Eddie Davenport, serijski prevarant i lopovčina poznat pod nadimkom “Brzi Eddie”, koji se prvo proslavio kad je krajem 80-ih još kao tinejdžer organizirao orgije za srednjoškolce, a kasnije akumulirao ogromno bogatstvo muzući poduzetnike obećavajući im nepostojeće kredite, prekjučer je nakon tri godine procesa dobio, zapravo, vrlo velikodušnu ponudu britanskog sudstva: ili plati 14 milijuna funta kazne ili izvoli nazad u zatvor na 10 godina.
Presuda za samoprozvanog Lorda Davenporta, koji u sebi nema ni kapi plave krvi, došla je tri godine nakon što je osuđen na sedam godina i osam mjeseci zatvora zbog prevara teških 4,5 milijuna funta, izvedenih u periodu između 2005. i 2009. godine.
Skriveni novac
Kazna mu je u međuvremenu umanjena i pušten je na slobodu prije dva mjeseca. Sada mora odlučiti hoće li platiti odrezanu kaznu - a britanski mediji procjenjuju da ima između 34,5 i 130 milijuna funta skrivenog imetka, iako istražitelji nisu pronašli bog zna što - ili se vratiti iza rešetaka.
Danas 48-godišnji Edward Ormus Sharington Davenport, sin bogatog restoratera iz Fulhama, još od ranih tinejdžerskih dana pokazao je neobičan dar i inicijativu za poslovne muljaže. Danas čak i njegova stranica na Wikipediji u naslovu sadrži epitet “prevarant”, ali tko je to mogao znati 1981. godine, kada je već sa 15 godina počeo je prodavati odjeću na londonskom Portobello Roadu, otprilike kao Delboy, da bi kroz godine dogurao do metoda Vuka s Wall Streeta, predstavljajući se kao ugledni zajmodavac poduzetnicima kojima je očajnički trebao kapital.
Koji nikada ne bi vidjeli, ali bi unaprijed Brzom Eddieju isplaćivali ogroman novac na ime raznih nameta.
Mladi delinkvent
U međuvremenu, počevši od 1985. kad mu je bilo 19 godina, osmislio je novi core business - organiziranje partija i orgija poznatih kao Gatecrashers Balls po cijeloj zemlji. Imao je i ciljanu grupu, srednjoškolce koji su išli u jednospolne škole.
Davenport bi te cure i dečke skupio na istome mjestu, ponekad i po njih 10 tisuća, (pro)davao im alkohol i pustio da se dalje stvari razvijaju po svome.
- Ovdje sam da se oblijem i nešto poševim - sažeo je svojedobno što se događa na Eddiejevim balovima jedan od dječaka.
Tulumi koje su britanski mediji u naslovima opisivali kao “Neobuzdanu pohotu među Lolitama iz visokog društva i Lotarijima iz javnih škola” na svom vrhuncu generirali su milijun funta godišnje.
Uvjetna kazna
Naravno, Brzi Eddie ne bi bio Brzi Eddie da nije nešto muljao, a muljao je one jedine koji teško opraštaju - poreznike. Zbog porezne prevare 1990. je osuđen na devet mjeseci zatvora, ali i ta kazna je preinačena u uvjetnu nakon žalbe pa je u ćeliji proveo samo dva tjedna. Kako mu je bilo?
- Dosadno. Nema baš puno tulumarenja u zatvoru - opisao je prije četiri godine u intervjuu za magazin Tatler, koji je, kao i mnogi drugi, nasjeo fasadi koju je u međuvremenu stvorio oko svog lika.
Skupi nakit
Odmah po izlasku na slobodu opet se bacio na organiziranje zabava, ovaj put u barovima i noćnim klubovima, pa je onda u elitnom londonskom kvartu Mayfair otvorio high-end zalagaonicu, samo za skupi nakit i luksuzne automobile, a nakon što je kupio posjed u selu Gifford u okrugu Shropshire, prozvao se Lordom. Prema vlastitim tvrdnjama, imao je u vlasništvu 25 zgrada u londonskom West Endu, vrijednih 100 milijuna funta, koje je kontrolirao preko kompanije Davenport Trust bazirane u Monacu. Dok je sam tvrdio da je njegova poslovna metoda unajmljivanje nekretnina koje gube na vrijednosti, restauriranje i prodavanje, i to je, naravno, bila prevara. BBC je otkrio da je jednostavno iznajmljivao stanove, najmoprimci bi mu platili najam, a on bi potom od tog novca platio svoj najam vlasnicima zgrada. Međutim, uvijek bi na brzinu ljudima naglo povećavao stanarinu pod prijetnjom izbacivanja, 2006. policija je provela istragu, ali se izvukao bez posljedica.
