U odnosima između Rusije i Kazahstana sve je napetije, a ispod površine tinja pravi naftni rat dviju država koji, čak i prema pisanju medija obiju država, može izazvati ozbiljan poremećaj između dvije "bratske zemlje".
Naime, već treći put od početka rata u Ukrajini Rusija je blokirala transport kazahstanske nafte u Europu preko kaspijskog naftovoda (1511 km) i crnomorskih luka, a kazahstanski predsjednik Kasim-Džomart Tokajev najavio je "potragu" za alternativnim pravcima izvoza svojih energenata kako bi se zaobišlo Rusiju.
Tokajev je nedavno u razgovoru s bruxelleskim šefom Charlesom Michelom obećao povećanje obima kazahstanskih energenata za Europu, da bi odmah drugi dan nakon tog srdačnog razgovora Rusi zbog "ekoloških nedostataka" (sic!) najavili tromjesečno zatvaranje naftnog terminala u Novorosijsku i tako praktički blokirali izvoz kazahstanske nafte, dovevši "brata Kasima" u nelagodni položaj. Naime, preko tog kaspijskog naftovoda u Europu ide oko dvije trećine (oko 67 milijuna tona godišnje) cjelokupnog kazahstanskog europskog izvoza. Trenutačno Kazahstan nastoji svoju naftu prebacivati preko naftovoda u Azerbajdžanu (Baku -Tbilisi - Ceyhan) pa do gruzijskih ili turskih luka, ali to je skuplje, a i količina je manja - oko 27 milijuna tona. Prema pisanju tamošnjih medija, Kazahstan i Azerbajdžan intenzivirali su svoje odnose i kontakte u vezi s izvozom energenata u Europu jer obje zemlje vide veliku priliku da se uglave u Europi i nadomjeste ruske sirovine. Stoga pokazuju veću kooperativnost nego neke arapske izvoznice nafte. Mnogi tu vide ne samo priliku za ekonomski profit, nego i za jačanje veza sa Zapadom te slabljenje svoje ovisnosti o Rusiji.
Više nema romantike
No, kako bilo, Rusija i Kazahstan više nisu u romantičnim odnosima, premda i jedni i drugi nastoje ostaviti dojam da je sve u redu. Zbog toga čelnici obiju država daju benevolentne i umirujuće izjave, iako se čini da se ispod stola itekako cipelare. Recimo, kremaljski glasnogovornik Dmitrij Peskov u kazahstanskim traženjima alternativnih pravaca, kako kaže, ne vidi političku odluku, a i Tokajev govori da je Rusija bratska zemlja i još uvijek prioritet. No, Mihail Krutihin iz RusEnergyja za Deutsche Welle kaže kako je "ovo Putinova poruka Tokajevu". Ruski politolog Dmitrij Drize u Komersantu ipak navodi da je Tokajevljeva odluka o "zaobilaženju Rusije" ne samo politička nego i povijesna te da ona stubokom može izmijeniti odnose u regiji, pa i šire. Prema njegovu mišljenju, Kazahstan sada želi iskoristiti situaciju u kojoj se nalazi Rusija i riješiti se ne samo ekonomske, nego i političke ovisnosti o Moskvi.
Rat u Ukrajini mijenja odnose na postsovjetskom prostoru jer će te zemlje bivati sve manje ovisne o Rusiji. Nakon završetka ukrajinskog rata neće biti isto kao dosad, nego će i tu doći do mogućih pretumbacija i povijesnih promjena. Ako Kazahstan uspije u svom naumu, Rusija će se naći u još većim problemima, ne samo ekonomskim nego i političkim, smatra Drize. Kazahstanska analitičarka Lejla Alijeva kaže kako su se odnosi u regiji promijenili s ratom u Ukrajini i "naftnim nadmudrivanjem". Ne treba smetnuti s uma da je EU trenutačno najveći kupac kazahstanske nafte i prva je po izravnim investicijama u Kazahstan, a to je velika promjena u geopolitičkim i geostrateškim odnosima u regiji. Doduše, smatra da ni Kazahstan, ni ostale zemlje Srednje Azije neće donositi nepromišljene odluke o odnosima s Rusijom jer su veze vrlo jake, a utjecaj Moskve nije nezanemariv na tamošnje društvo i političku elitu. Ne treba zanemariti da u Rusiji radi i najveći broj gastarbajtera iz tih zemalja.
