Vijest da Međunarodni kazneni sud (ICC) protiv njega priprema optužnicu zbog ratnih zločina u Gazi izraelski premijer Benjamin Netanyahu dočekao je očekivano - bijesno. A kako i ne bi, kada se zasigurno nije ugodno naći u istom društvu s Putinom, Gaddafijem i sudanskim al-Bashirom?
- Riječ je o moralnom propustu povijesnih razmjera - izjavio je naglasivši da se njegova zemlja u Gazi ne bori samo protiv terorističke organizacije odgovorne za najveći pokolj Židova od kraja Holokausta nego se i u ime cijele zapadne civilizacije bori za demokratske vrijednosti.
Karima Khana, glavnog tužitelja ICC-ja koji je u ekskluzivnom intervjuu s Christiane Amanpour na CNN-u početkom tjedna obznanio planove tog tijela u slučaju rata u Gazi, izraelski je premijer bez imalo ustručavanja nazvao "jednim od najvećih antisemita današnjice".
Jasna poruka partnerima
BBC-ju nije promaknula činjenica da je šef izraelske vlade svoju ogorčenu videoporuku odlučio snimiti na engleskom, a ne hebrejskom jeziku, što su interpretirali kao njegov pokušaj da se obrati glavnom strateškom partneru - SAD-u. Možda ne i Bijeloj kući Joea Bidena, s kojom posljednjih mjeseci, osobito od početka invazije Rafaha, ima vrlo nategnute odnose, nego američkim Židovima, koji objektivno imaju velikog utjecaja nad ključnim dionicima zakonodavstva u Washingtonu.
Republikanskog senatora Lindseyja Grahama, istog onog koji je prije samo tjedan dana hladnokrvno izjavio da bi se "Izraelci trebali ugledati na SAD koji je 1945. atomskom bombom dovršio rat s Japanom", vijest o podizanju optužnice protiv kućnog mu prijatelja Bibija toliko je razbjesnila da je putem društvenih mreža i kanala koji su mu bili spremni dati medijskoga prostora najavio "oštre sankcije ICC-ju zbog suludog poteza". Podrška mu je odmah pristigla i od nekolicine (većinom republikanskih) kolega u Kongresu.
Klackanje stavom oko Gaze
No nije samo američka desnica u nevjerici zbog ovog poteza ICC-ja. Svoje negodovanje izrazio je čak i predsjednik Joe Biden koji, unatoč sve češćim razmiricama s Netanyahuom, nije časio časa da mu pruži podršku, jasno pritom davši do znanja kako u Gazi nije počinjen "genocid", nego je ondje u tijeku "vojna operacija". Izjava je to kojom je još jednom potvrdio da se odlučio klackati stavom svoje administracije oko rata u Gazi. Naime, u gotovo očajničkom pokušaju da povrati simpatije progresivnog biračkog tijela, koje mu zbog podrške Izraelu rapidno okreće leđa u izbornoj godini, svako toliko Tel Avivu pokaže zube. Međutim, tada mu počne padati rejting među američkim Židovima, pa onda opet promijeni ploču i tako ukrug. U studenom ćemo vidjeti koliko će mu se ta nekoherentna taktika isplatiti. Zasad ankete pokazuju da samo podjednako gubi podršku progresivaca i američkih Židova, u korist Donalda Trumpa, naravno.
Odnos SAD-a i ICC-ja toliko je kompleksan da zaslužuje vlastitu disertaciju. Iako SAD formalno ne priznaje ICC, u nekim instancama (čitaj: onda kada mu odgovara) strastveno podržava njegov rad. Posljednji takav slučaj odnosio se na istragu Putinovih ratnih zločina u Ukrajini, kada je SAD odriješio kesu da bi bezuvjetno financirao sve što je potrebno da se nađu sva zlodjela ruske vojske na ukrajinskim bojištima.
Upravo zato, ICC je do sada u velikoj mjeri ovisio o podršci; kako logističkoj tako političkoj i diplomatskoj, globalne supersile koja je sponzorirala i nadzirala njegov rad, zbog čega su se svi potezi, osobito oni "bombastičniji", prethodno koordinirali s Washingtonom.
Presedan ICC-ja
WSJ ističe kako činjenica da se Haaški sud uopće i odlučio na ovakav korak bez prethodnog blagoslova SAD-a govori do koje je mjere to tijelo postalo autonomno tijekom posljednjih godina, što je svojedobno bilo i zamišljeno kada se dogovarao Rimski statut, kojim je taj sud i osnovan.
Treba odmah naglasiti kako ICC izraelske dužnosnike ne tereti za genocid, na što se fokusirala nedavna tužba Južnoafričke Republike, nego ih se, između ostalog, optužuje za korištenje gladi kao oružja u ratu, te za prekomjerno bombardiranje civilnih meta. Čelnike Hamasa se, pak, tereti za ubojstva izraelskih civila, otmice i silovanja.
S jedne strane, Izrael je bijesan što se dužnosnike njegove "demokratski izabrane vlade" poistovjećuje s "barbarskim teroristima". S druge strane, Hamas je ogorčen što optužnica ICC-ja "počinitelje", misleći pritom ekskluzivno na Državu Izrael, izjednačava sa "žrtvama" što su, iz njihove perspektive, samo i isključivo oni.
Promjena paradigme
Treba naglasiti kako je Khan u intervjuu za CNN naglasio da se optužnica podiže u sklopu "međunarodnog oružanog sukoba između Izraela i Palestine", što je bitna informacija jer cijeli rat u Gazi stavlja u drugačiji kontekst od onog kakvim ga Tel Aviv već mjesecima želi prikazati - da ondje ratuje protiv Hamasa, a ne protiv Palestinaca.
Hamas, naime, međunarodno pravno gledano, nije međunarodni akter, nego organizacija (s predznakom terorističke). Palestina, pak, jest međunarodni akter i kao takva ima status promatrača u UN-u, što znači da se može priključiti Rimskom statutu te da za nju vrijede odredbe međunarodnoga prava.
Koji su sljedeći koraci?
Panel haaških sudaca će tijekom narednih tjedana procijeniti postoji li u optužnicama dovoljno osnove da se podignu nalozi za uhićenje. U tom bi slučaju sve zemlje potpisnice Rimskog statuta (među kojima je i Hrvatska) morale izručiti optuženike, ako oni stupe na teritorij njihovih država. U praksi to znači da se Netanyahuu i Gallantu bitno sužava prostor za traženje podrške strateških partnera tijekom nastavka operacija u Gazi čime ih se, de facto, dodatno tjera u kut.