Gotovo 500 ljudi saznalo da će umrijeti preko zooma: ‘Nekima je pucala veza, ne mogu se braniti‘

Od početka pandemije Indonezija je brojne zatvorenike osudila na smrt preko Zooma i drugih video aplikacija. Organizacije za zaštitu i promicanje ljudskih prava upozoravaju da se radi „nehumanoj praksi" koja bi se trebala ukinuti.

Zemlja jugoistočne Azije se gotovo u potpunosti okrenula virtualnim sudskim raspravama kada su ograničenja zbog koronavirusa prekinula suđenja u sudnicama.

Od početka prošle godine, skoro 100 zatvorenika osuđeno je na smrt u Indoneziji od strane sudaca koje su mogli vidjeti samo na monitorima, navodi Amnesty International.

Ova nacija s muslimanskom većinom ima jedne od najstrožih zakona o drogama na svijetu.

Početkom travnja, 13 trgovaca drogom, uključujući dvoje Iranaca i jednog Pakistanca, doznali su putem videosnimke da će biti pogubljeni zbog krijumčarenja 400 kilograma metamfetamina u Indoneziju.

Sud u Jakarti osudio je 21. travnja šest islamističkih militanata na smrt preko video aplikacije. Osuđeni su zbog zatvorske pobune 2018. godine u kojoj je poginulo pet pripadnika protuterorističke postrojbe Indonezije.

„Virtualna saslušanja narušavaju prava optuženika kojima prijete smrtne kazne - riječ je o nečijem životu i smrti”, izjavio je ravnatelj Amnesty International Indonesia Usman Hamid, „Smrtna kazna uvijek je bila okrutna kazna. Međutim, ovaj internetski trend pridonosi nepravdi i nehumanosti”.

Organizacije za zaštitu ljudskih prava ističu kako mnogi optuženici ne mogu sudjelovati u virtualnim suđenjima zbog loših internetskih veza.

„Virtualne platforme mogu izložiti optuženika značajnim kršenjima njegovih prava i narušiti kvalitetu obrane”, navodi se u izvješću nevladine udruge Harm Minition International.

Odvjetnici su se također žalili kako nisu u stanju konzultirati se s klijentima zbog restrikcija uvedenih za sprječavanje širenja virusa. Osim toga, obiteljima optuženih je u pojedinim slučajevima bio zabranjen pristup ročištima koja su inače otvorena za javnost.

„Virtualna saslušanja predstavljaju očiti nedostatak za optuženike”, smatra indonezijski odvjetnik Dedi Setiadi.

Setiadi vjeruje da su brojne presude donesene tijekom pandemije mogle biti blaže da je bilo dozvoljeno osobno suđenje.

„Presuda je mogla biti drugačija da su suci izravno razgovarali s optuženicima i vidjeli njihove izraze”, kazao je Setiadi AFP-u, „Saslušanja preko Zooma su puno manje osobna.”

Vrhovni sud Indonezije je odredio na se sva ročišta tijekom trajanja pandemije održavaju putem video aplikacija.

Međutim, državno pravosudno povjerenstvo kazalo je AFP-u da su zatražili od najvišeg suda da razmotri povratak na osobno suđenje za teška kaznena djela.

Indonezija nije jedina koja se okrenula virtualnim izricanjima smrtne kazne.

Singapur i Nigerija su osudile svaka najmanje jednu osobu na smrt vješanjem putem Zooma.

Skoro 500 ljudi, uključujući velik broj stranaca, čeka na pogubljenje u Indoneziji gdje se osuđeni zatvorenici odvode u džunglu, zavežu za stup i strijeljaju.

Tijekom pandemije sudovi su nastavili osuđivati optuženike na smrt zbog snažne potpore javnosti za izvršenje najteže kazne.

"Zagovornici smrtne kazne misle da ti kriminalci nastavljaju činiti zločine čak i za vrijeme krize kada svi pate. Dakle, vjeruju da im se zbog toga mora izreći najteža moguća kazna", ističe Amnesty.