Pri spomenu Kazahstana mnogi se prvo dobrohotno nasmiju. Imaju osjećaj da je ta daleka zagonetna zemlja nešto zgodno i zabavno. Iako deveta zemlja po veličini u svijetu i jedan od najznačajnijih političkih i gospodarskih tigrova srednje Azije, 17-milijunski Kazahstan se, na prvu, povezuje s proslavljenim izmišljenim novinarom neposrednog i priprostog ponašanja Boratom Sagdijevom kojega je stvorio britanski komičar Sacha Baron Cohen.
Kazahstan je postao sinonim za trivijalnu zabavnu diktaturu, iako je tamošnja stvarnost često na razini tog Boratova prizemnog humora i potvrđuje sve predrasude o grotesknom vlastodržačkom obiteljskom lenu na kazahstanskim stepskim pustopoljinama.
Naime, najstariji i najdugovječniji državnik na trusnom postsovjetskom azijskom prostoru i uz okrunjene svjetske glave globalni vlastohlepni rekorder, Nursultan Nazarbajev već je peti put, od 1989. godine kada je zasjeo na poziciju prvog čovjeka Kazahstana, izabran za predsjednika, i to s bizarno boratovskih 97,7 posto glasova.
Ostala dva izborna privjeska na izborima, komunist Turgun Sizdikov i neovisni Abelgazi Kusainov, dobili su samo 1,6 odnosno 0,7 posto glasova. Dakle, ni ovaj put Nursultan Nazarbajev, koji je došao na vlast još kao zadnji šef kazahstanske Komunističke partije u vrijeme raspada SSSR-a, nije dopustio da bilo tko dovede u pitanje njegovu beskonačnu vladavinu.
Sumnjiva smrt
Kazahstan je jedna od bogatijih zemalja svijeta, s BDP-om većim od 23 tisuće dolara po stanovniku. To je naftom, plinom, bakrom i uranom (21 posto svjetskih zaliha) izdašna zemlja koja funkcionira poput egzotičnog feuda ili, pak, dobro uhodanog obiteljskog obrta.
U vladarevoj obitelji uz njega je još dvoje milijardera - srednja kći Dinara s kapitalom od oko dvije milijarde i njezin muž Timur Kulibajev, malo bogatiji od svoje bolje polovice s dobrim zaleđem - koji ulaze među deset najbogatijih Kazahstanaca.
Klan Nazarbajev težak je, kažu, službeno sedam milijardi dolara, a koliko je zapravo njihovo bogatstvo nitko se ne usudi niti izgovoriti. Rodbina je dobro uhodana i raspoređena po političko-poslovnim strukturama. Starija kći, energična Dariga, bila je šefica “oporbene” stranke Asar koja se poslije ulila u vladajuću očevu stranku Nur Otan (Svijetli put), a danas vlada najvećim kazahstanskim medijskim carstvom Habar na očevu posjedu. Nije ni trenutka dvojila kad su joj na muževa vrata pokucali pripadnici očeve službe sigurnosti, nego je napravila dobar izbor: otac, a ne muž smutljivac.
A njezin bivši muž Rahat Alijev morao je pobjeći iz zemlje jer je optužen da je pokušao svrgnuti nedodirljivog Nursultana. Skrivao se, pisao antinazarbajevljevske knjige, pokušavao uvjeriti sve u svoju pravednu oporbenost. No, nedavno je u Beču, u ekstradicijskom pritvoru, počinio - sumnjivo - samoubojstvo. U vrijeme milosti Rahat Alijev bio je šef tajne službe, ali i zamjenik ministra vanjskih poslova te potom ambasador u Beču koji je pokrivao i Hrvatsku.
Srednja kći svemoćnoga Nazarbajeva, Dinara, među najbogatijim je ženama Azije, vlasnica niza naftnih kompanija i nekoliko banaka, dok je očeva ljubimica, najmlađa kći Alija, neformalna šefica tatina predsjedničkog ureda, a uz to uspijeva voditi i najveću građevinsku tvrtku Elitstroj.
