Invazija na Ukrajinu otvara pitanje ruskih špijuna u EU: Sigurno operiraju i u Hrvatskoj...

Na kojoj su razini ruske špijunske aktivnosti u Europskoj uniji odnosno Hrvatskoj? The Financial Times izišao je s tezom kako je ruska obavještajna aktivnost u Europi poput vrha ledenog brijega – najveći dio ostaje nevidljiv i tajnovit. Do tog zaključka FT dolazi temeljem niza anegdotalnih informacija prikupljenih u više europskih zemalja, što potvrđuje rusku špijunsku sveprisutnost na starom kontinentu.

Sudeći prema napisima u zadnjih nekoliko godina, niti Hrvatska nije bila pošteđena ruske obavještajne djelatnosti, ali je nejasno kolika je bila njezina razina, kakvi su sve bili ciljevi, te koliki je bio utjecaj na donošenje odluka u RH, njezinu sigurnost, ekonomsko-poslovne aktivnosti i međunarodne pozicije. Planetarno gledano ruske obavještajne službe u zadnjem su desetljeću imale ogroman utjecaj, a najpoznatiji slučaj, koji nije do kraja razjašnjen, jest pokušaj manipulacije američkim izborima.

Aktivno na desetke ruskih špijuna?

FT za primjer donosi anegdotalnu priču o slovačkom blogeru Bohusu Garbaru kojem je ruski obavještajni časnik Sergej Solomasov najavio „Moskva je odlučila da ćeš ti biti lovac“, ali su sve snimili slovački agenti te je priča rezultirala progonom Solomasova i još dva Rusa. Bloger Garbar bio je sitna riba, ali jedan slovački pukovnik kao i visoki dužnosnik slovačke obavještajne službe, koji su također bili dio Solomasove mreže, mogli su značajnije utjecati na slovačku nacionalnu sigurnost.

FT je intervjuirao osam značajnih europskih obavještajaca i diplomata koji redom tvrde kako europske protuobavještajne službe ne mogu pratiti brzinu i agresivnost širenja ruskih špijunskih aktivnosti u Europi. Pojedine članice EU čak se pri tome ne oslanjaju na vlastite resurse nego računaju na pomoć SAD-a i Velike Britanije.

Nakon ruske invazije na Ukrajinu, aktivirane su europske sigurnosne aktivnosti te je došlo do niza progona. Uz slovački slučaj, još su tri baltičke države uz Bugarsku prognale 20 navodnih ruskih špijuna, dok je Poljska proglasila 45 ruskih diplomata kao personae non gratae, uz optužbu da su koristili diplomatski status za obavještajne aktivnosti.

Prema neslužbenim procjenama u Njemačkoj, Francuskoj i Belgiji trenutačno je aktivno na desetke ruskih špijuna. U pojedinim zemljama problem je sistemske prirode. Veći dio zapadne obavještajne zajednice vrlo je skeptičan prema austrijskom BVT-u, neki čak govore kako austrijsko ministarstvo obrane „praktično odjeljenje GRU-a“. Austrijski kancelar nije želio komentirati anonimne teze ali je poručio kako vlada radi na reformi sigurnosnih agencija.

Nekoliko primjera europskih špijunskih afera

Danci su u 2020. otkrili ruski pokušaj krađe tehnologije. Francuski časnik koji je radio za NATO uhićen je zbog davanja povjerljivih informacija ruskom GRU-u, a protjerana su dva ruska špijuna koji su pokušavali ukrasti rješenja za umjetnu inteligenciju i nanotehnologiju. U Bugarskoj je u 2021. uhićeno 6 građana, uključivši bivšeg šefa vojno-obavještajne službe Ivana Ilieva, zbog prodaja pojedinačnih tajni Rusima za po 3000 dolara. Nešto viša cijena za prodaju vojnih tajni Rusima, bila je u Italiji gdje je uhvaćen mornarički kapetan Walter Biot. Dobivao je 5000 eura po informaciji. Njemački su pak obavještajci uhitili ruskog znanstvenika „Ilnura N“ zbog krađe tajnovite tehnologije projektila u Augsburgu. Nešto kasnije su uhitili zaposlenika Bundestaga zaduženog za sigurnost koji je Rusima prodao nacrte parlamenta i njegovih sigurnosnih sustava. Itd..

U sigurnosno-obavještajnim poslovima Rusija zapošljava oko 400.000 ljudi, što je podatak koji ilustrira organizacijsku snagu koja podržava ruske špijunske aktivnosti u EU. Za odgovor na visoku razinu ruskih špijunskih aktivnosti potrebna je opsežna i sofisticirana prekogranična koordinacija u EU, ali dio članica na to nije spreman. Vrlo je teško procijeniti u kojoj mjeri Rusi uspijevaju kupovati/krasti tehnološke tajne, ili čak utjecati na važne političke i poslovne odluke.

Rus ukrao identitet dječaka starog godinu i pol

Sudeći prema napisima iz zadnjih nekoliko godina Hrvatska je sigurno teritorij na kojem operiraju ruske obavještajne službe. Preklani je tako zabilježen slučaj prema kojem je Služba sigurnosti Ukrajine objavila informaciju o uhićenju i pritvaranju general-bojnika Valerija Šaitanova jer je radio za FSB – odavao tajne i sudjelovao u ubojstvima. Taj Šaitanov sastajao se s ruskim obavještajcima u Puli (više puta) gdje je od Rusa kao nagradu trebao dobiti 200.000 dolara i rusku putovnicu.

Prije nekoliko godina, u 2016., u sjeni špijunskog skandala u Srbiji, u Hrvatskoj je protjeran ruski diplomat, prvi tajnik ruskog konzulata. Tada se pisalo kako Hrvatska do tada nije imala niti jedan sličan problem s Rusijom, što je malo neobično, kao i mutni epilog ove špijunske afere. U sjećanju je i međunarodna špijunska sapunica s ruskim špijunom Henryem Frithom sa stalnom adresom u Madridu za kojeg je nakon dva desetljeća utvrđeno da je Konstatin Čerapinov, Rus koji je ukrao identitet preminulog dječaka od godine i pol s Novog Zelanda.

Taj Frith bio je tajni agent koji je mogao imati stratešku važnost, a nama je tek poznato kako je jako često putovao Hrvatsku. Prije samo nekoliko godina bila je pak aktualna i priča o Odjeljenju 29155 ruskog GRU-a koji su se bavili političkim spletkama, ubojstvima, pučevima… na cijelom planetu. Poznato je da je 29155 bio vrlo aktivna na Balkanu, pokušali su organizirati državni udar u Crnoj Gori. No, nisu poznate aktivnosti u RH.

Nejasno je kako ruske službe tretiraju RH u svojim obavještajnim prioritetima.