Svingerske orgije
Međutim, njegova ponajveća prevarantska igra centrirana je oko palače sa 24 sobe na londonskome trgu Portland, u kojoj nema što se nije događalo. Riječ je o nekadašnjoj ambasadi Sierra Leonea, kući izgrađenoj 1775. i vrijednoj oko 5 milijuna funta. No, godine 1999., dok je u toj afričkoj zemlji bjesnio građanski rat, Davenport je ponudi Vladi Sierra Leonea da “obnovi” ambasadu, nekako je uspio priskrbiti ugovor o dugoročnom najmu zgrade za 50 tisuća funta i onda se naprosto u njoj skućio. Opet se bacio na organiziranje partija, ali ovaj put za selebritije, kao i “luksuznih” svingerskih orgija pod nazivom Killing Kittens. Ne samo to, kuća je korištena kao lokacija za snimanje svega od glazbenih spotova, uključujući u onaj za “Rehab” pokojne Amy Winehouse, preko modnih snimanja, primjerice za brend Agent Provocateur s Kate Moss, pa sve do pornića i Oscarom nagrađenog filma “Kraljev govor”. Prije tri godine, kao marketinški trik, jedna od soba je napunjena s tisuću litara konjaka Courvoisier. Iako lažni lord, profilirao se kao da je pravi bogati plemić - adresa u Monacu, ergela luksuznih automobila, odlijela iz Savile Rowa, pojavljivanja u tabloidima u društvu Hugha Granta, Victorije Beckham, Simona Cowella, Micka Jaggera, Paris Hilton, Alberta od Monaka, Dite Von Teese...
Milijuni funti
Naravno, cijelo to vrijeme Brzi Eddie razmišljao je on novoj muljaži. Zajedno s nekoliko kompanjona i počevši od 2005. godine, osnovao je holding nazvan Gresham, koji nema nikakve veze s prilično uglednom i uspješnom kompanijom za financijski menadžment Gresham Financial. Fasadu prave firme stvarao je tvrdeći da posluje od 1958. godine, brojnim lažnim računima, briljantnim brošurama, oglasima u Financial Timesu. Modus operandi bio je sljedeći: obećao je zajmove vrijedne više stotina milijuna funta za više od 51 tvrtke, uglavnom za građevinske pothvate od Engelske do Indije, nijedna od tih tvrtki nikad nije dobila ni penija, ali su zato Eddieju isplaćivali stotine tisuća funta na ime “depozita”, “garancije kredita”, “provizije za verifikaciju”, “dubinsko snimanje”...
Nova tvrtka
Istražitelji iz Odjela za velike prevare (Serious Fraud Office, SFO, nešto kao naš PNUSKOK) fokusirali su se samo na 10 najvećih žrtava i ustanovili da im je Gresham obećao više od 500 milijuna funta, a u papirima tvrtke (koji, poznavajući Brzog Eddija, teško da su vjerodostojni) uplate od 4,5 milijuna funta od potencijalnih zajmoprimaca. Za žrtve je, međutim, to bio samo dio problema, jer su mnogi u iščekivanju novca od Brzog Eddijea već počinjali planirane projekte, u koje su ulagali živi novac. Mnogi su bankrotirali. U Austriji su dvije žrtve angažirale građevince iščekujući 32 milijuna eura od Greshama; indijski biznismen iz tvrtke Bellary Steels platio je Lordu Davenportu 285 tisuća funta u iščekivanju kredita od 183 milijuna, a nakon što nije dobio ništa, sada je u dugovima od 11 milijuna funta.
U listopadu 2009. Davenport je potiho ugasio Gresham, a onda osnovao novu tvrtku Cutting & Co, samo kako bi nastavio s identičnom praksom. Dotad mu je SFO već stao na rep i dovukao pred suca.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....