Moćni nećak
Predsjednikov brat Bolat (zamalo pa Borat) vodi najveći holding za proizvodnju bakra Kazahmis, a njegov sin Kajrat Satipaldi visoki je dužnosnik tajne službe. Prezime Nazarbajev promijenio je, kažu, na molbu moćnog strica kako ne bi bilo baš toliko eksponirano. Supruga Sara, ne zaboravimo, vodi najveći humanitarni fond u zemlji - Bobek (Dijete).
Nursultan Nazarbajev rodio se 1940. godine u selu Čemolgan blizu Alma Ate. Polako se pomicao na ljestvici do današnje Ustavom potvrđene titule Elbasija - Vođe nacije. Ona mu, čak i ako (iako je to teško zamisliti) ne bude predsjednik, daje doživotno neograničene ovlasti te pravo donošenja odluka i stavljanja veta na sva “sporna” rješenja parlamenta.
Heroj Kazahstana
Tako, primjerice, “skromno” nije potpisao ukaz o dodijeljenoj mu tituli Elbasija, ali kako nije stavio ni veto, onda opet prema Ustavu takva odluka postaje pravomoćna. Isto tako nije potpisao, ali se nije niti bunio protiv titule Heroj Kazahstana o kojoj je samozatajno rekao da mu je 97-postotna podrška naroda na izborima - dovoljna nagrada. Uz njegovo ime u medijima uvijek stoji “Prvi Predsjednik” (a ono i “Jedini” zasad je izostavljeno).
No, Nazarbajevu je bilo zapisano u zvijezdama (konačno, jedna zvijezda na nebu nosi njegovo ime) da bude veliki vođa.
Naime, prema dogovoru iz Novog Ogorjova s Borisom Jeljcinom o spasu SSSR-a, Nazarbajeva se predviđalo za premijera tog preustrojenog nekomunističkog SSSR-a, ali neokomunistički retrogradni kolovoški puč 1991. te sporazum iz Beloveške Pušče od 8. prosinca iste godine - kada su Boris Jeljcin, Stanislav Šuškevič i Leonid Kravčuk i formalno poslali SSSR na smetište povijesti - poremetili su te planove i Nazarbajeva, kojeg “slavenska trojka” iz elitnog partijskog lovišta u Bjelorusiji nije niti obavijestila o tome da namjeravaju likvidirati Lenjinovu boljševičku tvorevinu, ostavili u njegovu stepskom ataru za vječna vremena.
‘Put lidera’
Nazarbajev se zadovoljio time što mu je ostalo i u potpunosti iskoristio ponuđeno. Veličina Nursultana Nazarbajeva zaštićena je ne samo Ustavom, nego i kaznenim zakonom.
Tako se “iznošenje laži, tračeva te izvrgavanje ruglu i uvrede” o Prvom Predsjedniku kažnjavaju zatvorom, a pokušaj urote ili atentata na Nazarbajeva kažnjava se automatski smrtnom kaznom, i to bez obzira na ishod zaplotnjačkog nauma.
Kako ne bi bilo zabune, za generacije koje ne znaju ni za koga drugog na vlasti u Kazahstanu već više od 25 godina, snimljen je i igrani film “Nebo mog djetinjstva” o Nazarbajevljevoj mladosti, a nedavno je snimljena i raskošna filmska biografska epopeja “Put lidera” Rustema Adbraševa, koji je postao školskom obvezom svih stanovnika Kazahstana.
Kazahstan je sagradio novu prijestolnicu. Umjesto dosadašnje Alma Ate, koja je ležala u većinskom ruskom dijelu države (oko 40 posto stanovnika su Rusi), Nazarbajev nije žalio sredstva, nego je utrošio desetke milijardi dolara da glavni grad premjesti u većinsku kazašku sredinu.
Grad je čudo graditeljstva koje su osmislila dva velika svjetska arhitekta: Japanac Kisho Kurokawa i jedan od najvećih britanskih arhitekata Norman Foster. U Astani će se 2017. godine održati Expo.