Rusi gube utjecaj
No Rusija, osim što je "natoizirala" nekadašnje neutralne države Europe i pridonijela jačanju europskog jedinstva, može, suprotno očekivanjima, s vremenom gubiti svoj utjecaj i na područjima koja je podrazumijevala kao svoje. To se, naravno, Putinu ne sviđa jer je ionako zabrinut da mu zbog prevelike okupiranosti Ukrajinom izmiču iz fokusa postsovjetske zemlje Srednje Azije koje Moskva smatra svojim nedodirljivim lenom. Podsjetimo da je na nedavnom gospodarskom formu u Sankt Peterburgu Tokajev u razgovoru s Putinom odbacio mogućnost i osudio priznanje paradržavnih tvorevina Luhansk i Doneck te nedvosmisleno odbio da bude "poligon za rusko zaobilaženje zapadnih sankcija" jer se i sam boji da bi se u tom slučaju mogao naći na udaru Zapada. Ruski analitičari čak su u tom "drskom" istupu Tokajeva našli kineski trag, pogotovo jer se posljednjih godina Peking sve više infiltrira na to područje. Osim toga, Kazahstan nije pokazao očekivanu lojalnost Rusiji u njihovoj ukrajinskoj avanturi, čak su bili suzdržani tijekom glasovanja u UN-u oko osude ruske agresije.
Istodobno s blokadom izvoza nafte neki poznati režimski jastrebovi već govore o "diskriminaciji ruske zajednice u Kazahstanu" (ima ih više od 3,5 milijuna), pa čak i o "povijesnoj Rusiji" koja obuhvaća sjeverni dio te goleme zemlje - najveće države na svijetu bez izlaza na more, a bogatoj naftom (više od tri posto svjetskih zaliha) i uranom (41 posto svjetske proizvodnje). Kazahstan se tako našao u procijepu između lojalnosti Rusiji, koja još uvijek ima veliki politički i kulturološki utjecaj, te Zapada koji šalje primamljive ponude za kupnju njihovih energenata, čime bi Tokajev zadovoljio i svoje političke ambicije da zemlja postane regionalni lider, a ne samo "ruski mlađi saveznik". Tu je, naravno, i interes Kine koja je povećala uvoz kazahstanske nafte i svoje investicije, ali i Turske koja je pojačala svoju političko-ekonomsku prisutnost na tom području, udvostručivši svoju ekonomsku prisutnost u posljednjih nekoliko godina.
Blokada nafte
Kazahstan je važan član zajednice turkofonskih država. Chevron i Exxon Mobil imaju svoje bušotine u Kazahstanu, a prema pisanju ruskih medija, te dvije kompanije šalju zamamni sirenski zov Tokajevu i nude "pomoć" u gradnji i odabiru alternativnih pravaca za izvoz nafte u Europu kako bi se prekoračilo Rusiju. Jedna od ideja je naftovod po dnu Kaspijskog jezera prema Azerbajdžanu te spoj na tamošnje naftovode i turske luke. Moskovski Komersant piše kako je u ovom trenutku teško ostvariti alternativne pravce mimo Rusije, ali u perspektivi, uz pomoć Zapada i Kine koji se guraju i nude, to bi bilo vrlo (i skoro) ostvarivo. Rusija se toga boji jer bi njezin adut - energenti - u odnosima s Europom oslabio.
Konačno, jedan od razloga blokade kazahstanske nafte nije samo "discipliniranje Tokajeva", nego se nadaju će deficit kazahstanske nafte izazvati novu potražnju za - ruskom naftom!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....