WASHINGTON - Za koju godinu film “Top gun”, koji je proslavio Toma Cruisea, mnogima će u američkom ratnom zrakoplovstvu djelovati zastarjelo. Zapravo, piloti sljedećega desetljeća, gledajući taj film, osjećat će se slično kao što se, recimo, pripadnici pješaštva osjećaju kad gledaju neki od vesterna. Naime, piloti budućnosti će na posao dolaziti podzemnom željeznicom ili običnim automobilom.
Ne više u F-16
Prije toga će se dogovoriti sa ženom što će danas za ručak, zatim će odvesti djecu u školu ili vrtić pa se lijepo zaputiti na radno mjesto. Ono više nije na nekoj tajnoj pisti ili na nosaču zrakoplova: piloti će raditi u vojnim bazama, a umjesto kokpita nekog od aviona serije F sjedit će u većoj sobi okruženi nizom ekrana.
Rukovat će se s kolegom/icom koji je odradio noćnu smjenu, staviti na uši slušalice, dohvatiti se miša ili modernijeg oblika joysticka te gledati ono što bespilotne letjelice snimaju u dalekom Afganistanu, Pakistanu ili Jemenu. Kad pak ugleda neku metu i od zapovjednika dobije odobrenje za napad, naprosto pritisne dugme (klikne miša ili možda samo pritisne enter) i raketa iz Reapera (Rasparač) ili Predatora (Grabežljivac) - kako se zovu američke bespilotne letjelice - raznese talibanskog vođu ili postavljača bombi uz cestu.
Iz udobnog stolca
Pilot će potom provjeriti rezultat napada i nastaviti dalje gledati bojno polje iz udobnog stolca. Imat će i pauzu za ručak, uz njega će biti šalica kave, s kolegom kraj sebe pričat će viceve. A kad završi njegova smjena, predat će stroj, obući se te otići možda na dječju predstavu u školu ili u kino sa suprugom.
Mirno će zatim leći u krevet jer sutra je novi dan za novog američkog pilota. Naime, američka je vojska donijela stratešku odluku da se sve više oslanja na bespilotne letjelice koje su prvi put u akciji bile testirane u ratovima na Balkanu - polijetale su iz zadarske vojne baze Šepurine i imale, kako su to više puta rekli naši zapovjednici, izuzetno važnu ulogu u oslobodilačkoj akciji Oluja pribavljajući dragocjene informacije.
Bez snaga na terenu
Novi korak u razvoju programa bespilotnih letjelica uslijedio je nakon 11. 9. 2001. i udara terorista al-Qa’ide na SAD. Vojska je već u intervenciji u Afganistanu zaključila da bi bespilotne letjelice trebalo naoružati te ih koristiti kao napadačko oružje. Ubrzo su Grabežljivac i Rasparač postali glavno sredstvo za “ciljane likvidacije”, operacije u kojima su ubijani vođe iračke pobune i talibanski lideri bez korištenja snaga na terenu.
No, vojska je naprosto odlučila maksimalno sofisticirati vođenje rata i smanjiti broj vojnika izloženih napadima na terenu: stali su obilaziti institute i sveučilišta tražeći od njih da rade na poboljšanju vojne opreme kako bi što manje američkih vojnika bilo u pogibelji. Novo poboljšanje stiže već za dva mjeseca.
Naime, Rasparač će dobiti opremu mitskog imena: Gorgonin pogled (Gorgona nije treptala i svojim bi pogledom skamenila onoga tko bi je pogledao). Riječ je o devet kamera koje će pokrivati prostor gotovo cijeloga grada te će vojnicima na terenu i zapovjedništvu slati slike tog prostora u realnom vremenu pa više neće biti potrebno postavljati pitanje “kamo uperiti kameru”.
Kasnije i analitika
Osim toga, snimci će se automatski pohranjivati u digitalnoj formi pa će analitičari moći kasnije na miru pretraživati snimljeni materijal. Gorgona je teška oko pola tone i stoji 17,5 milijuna dolara.
Iran: Srušili smo dva zapadnjačka špijunska aviona
TEHERAN - Iranska republikanska garda objavila je da je srušila “dvije zapadne špijunske letjelice” u Zaljevu, izvijestila je agencija Fars. Zapovjednik zrakoplovstva Garde u nedjelju je pak prvi put priznao da su srušili dvije bespilotne letjelice koje su zašle u njihov zračni prostor, ali nije precizirao kad su srušene. Amir Ali Hajizadeh stigao se i pohvaliti kako se sve “neprijateljske” baze u regiji nalaze u dometu iranskih raketa. (AFP)
Zbog napada iz zraka talibani Amerikance smatraju kukavicama
Iako se bespilotne letjelice pokazuju kao sve učinkovitije oružje, posebno u teško dostupnim područjima Pakistana i Afganistana, one, jasno, nisu konačno rješenje. I u samoj američkoj vojsci i dalje postoji velik broj visokopozicioniranih časnika koji smatraju da su Rasparači i Predatori jako dobar alat, ali da je vojnička čizma na terenu i dalje jedini put do pobjede. Ističu, poučeni iskustvom iz Iraka i Afganistana, kako je za uspjeh svake vojne operacije potrebno jako dobro poznavati lokalno stanovništvo, običaje, način života.
Spajanje pak mogućnosti koje donose bespilotne letjelice i obavještajnog rada na terenu smatraju jedinom pravom opcijom. S druge strane, talibanski zapovjednici napade bespilotnim letjelicama drže izrazom kukavičluka i slabosti američkih vojnika koji na taj način izbjegavaju izravne sukobe.
To je pak izuzetno jak argument protiv Amerikanaca i svih stranaca u plemenski uređenim društvima na planinskom razmeđu Afganistana i Pakistana, gdje je na velikoj cijeni vojnička hrabrost. Još je jedan vid problema izbio tek nedavno. Naime, Sadaullah Wazir, koji tvrdi da je bio kolateralna žrtva napada bespilotne letjelice (tom su prigodom poginula trojica njegovih rođaka), odlučio je podići tužbu pred pakistanskim sudovima protiv SAD-a.
Wazir tvrdi da je SAD odgovoran za napad u kojem je teško ozlijeđen pa su mu morale biti amputirane obje noge. Jasno, ova bi tužba mogla pokrenuti i međunarodno-pravno pitanje opravdanosti takvih napada za koje SAD ne prihvaća odgovornost.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....