Nakon zloglasnog slučaja grupnog silovanja studentice u autobusu u Delhiju, broj prijavljenih silovanja u Indiji je drastično porastao. Međutim, jedno istraživanje je došlo do zaključka da je u Delhiju u 2013.-2014. više od polovice ovih prijava bilo 'lažno', što je podržalo tvrdnje muških aktivista da žene ponekad lažno prijavljuju silovanje s namjerom iznuđivanja novca od muškaraca, piše BBC
Yogesh Gupta je oduvijek znao da ima dokaze kojima može bez sumnje dokazati da nije silovatelj, ali je dokazivanje nevinosti policiji sasvim druga stvar.
Problemi 44-godišnjeg agenta nekretninama su započeli nakon što je zaposlenika uhvatio u krađi novca, pa mu je zaprijetio odlaskom na policiju.
Zaposlenik je zatim na to reagirao prisilivši ženu da izigrava potencijalnog kupca kuće, a ona je, nakon što je razgledala nekretninu zamolila Guptu da je preveze do najbliže metro stanice. Kasnije ga je optužila da ju je odveo u prazni stan na četvrtom katu i tamo silovao.
'Srećom sam imao nadzorni uređaj instaliran u mom uredu', kazao je Gupta.
'Cijeli proces uspinjanja stepenicama do četvrtog kata, otvaranje vrata stana, ulazak u stan, zatim izlazak vani i odvoženje žene do metro stanice je proces koji bi trajao barem 37-40 minuta.Ja mogu dokazati da sam se vratio u moj ured za 11 minuta.'
Ali kad je žena policiji prijavila silovanje, Gupta se našao zaglavljen u sustavu koji nije previše mario za dokaze, a nastojao je da ga prikaže kao kriminalca.
'Nitko nije slušao što imam za reći', kazao je. 'Policija me čak nije ni ispitala. Sve sam pokušao, ali nisam došao do pravednog ishoda.'
Sljedećih osam mjeseci, dok se policijska istraga nastavila, Gupta je morao otrpiti javno sramoćenje koje dožive osumnjičeni za silovanje.
'Izuzetno mi je teško opisati patnje kroz koje su prošli moja supruga, djeca, otac i brat', kazao je.
'Moja djeca su najgore prošla. Moja kći, koja ima samo šest godina je pisala pisma bogu s molbom da poštedi njezinog oca.'
Kad je slučaj napokon stigao na sud, žena je priznala da je izmislila optužbu, a Gupta je oslobođen. Velika šteta mu je već bila nanesena.
Gupta sebe vidi kao žrtvu situacije koju aktivisti za prava muškaraca vide kao rastući problem - lažne optužbe za silovanje. Tvrde da problem potječe direktno iz 2012. i slučaja grupnog silovanja u Delhiju.
Kad su detaljni podaci brutalnog napada postali poznati javnosti, prosvjednici su krenuli na ulice da bi tražili promjene u indijskom duboko patrijarhalnom društvu, za koje su tvrdili da ignorira ili čak potiče nasilje prema ženama.
Mediji su reagirali s porastom broja reportaža o seksualnim napadima, osobito nasilnih napada počinjenih od strane nepoznatih muškaraca. Vlada je na to odgovorila proširivanjem definicije silovanja, policiji je naloženo da moraju procesuirati sve prijave, a uveli su i posebne ubrzane sudske procese.
Na taj je način veći broj žena bio potaknut da prijave seksualno nasilje, a broj slučajeva prijavljenih u Delhiju je porastao više od 100 posto u godini nakon grupnog silovanja iz 2012. godine.
Sve ove promjene su bile opće prihvaćene kao pozitivni pomaci u smjeru zaustavljanja seksualnog nasilja.
Međutim, kad je 'Delhijska komisija za žene' 2014. objavila izvješće u kojem se 53 posto prijavljenih silovanja u gradu naziva 'lažnim', taj je podatak preuzet od strane aktivista za prava muškaraca kao dokaz da su zakonske promjene i bučna javna debata rezultirale pretvaranjem muškaraca u žrtve.
'Od svih slučajeva silovanja koja su prijavljena, samo 1 posto ih je istinito', kaže Guptin odvjetnik Vinay Sharma, koji redovito brani muškarce koji su u Delhiju optuženi za silovanje.
'Ostalo su pokušaji osvećivanja ili pokušaji stjecanja financijske koristi', kazao je.
Aktivist za prava muškaraca Partha Sadhukhan ima sličan stav: 'Prava istina je da je Indija imala dovoljno dobre zakone kojima bi se spriječilo silovanja i kaznilo počinitelje. Danas je definicija silovanja u tolikoj mjeri izmijenjena i bilo što se može prijaviti kao silovanje.', kazao je.
Ali jesu li u pravu?
Dokazi Komisije za žene su u biti prilično nepotpuni. U izvještaju se kao 'lažne' opisuje sve prijave silovanja koje su odbačene prije nego su stigle do suda, bez analiziranja razloga zašto.
Tu se ne radi razliku između slučajeva koji su odbačeni jer je bilo jasno da žena laže i onih gdje se žena našla pod pritiskom da povuče prijavu ili gdje naprosto nije bilo dovoljno dokaza da se pravni proces dovede do kraja. Forenzički dokazi se rijetko koriste u slučajevima silovanja u Indiji, pa se često radi o sukobu tvrdnji muškarca protiv tvrdnji žene.
