Treba li koristiti jezik neprijatelja? To pitanje, tako formulirano, u eseju jučer objavljenome u Rimu problematizira francuski filozof Bernard-Henri Lévy, poznat i u nas po svojim angažmanima za postjugoslavenskih ratova, redovito odrješit (nekima beskompromisan, nekima zaguljen - a čemu služi filozof koji ne izaziva sablazan?).
Lévy ima i osobni štof za takvo pitanje. Napokon, rođen je kao alžirski Židov čija se obitelj odselila u Francusku iz zemlje u kojoj su se na nože klali ne samo Arapi i Francuzi, nego i Francuzi međusobno; iz koje je Camus ponio svoju sliku Mediterana, a i svoga Mersaulta; iz zemlje koja se nije odrekla svog kolonijalnog jezika; gdje na francuskome i dan-danas izlazi vodeći dnevnik revolucije El Moudjahid,...