zapadnu politiku do te mjere da birači ne znaju u što vjerovati. "Nema sumnje da (Vladimir) Putin pobjeđuje u tom smislu", kaže jedan visoki dužnosnik Europske komisije. Dužnosnik je pritom ukazao na politički preokret u Bugarskoj, gdje je predsjednik Rumen Radev prošlog mjeseca vladu koju je imenovao ‘pogurao‘ da pregovara s ruskim Gazpromom o novom ugovoru u vezi opskrbe plinom.
I dok je taj potez izazvao ulične prosvjede onih koji se protive održavanju energetske ovisnosti Bugarske o Moskvi, mnogi u toj zemlji - koja ima duboke kulturne i povijesne veze s Rusijom - taj su potez pozdravili.
Slična je situacija i u Mađarskoj, gdje je premijer Viktor Orbán, vječni bête noire (osoba koja je iznimno omražena ili je se izbjegava, op.a.) EU-a, jasno dao do znanja da nema namjeru prekinuti sve veze s Kremljom. Ovog je tjedna Orbán, koji kaže da Ukrajina ne može dobiti rat, zaprijetio da će blokirati obnavljanje nekih europskih sankcija Rusiji ako tri oligarha ne budu uklonjena s popisa.
Mađarski se premijer doduše brzo povukao, ali za nekoliko tjedana bi Orbánove akrobacije mogle postati najmanja briga Europe. Čelnici Europske unije, naime, pripremaju se za rezultate izbora u Italiji krajem mjeseca, a predviđa se da će krajnje desne stranke osvojiti dovoljno potpore za formiranje koalicije. Talijanski izbori mogli bi biti "game changer" za Europu, upozorio je visoki dužnosnik Komisije.
Iako je Giorgia Meloni, čelnica postfašističke stranke Braća Italije, za koju se očekuje da će pobijediti na izborima, kritizirala rusku invaziju i dala podršku vojnoj pomoći Ukrajini, njezina vjerojatna koalicija uključuje neke od europskih političara koji su najskloniji ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, poput Mattea Salvinija, čelnika krajnje desne Lige, te Silvija Berlusconija, bivšeg trostrukog premijera koji je jednom Putinu poklonio navlaku za poplun sa slikom njih dvojice u prirodnoj veličini kako se rukuju.
Hoće li Meloni, koja je 2018. godine slavila Putinov ponovni izbor za predsjednika kao "nedvosmislenu volju ruskog naroda", zadržati svoj stav o Rusiji, unatoč pritisku javnosti koja traži mekši pristup, nije sigurno.
Odlučnost Europljana u podršci sve slabija
Iako su Europljani općenito odbacili ruski narativ suočeni s užasima koje je Kremlj počinio u Ukrajini, ankete diljem europske regije pokazuju da njihova odlučnost sve više slabi. U najvećim zemljama - Njemačkoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji i Poljskoj, građani su sada više zabrinuti zbog troškova života nego zbog rata, prema YouGov anketi objavljenoj ovog mjeseca. U Francuskoj bi 40 posto stanovništva podržalo povratak pokreta Žutih prsluka, koji su održavali burne prosvjede na tjednoj bazi, a koji su izbili 2018. godine kako bi se nametnulo ono što su organizatori nazvali "ekonomskom pravdom".
U tom kontekstu, čini se neizbježnim da će se europski čelnici suočiti sa sve većim pritiskom da ublaže sankcije Rusiji. Vrijeme - i bez spominjanja vremenskih prilika - je na strani Moskve. Kako će temperature padati u nadolazećim tjednima i mjesecima dok se približava zima, Europljani će početi osjećati najveći teret porasta cijena prirodnog plina, koje su se gotovo utrostručile. Iako sankcije nisu jedini čimbenik koji je podignuo cijene energije, one su itekako odigrale ulogu, posebno kada je riječ o odluci Moskve da prekine dotok prirodnog plina u Europu, koji je prije činio više od jedne trećine opskrbe EU-a.