Osoba koja je odlučila da napravi vlastito istraživanje je novinarka Rukmini Shrivanasan.
Kad se preselila u Delhi iz Mumbaija kako bi započela s radom u novinama 'The Hindu Newspaper', željela je saznati je li status Delhija kao prijestolnice silovanja opravdan.
Umjesto da broji odbačene prijave za silovanje, ona je analizirala 460 slučajeva koji su završili suđenjem na okružnim sudovima 2013. godine i usporedila temeljnu prijavu policiji s onim što se dogodilo na sudu.
Njezino prvo otkriće je bilo da je medijska buka oko silovanja od strane nepoznatih osoba pretjerana.
'Prijava za silovanje od strane nepoznate osobe, o kojoj se najčešće govori u Indiji je apsolutno minorna kategorija.' , kazala je. Ona obuhvaća samo 12 od 460 slučajeva.
Što se tiče lažnih prijava za silovanja, njezini zaključci po tom pitanju su podijeljeni.
Više od trećine slučajeva (od ukupnih 460) su činili oni koji su uključivali mlade osobe koje su prakticirale vanbračni seks s obostranim pristankom, dok njihovi roditelji nisu za to doznali i uz pomoć pravosudnog sustava prekinuli vezu.
'Obitelji radije prihvaćaju stigmu silovanja nego da prihvate stigmu činjenice da je njihova kći sama odabrala osobu s kojom želi provesti život ili samo imati seksualni odnos.' kazala je.
Shrivanasan je utvrdila da veliki broj ovih slučajeva ima veze s unutarkastinskim ili međureligijskim vezama koje se smatraju tabuom u konzervativnom indijskom društvu. Postojao je i uobičajen obrazac kojeg se upotrebljavalo kad su roditelji prijavljivali slučaj policiji.
'Ponavljale su se priče o ženama koje su nasilno ubačene u automobil koji se kretao, priče o pićima u kojima je bio sedativ koji bi ih učinio nesvjesnima, nakon čega bi uslijedilo silovanje', kazala je.
'Ali kad sam započela čitati sve više izvještaja o slučajevima silovanja, shvatila sam da postoje obrasci kako se formuliraju prijave za silovanje. Zato je ova priča o piću sa sedativima važna, jer je nužno dokazati da pristanak na seks nije postojao.'
Nova velika kategorija, skoro četvrtina svih prijava, su bili slučajevi gdje je muškarac prekršio obećanje da će ženu oženiti.
Iako ovo ne bi bilo shvaćeno kao silovanje u velikom broju zemalja, u Indiji muškarac može biti optužen da je lažno dobio pristanak na seks ako je obećao da će oženiti ženu, pa se zatim predomislio.
'Roditelji kažu: 'Izgubila si djevičanstvo, nećeš se moći udati, prijavi ga za silovanje, pa će se uplašiti i nakon toga će te oženiti', kaže Shrivanasan.
Ono što nije pronašla u svojem istraživanju su slučajevi poput onog Yogesha Gupte, gdje je žena prijavila silovanje s osvetoljubivom namjerom ili s namjerom iznuđivanja novca.
'U nekim slučajevima bi argument obrane bio da je žena pokušavala iznuditi novac', kazala je. 'Ali ja se ne mogu sjetiti slučaja gdje je ovo dokazano.'
Dok bi istraživanje koje je provela Shrivanasan moglo ukazivati na to da je postotak lažnih silovanja u Delhiju velik prema međunarodnim standardima, u više od jedne države istraživači su postotak lažnih prijava za silovanje stavili na brojku od oko 8 posto. Sveučilišna profesorica Nithya Nagarathinam tvrdi da je puno veći problem od ovog neprijavljivanje silovanja.
'Iako postoji povećani broj prijava silovanja nakon grupnog silovanja u Delhiju, još uvijek ima mnogo slučajeva koji su neprijavljeni i postoji veliki broj razloga za to.', kazala je ukazujući na tradicionalne patrijarhalne strukture, što znači da je nasilje nad ženama konstantno minorizirano.
'To je za mene važnije pitanje od nekolicine slučajeva gdje su roditelji djevojke možda pogrešno optužili muškarca', kazala je.
Nagarathinam je navela studiju iz 2014. koja koristi podatke iz Indijskog državnog ureda za zločine i Državnog istraživanja o obiteljskom zdravlju, a koji ukazuju da je samo 6 posto slučajeva seksualnog nasilja nad ženama prijavljeno policiji.
Ona smatra da Indija treba bolje podatke da bi utvrdila raspon i prirodu problema.
'Ako nemate čvrste podatke na kojima ćete bazirati svoje argumente, rezultat su emocijama povedeni argumenti muških prava nasuprot ženskih prava', kazala je.
Koliko god mogao biti velik problem sa silovanjima u Delhiju, Yogesh Gupta može posvjedočiti da postoji snažna stigma kad je osoba krivo označena kao seksualni napasnik.
'Optužbe za silovanje su negativno utjecale na moj socijalni status', kazao je.
'Čak i kad su optužbe odbačene, osoba teško može povratiti svoj nekadašnji status. Nije moguće dokazati svoju nedužnost svakoj pojedinoj osobi. Ljudi u slučajevima silovanja brzo sude bez da uopće znaju je li osoba kriva ili ne', piše BBC.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....