Gina Haspel imenovana je ravnateljicom Središnje obavještajne agencije CIA-e iako ju se povezuje s CIA-inim okrutnim metodama ispitivanja nakon terorističkih napada 11. rujna, uključujući polijevanje vodom.
Ožiljci jedne od najmračnijih dionica američke povijesti, zlostavljanja u iračkom zatvoru Abu Ghraib, još uvijek su friški, ispričao je za BBC jedan od aktera te mučne priče.
Krupan poput medvjeda Jeremy Sivits (38) uvukao je ramena pokušavajući smanjiti svoju krupnu pojavu dok s novinarom BBC-a korača parkiralištem pizzerije u Martinsburgu, malenom gradiću u Pennsylvaniji.
Skandal u Abu Ghraibu izbio je 28. travnja 2004. godine, kada su fotografije, koje su snimili Sivits i drugi vojnici, objavljeni na CBS Newsu.
Fotografije prikazuju među ostalim gole zatvorenike koja su svojim tijelima činili piramidu, prisiljeni simulirati seksualni čin i ležati u ponižavajućim pozama. Na jednoj se vidi vojnikinja Lynndie England kako drži obnaženog zatočenika na uzici, dok on leži na podu. Na drugoj je zatvorenik s kapuljačom koji stoji na kutiji i drži električne žice.
Sivits je osuđen na godinu dana zatvora zbog zanemarivanja dužnosti te činjenice da je propustio spriječiti zlostavljanje zatvorenika.
Na parkiralištu objašnjava novinaru koje je lekcije naučio iz mučnog slučaja, o poniznosti, suosjećanju i osjećaju pravednosti.
Kao i mnogi drugi koji su radili u Abu Ghraibu i bili umiješani u skandal i Sivits dolazi iz ruralnog dijela zemlje koji nudi slabu perspektivu mladim ljudima.
Sivits je odrastao u Hyndmanu, u Pennsylvaniji. Mjesto smješteno usred ničega, kako navodi lokalni mještanin Robert Clites, gdje u radijusu od desetak kiometara nema pokrivenosti signalom za mobitele. Glavna ulica miriše na dizel i piljevinu iz kamiona koji kruže gradom.
Stara kuća u kojoj je živio Sivits odmah je pokraj pruge, ima crne zidove od požara, a leži prazna sa zabarikadiranim prozorima. Njegova majka radila je u diskontu, a otac je bio soboslikar, ratni veteran iz Vijetnama s dva odlikovanja.
Umro je prošle godine od raka pluća, a u osmrtnici se molilo posjetitelje da umjesto cvijeća daju novac majci Fredi kako bi mogla platiti pogreb.
Sivits je pohađao srednju školu u Hyndmanu, a ondje ga znaju kao pristojnog dečka koji je volio pomagati drugima.
- Bio je dobar momak, rekao je korejski ratni veteren Herman Rawlings (86) koji vjeruje da je Sivits samo slijedio naredbe u Iraku te da je kazna nepravedna.
- Kada ste u situaciji u kojoj je on bio, učinite ono što morate. Hej, rat je pakao, rekao je Rawlings.
Sivits kaže da je još u djetinjstvu sanjao o tome da postane vojnik, poput njegova oca.
- Prijavio sam se kada mi je bilo 18 godina i tako je počela moja avantura. Postao je pripadnik 800. vojno-policijske brigade, a 2003. otputovao je u Irak.
- Pomislio sam, ajme odlazim u veliki pješčanik, rekao je s osmijehom.
Nedugo nakon što je Sivits stigao u Irak, poslali su ga na dužnost u Abu Ghraibu, zatvor u Bagdadu gdje je radio kao automehaničar i vozač.
U to vrijeme oko 2000 iračkih muškaraca, žena i djece bilo je zatvoreno u Abu Ghraibu. Mnogi od njih bili su nedužni i nisu znali ništa o ratu. Pokupili su ih slučajno u racijama.
U to vrijeme američka je administracija već prihvatila korištenje brutalnih metoda ispitivanja u zatvorima pod američkom upravom. Iste su korištene i u Abu Ghraibu.
Tukli su i mučili zatvorenike, neke i do smrti. Jedna od šokantnih fotografija prikazuje mrtvo tijelo zatvorenika Manadela al-Jamadija, kojega je ondje dovela CIA. Njegovo je tijelo bilo prekriveno plastičnom folijom.
Sivits je za BBC opisao događaje koji su se zbili u Abu Ghraibu.
Jedne večeri u studenome 2003. godine pomogao je jednome stražaru poznatom kao Freddie da otprati zatvorenike do bloka Tier 1A, gdje su bili smješteni opasni zatvorenici.
Kada su tamo stigli, ugledao je zatvorenike bez odjeće kako leže u hodniku, nabacani jedni na druge. Charles Graner, Lynndie England i drugi vojnici stajali su pokraj njih i smijali se.
