Horor na broju 144: ‘Krv ustrijeljenih curila je po zidovima, tjerali su nas da na koljenima gledamo leševe‘

Ruske postrojbe u valovima su pristizale u Buču. Svaka iduća grupa bila je okrutnija, kažu stanovnici ovog grada koji se smatra jednim od najvećih poprišta ruskih ratnih zločina u Ukrajini.

Kako piše Wall Street Journal, pozivajući se na ukrajinske vojne izvore, radi se o pješadiji, padobrancima i postrojbama povezanim sa zloglasnom ruskom plaćeničkom grupom Wagner koji su u gradu formirali svoj stožer u pripremi za napad na Kijev.

Mučenja i ubijanja

Stožer se nalazio u zgradi u Jablunskoj ulici, na broju 144. Vojnici su se tamo utaborili, no zgradu građenu u sovjetskoj eri ujedno su pretvorili i u mjesto najstrašnijih mučenja i ubojstava još od početka rusko-ukrajinskog rata. Četverokatnica na jugu grada postala je mjesto nasilnih ispitivanja, zadržavanja, mučenja i ubijanja. Tamo se smjestilo oko 100 ruskih vojnika koji su bili opremljeni sofisticiranim radioelektroničkim uređajima pomoću kojih se koordiniralo napade na Buču, ali i obližnje gradove Irpin i Hostomel.

Kroz Buču je prošlo više od 30 ruskih borbenih jedinica, uglavnom s ruskog istoka i iz Sibira, uključujući zloglasnu 14. Posebnu brigadu specijalnih snaga iz Kabarovska, te 38. Posebnu motoriziranu i padobransku postrojbu iz Pskova.

Gradonačelnik Buče, Anatolij Fedoruk, rekao je da su Rusi grad podijelili u nekoliko zona, ovisno o tome u kojoj je živio netko od 40 lokalnih dužnosnika i političara, te su brojne pobili. Dodao je da je na popisu bilo i njegovo ime, ali je uspio pobjeći, za razliku od gradonačelnika susjednog Hostomela koji je ubijen.

Mikola Zakarčenko radio je kao zaštitar u toj zgradi prije nego što su Rusi stigli. Zatočen je 4. ožujka s još jednim muškarcem. Tada je vidio prve leševe. Ruski vojnici natjerali su ga da s rukama podignutim u zrak hoda do dvorišta, gdje je vidio najmanje sedam ustrijeljenih muškaraca koji su ležali u lokvama krvi. Ruski vojnici rekli su im da kleknu, gledaju leševe i priznaju da su pripadnici "Ukrajinskog otpora".

Zakarčenko je rekao kako nikad nije sudjelovao u borbama te je Rusima predao svoj iPhone, telefon koji mu je poklonio njegov sin, s kojeg su oni skinuli sve njegove podatke, kontakte, fotografije i video snimke. Ruski vojnik pitao ga je tada što je radio u ruskoj Tuli. Radio je kao metalurški radnik.

- Vidjeli smo da imaš proletersku povijest - rekao mu je vojnik koji je, prema Zakarčenkovim riječima, bio odjeven u uniformu vojnog padobranca.

Skvrčena koljena

Iduća četiri dana Zakarčenko je proveo zatočen u podrumu zgrade s još 130 osoba. Gladovali su, davali su im ostatke vojnih obroka, a za muškarce, ali i ženu i djecu, nije bilo dovoljno prostora da se ispruže kako bi odspavali.

- Smrad je bio užasan, a koljena su nam nakon toliko dana bila potpuno skvrčena - prisjetio se.

Idućih tjedana stvari su u Jablunskoj postale kaotične. WSJ piše da je krv ustrijeljenih curila po zidovima, prostorije podzemnog zatvora ispunio je smrad izmeta koji je ostavljen u kantama, kao i smeća koji je nagomilan u kutovima, a bilo je tu i puno boca piva i vina koje su konzumirali ruski vojnici.

Nije to bio jedini logor u ulici, nedaleko se nalazila obiteljska dvokatnica koju su Rusi zauzeli te su u garaži, kako kažu stanovnici, obavljali smaknuća.

Sjeveroistočno od Jablunske, ruske su se snage ukopale u zgradama na adresama Ostrovska 7 te Vokzalna 104, nedaleko mjesta gdje su Rusi uništili dio njihova konvoja kada su ulazili u grad. Jedna od stanovnica Buče ispričala je kako je to izgledalo.

- Pili su po cijele dane. Zabavljali su se, imali su zabavu - rekla je. Dodala je da je mnogo stanovnika zgrade u Ostrovskoj bilo u šoku, plakali su i bili uplašeni, a djeca su zazivala majke.

No, navodno su u suzama bili i neki mladi ruski vojnici. Suočivši se s užasima rata, rekli su da ne žele ubijati, ali da su primorani na to.

Ruske trupe zauzele su i dječji kamp ispred kojeg su iskopali rovove. Kada su otišli, lokalno stanovništvo u rovovima je pronašlo pet leševa vezanih ruku. Bili su ustrijeljeni u zatiljak. U centru Buče ruske su trupe opljačkale trgovine, ali i bolnice. Ukrali su važne kirurške instrumente, te drugu opremu, koju su odnijeli u svoju improviziranu bolnicu u Hostomelu.

Kraj opsade

Ravnatelj bolnice u Buči Anton Dovhopolj očajnički je apelirao na Ruse da iskopaju tijela iz plitkih masovnih grobnica kako bi se spriječila zaraza. Zamolio ih je i da civilima daju više vremena prije policijskog sata, s obzirom na to da Rusi nisu uskladili svoje satove s ruskim vremenom. Objasnio je da je to uzrok brojnih smrti.

U međuvremenu, vojnik kojeg su ukrajinske vlasti identificirale kao Artjoma Lazareva otišao je u bolnicu i Dovhopolja pitao želi li postati gradonačelnikom Buče te se obratiti videoporukom u kojoj stanovnike poziva na poslušnost Rusima.

- Bio je euforičan, rekao je da zajedno možemo zaštititi ruski svijet i izgraditi sjajnu budućnost - kazao je Dovhopolj. Mladi vojnik rekao mu je da će se idućeg dana vratiti po odgovor, a on je uspio napustiti grad.

- Da sam odbio, pucali bi mi u glavu. Srećom, pobjegao sam - rekao je.

WSJ piše kako je stanovnicima Buče trebalo neko vrijeme da shvate kako je opsada gotova. Jednog jutra probudili su se i shvatili da ruskih vojnika više nema, a pucnjava je utihnula. Ruski vojnici su otišli kući, neki su dobili i odličja, a Putin ih je pohvalio zbog dobro obavljenog posla.

Moskva i dalje negira da je napadala civile u Buči te tvrdi da su objavljene snimke lažirane.