Ispovijesti pripadnika tajne grupe smionih Ukrajinaca koja je postala noćna mora za Ruse: ‘Naša je zapovijed jasna‘

"To je kao badminton. Rusi izbjegavaju bliski kontakt jer znaju da ćemo ih riješiti pa koriste samo artiljeriju i tenkove. Boje se doći blizu ukrajinskih pozicija. Tjeramo ih s minobacačima", priča novinarima Washington Posta ukrajinski snajperist ratnog imena "Kovrčavi".

Jedan je od peteročlane skupine koja posljednjih dana od ruskih napada brani ukrajinski grad Marjinku nakon što se bitka za Ukrajinu s gradova poput Kijeva i Harkiva preselila na istok Ukrajine, u regiju Donbas te oko sela i gradova baš poput Marjinke.

Ako žele zauzeti Donbas, Rusi moraju svladati ukrajinske skupine poput ove kojoj je na čelu Kovrčavi, srčane grupice volontera koji su do ruskog napada na Ukrajinu bili obični civili, ali sa strašću prema puškama iz kojih su redovno gađali u lokalnoj streljani rodnoga grada Dnjipra.

Za njih trojicu, Marjinka je prva misija.

Skupina je šarolika - ovdje je 34-godišnji Aleks, visoki, plavokosi trener boksa, potom 47-godišnji biznismen Aleksej ili pak 33-godišnji građevinski radnik Oleksij.

Vojnikinja Oksana

Peta u skupini, 35-godišnja Oksana, majka je petogodišnjeg dječaka i bivša inženjerka elektrotehnike koja je šest godina provela radeći kao akrobatkinja u putujućem cirkusu.

Trenutno, Oksana je jedna od rijetkih vojnikinja u ukrajinskim snagama koja s kratke udaljenosti vrlo precizno može pogoditi gotovo svaku metu.

"Naša kultura ne gleda blagonaklono na žene u vojsci. Moguće da će me kasnije u životu osuđivati na temelju svega što se ovdje događa. Ali, patriotizam ne poznaje spol", kazala je američkim novinarima te im odbila otkriti prezime.

Misija ove ukrajinske snajperske ekipe je izvidnička, no ipak imaju zapovijed eliminirati visokopozicionirane mete, kao što su to časnici ili zapovjednici.

"Napokon imam priliku ubijati okupatora. Za to sam trenirala", priznaje Oksana odlučna u namjeri da spriječi daljnje napredovanje Rusa u Ukrajinu.

Ipak, regija Donbas prilično je nepredvidljiva, prve se linije borbe vrlo naglo mijenjaju, a regija se sastoji od dva dijela, Luhanska i Donecka, od kojih su dijelovi bili pod ruskom kontrolom i puno prije nego što je rat započeo.

Dapače, ruske su snage praktično zauzele kompletan Luhansk te strateški opkolili grad Severodoneck s tri strane, a padne li, time bi se mogao otvoriti put prema Kramatorsku i Slovjansku, što Ukrajinci nikako ne žele dopustiti.

Važna obrana Marjinke

"Jako je važno da zadržimo Marjinku. Ukoliko je izgubimo, Rusi će napredovati u Donecku", govori im boksački trener, iako je Marjinka i sada podijeljena na ukrajinske i ruske zone između kojih se vode neprestane bitke.

Drugim riječima, Ukrajinci je brane, a Rusi pokušavaju otkriti bilo kakve pukotine kroz koje bi mogli ostvariti napredak kao što se dogodilo prošloga tjedna, kad su uspjeli prijeći rijeku, ali na sreću ne i puno dalje od toga.

Jedni protiv drugih koriste dronove u svrhu špijunaže i otkrivanja identiteta meta, a oni koje je poslao Kovrčavi već su dostavili cijelu silu fotografija i informacija o ruskim pozicijama i kretanjima tenkova, što se u dosadašnjem tijeku borbe pokazalo neprocjenjivim.

Njegov mlađi brat, čije ratno ime u prijevodu zapravo označava "ukrajinsko smeće od auta", glumac je i avijatičar amater koji je izradio nekoliko bombi iz kućne radinosti te ih prikvačio na dronove, a Kovrčavi ih potom ispustio na skupinu Rusa koje je otkrio uz pomoć termalne kamere.

'Velik dio naroda podržava Ruse'

Dok čuvaju Marjinku od napredovanja Rusa, otkrivaju kako dobar dio stanovništva zapravo podržava neprijatelja, surađuje s Rusima te im za novac čak i otkrivaju detalje o ukrajinskim pozicijama, a zbog čega su neki od njih već bili uhvaćeni i osuđeni.

To su, naravno, samo neki od izazova pred ukrajinskim snajperistima.

Recimo, za dobru izvidničku misiju važno je što se više približiti području koje su zauzeli Rusi, ali to je, naravno, rizična misija jer su obje strane prostor ispunile minama i improviziranim eksplozivnim napravama, a Rusi su dodatno onda još i vješti u otkrivanju snajperista pa je za dobro obavljen posao najvažnije pronaći kvalitetan položaj.

"Potom je važno ušuljati se na poziciju iznimno tiho, a u jednakoj tišini treba je potom i napustiti", priča novinarima Aleks te priznaje kako stvari znaju poći po krivu.

Kao prije dva tjedna, kad je vođa tima imena Dima sa snajperistima ušao u zgradu za koju su vjerovali da nije pod nadzorom Rusa, a onda je samo nekoliko sekundi kasnije pokraj udarila granata.

Na sreću, nije bilo stradalih, no trebalo se potom vratiti nazad do kampa, pored napuštene trgovine razbijenih prozora i krova, te uz konstantne napade od strane neprijatelja.

"Tamo gore, na milju udaljenom vrhu brda, tamo su ruske snage", pokazao je Dima novinarima kroz prozor, ukazujući prstom na vreće s pijeskom.

Baš prema vrhu tog brda okrenuta je i jedna dalekometna puška s kamerom kroz koju snajperisti promatraju svojeg neprijatelja.

"Odavde ih dobro vidimo. Ovo će biti naša pozicija", kazao je Dima te nastavio gledati prema Rusima.