Zlokobni podsjetnik na tu stvarnost pojavio se na društvenim mrežama ranije ovoga tjedna putem video snimke na kojoj se može vidjeti kako radnik Gazproma isključuje plinski ventil, nakon čega su uslijedili prizori vjetrovitih i snijegom prekrivenih europskih prijestolnica, uključujući i Bruxelles. Nije poznato tko je objavio snimku uz melodiju ruske narodne pjesme "Zima će biti duga" - ali, poruka je jasna.
Za sada, europski čelnici ostaju ujedinjeni po pitanju sankcija, no pukotine u toj podršci postaju svakim danom sve očitije. U zemljama s jakim populističkim pokretima, fronta protiv sankcija već tjednima raste. U Austriji, gdje je proruska, krajnje desna Slobodarska stranka moćna politička snaga, čak 40 posto stanovništva ne podržava sankcije EU-a protiv Moskve, sudeći prema anketi objavljenoj krajem kolovoza. Čak je i vladajuća Narodna stranka desnog centra podijeljena, a moćni regionalni čelnici otvoreno dovode u pitanje nastavak potpore savezne vlade mjerama. "Ništa nije uklesano u kamenu", rekao je nedavno Thomas Stelzer, guverner pokrajine Gornje Austrije, sugerirajući da bi bilo potrebno preispitati stav zemlje o sankcijama ako se "nanosi golema šteta vlastitim životima".
U Italiji je javno protivljenje sankcijama još jače s 51 posto građana koji su za njihovo ukidanje kako bi se ublažili ekonomski pritisci, prema istraživanju Termometro Politico objavljenom u prošloga tjedna. U nedjelju je Salvini - koji je jednom objavio svoju sliku na kojoj stoji na moskovskom Crvenom trgu u Putinovoj majici - pozvao Zapad da preispita svoje sankcije Rusiji.
Macron izazvao pomutnju
Za Putinove interese, Europa koja je protiv sankcija jednako je dobra kao i ona koja je proruska. To objašnjava napore Kremlja posljednjih dana da za obustavu plina okrivi zapadne sankcije, za koje analitičari kažu da polako uspijevaju gušiti gospodarstvo te zemlje, čak i dok ona nastavlja uživati neočekivanu dobit od prodaje nafte. Putin je to priznao u srijedu, nazivajući taktiku Zapada "opasnošću za cijeli svijet". "Govorim o groznici sankcija na Zapadu i očito agresivnim pokušajima Zapada da nametne svoj način života drugim zemljama, da im oduzme suverenitet, da ih podredi svojoj volji", rekao je Putin na poslovnom skupu u Vladivostoku.
Osim oko sankcija, Europa je sve više podijeljena i oko toga koliko daleko treba ići da financijski podupire Ukrajinu i udara po Rusiji. U zapadnoj Europi 40 posto stanovništva podržava slanje oružja i sredstava Ukrajini, prema istraživanju koje su ovog tjedna objavile Zaklade otvorenog društva. Iako je to više nego u drugim dijelovima svijeta, daleko je od jasne većine.
Dok je potpora Ukrajini po tom pitanju i dalje najjača u baltičkim zemljama i Poljskoj, mnogi kreatori politike u zapadnoj Europi i dalje pozivaju na oprez, posebno kada je u pitanju vojna pomoć. Francuski predsjednik Emmanuel Macron izazvao je pomutnju prošli tjedan podužim vanjskopolitičkim govorom u kojem je pozvao na europsko jedinstvo po pitanju Ukrajine, istovremeno upozoravajući da se ne bi trebalo obazirati na pozive "ratnih huškača", što je referenca za koju su mnogi u srednjoj i istočnoj Europi zaključili da je uperena u njihovu smjeru.