Fredie i Sivits smjestili su svoje zatvorenike na hrpu.
- Svi su vikali: Zašto nisi to napravio? Zašto nisi to napravio? Samo se dogodilo, izgubiš osjećaj za vrijeme, kao da si u nekoj iskrivljenoj slici, rekao je Sivits.
Usred vike i galame, Sivits je uočio kako su vojne lisice prečvrsto stegnute na rukama jednoga zatvorenika, pa su mu ruke natekle i postale ljubičaste.
Okrenuo se prema Garneru i rekao: 'Hej, gledaj ovaj bi momak mogao stati bez ruku'. Ovaj je izvukao višenamjenski alat i zavukao oštricu ispod njegovih lisica i olabavio ih.
- Da si mogao vidjeti njegove ruke, opet mu je krenula cirkulacija, ispričao je Sivits.
Graner je predao Sivitsu kameru i kleknuo pokraj muškarca s kapuljačom na glavi u narančastom odijelu koji je ležao sklupčan na podu.
Graner je s jednom rukom držao zatvorenikovu glavu, a drugu ruku stisnuo u šaku.
- Potom je zaljuljao njegovu glavu, rekao je Sivits opisujući način na koji je Graner držao zatvorenika i pozirao ispred kamere.
Sivits je snimio baš tu fotografiju. Potom ga je Graner udario.
- Nemam pojma zašto, ispustio je kratak osmijeh, a potom klimnuo.
- Bila je to jedina fotografija koju sam snimio, otkriva.
Kada je govorio o događajima u zatvoru, činio je to s distance, kao da je netko drugi bio te noći u Abu Ghraibu.
Kada su fotografije obišle svijet idućeg proljeća, predsjednik George W. Bush poslao je jasnu poruku.
- Utvrdit ćemo sve činjenice i precizirati opseg zlostavljanja koja su se dogodila. Svi umiješani bit će identificirani i snositi odgovornost za svoje poteze, rekao je.
Za zlostavljanja je osuđeno 11 vojnika, uključujući Sivitsa.
Na suđenju su isplivali kriminal i bolesni, isprepleteni životi vojnika. Nakon što je puštena iz zatvora Lynndie England vratila se u rodni grad, Fort Ashby. Živi sad sa roditeljima i brine se o svom djetetu, koje je dobila s Granerom.
Dok je Graner bio u zatvoru oženio je Megan Ambuhl, još jednu od osuđenih vojnikinja.
Nakon izbijanja skandala, američka vojska u Iraku izgubila je moralni kredibilitet, prema mišljenju mnogih.
Zatvor Abu Ghraib predan je iračkim vlastima 2006. a osam godine kasnije stavljen je pod lokot.
Nakon što je odležao neko vrijeme u zatvoru u Kuvajtu, Njemačkoj i Sjevernoj Karolini Sivits se vratio u Pennsylvaniju.
- Dugo vremena bio sam užasna osoba jer sam bio pun mržnje, prema sebi. Nisam mogao pronaći posao kao automehaničar pa sam počeo raditi kao savjetnik ovisnicima o alkoholu i drogama. Odlučio sam da ću iskoristiti svoje iskustvo u Abu Ghraibu kako bih im pomogao da izađu na pravi put.
Govorio im je o pogreškama koje je činio tijekom rata, a zbog kojih iskreno žali.
- Govorim im kakav sam bio, ali da nisam više ista osoba. Promijenio sam se, ispričao je.
- Ono što se događalo u zatvoru je užasno. Ali mislim da su ljudi nešto naučili iz toga, smatra Sivits.
Ipak, njegovi napori da pomogne ljudima u Pennsylvaniji i iskupi se za vlastitu mračnu prošlost nude vrlo malo utjehe zlostavljanim zatvorenicima u zatvoru.
Mnogi od njih još uvijek osjećaju posljedice zadobivenih ozljeda. Abu Graib simbolizira slika zatvorenika koji stoji na kartonskoj kutiji, raširenih ruku, spojen na žice kojima mu se očito puštala struja u sklopu mučenja, u odrpanom ogrtaču i s kapuljačom koja mu prekriva čitavo lice.
Riječ je o Aliju al-Qaisiju, koji priznaje da su zlostavljanja uništila njihovu psihu.
Sivits je u pravu kada kaže da se Amerika promijenila nakon Abu Ghraiba. Mučenja su zabranjena 2009. godine nakon što je Barack Obam preuzeo mandat. Vojna saslušavanja su strogo ograničena, a mnogi CIA-ini zatvori u kojima su mučeni zatvorenici su ugašeni.
Aktivisti za ljudska prava ipak upozoravaju da unatoč zakonskim promjenama i vladinoj politici, ljudi danas lakše prihvaćaju ideju o mučenju nego ranije.
Fotografije iz Abu Ghraiba bile su šokantne ali su vremenom izbjedjele.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....