Nigdje rasprava o Ukrajini nije emotivnija nego u Njemačkoj. Za Ukrajinu je, naime, ključna stalna potpora ovog europskog gospodarskog i političkog ‘teškaša‘ u njezinoj borbi. Zna to i Moskva pa je stoga uložila mnogo truda da ‘zamuti vodu‘ u toj zemlji, očito s određenim uspjehom. Gotovo 80 posto Nijemaca vjeruje da bi Zapad trebao tražiti mir u Ukrajini, prema anketi RTL-a objavljenoj prošli tjedan. A više od 60 posto smatra da njihova vlada ne bi trebala slati dodatno teško naoružanje, poput haubica - kojih je Berlin do sada isporučio tek 10) - toj zemlji.
No, glavna je briga ekonomski učinak rata. Iako otprilike polovica Nijemaca kaže kako su spremni prebroditi još ekonomskih poteškoća kako bi podržali Ukrajinu, druga polovica je skeptična. Dvije trećine građana predviđa da će njemačka solidarnost s Ukrajinom nestati kako će cijene nastaviti rasti. Ako se to pokaže točnim, njemačka politička margina vratit će se na ulice, želeći iskoristiti promjenu raspoloženja pozivima na otvaranje kontroverznog plinovoda Sjeverni tok 2 i okončanje rata.
‘Zapad je sljedeći‘
Dok lojaliste Kremlja u njemačkom parlamentu - stranku Ljevica i Alternativa za Njemačku (AfD) - dijele temeljna neslaganja oko politike, s druge su strane ujedinjeni u svom protivljenju ratu i afinitetu prema Rusiji. I iako bi kriza tek trebala povećati njihove rezultate u anketama, obje stranke vide priliku u iskorištavanju rastućeg nezadovoljstva.
Prosvjedi u ponedjeljak u Leipzigu, na kojima se prema podacima policije okupilo oko 4000 sudionika, tek su početak, rekao je šef stranke Ljevice Martin Schirdewan, koji je posljednjih tjedana obećao izazvati ‘vruću jesen‘ prosvjeda. To se može pokazati kao tek nešto više od praznog razmetanja, no njemačka trostranačka koalicija, koju predvode socijaldemokrati kancelara Olafa Scholza, bila je dovoljno zabrinuta da progura paket hitne pomoći vrijedan 65 milijardi eura nakon cjelonoćnih pregovora.
Međutim, neizvjesno je hoće li to ublažiti njemačku ekonomsku tjeskobu. Ekonomisti predviđaju da će rast inflacije u nadolazećoj godini koštati Nijemce dodatnih 200 milijardi eura, što ukazuje na to da bi paket mogao biti poprilično premali.
Prošlog je tjedna ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock iz prve ruke iskusila koliko su njezini sunarodnjaci uznemireni zbog Ukrajine. Govoreći na događaju u Pragu, Baerbock je naglasila nepokolebljivu podršku Kijevu. "Ako dam obećanje ljudima u Ukrajini, ‘Stojimo uz vas sve dok nas trebate‘, onda to želim ispuniti, bez obzira na to što misle moji njemački birači", rekla je ona. Međutim, njezine su primjedbe, izrečene na engleskom jeziku, odmah izazvale buru, a posebice sugestija da će prkositi volji vlastitih birača. Ruski ‘botovi‘ i ‘trolovi‘ odmah su se uhvatili za to, iskrivljavajući njezinu poruku kako bi je opisali kao arogantnu i nelojalnu.
Ukrajinski dužnosnici itekako su svjesni važnosti zadržavanja Europe, a posebice Njemačke, na stvari. "Zapad shvaća da će, ako Rusija pobijedi u Ukrajini, Zapad biti sljedeći", rekao je u utorak ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba za austrijski ORF, odgovarajući na pitanje o odlučnosti Zapada. "Mi smo u istom čamcu", dodao je.
Ipak, do sada većina europskih čelnika, uključujući i njemačkog kancelara Scholza, ne uspijeva držati javnost uvjerenom u taj argument. Da Europljani stvarno vjeruju kako je njihova vlastita sigurnost u pitanju, ne bi se zalagali za mir ili demonstrirali protiv rata - tražili bi od svojih vođa da Ukrajini pošalju više oružja, zaključuje Politico.