Čini se da bi EU ipak mogla dobiti energetski rat s režimom Vladimira Putina. Jedan od glavnih ciljeva u tom sukobu za EU je osigurati koliko toliko stabilnu opskrbu energentima tijekom zime te tako kupiti vrijeme za rješavanje problema ovisnosti o ruskom plinu i nafti. Vijest koja budi optimizam u tom kontekstu govori kako su europska skladišta plina otprilike na razini popunjenosti na kakvoj su trebala biti tek za dva mjeseca, što okrutnog ruskog autokrata dovodi u novu situaciju: ili se odreći korištenja energenata kao oružja u globalnom sukobu ili otići još jedan korak dalje u ludilu rušenja gospodarskih mostova sa Zapadom, pa potpuno prekinuti energetski biznis s liberalnim demokracijama. U drugoj varijanti mahniti diktator ne može profitirati, ali i dalje može činiti štetu EU, a ‘smisao‘ Putinove politike ionako se počeo svoditi na globalno, maloumno činjene štete.
Konkretno, statistike govore kako su plinske rezerve EU-a do kraja prošlog tjedna već dosegle 79,4 posto, a 80-postotna popunjenost planirana je tek za 1. studenog. S obzirom na razinu popunjenosti plinskih skladišta EU će lakše apsorbirati udar novih šokova u opskrbi, a treba i računati s tim kako sama skladišta mogu zadovoljiti 25-30 posto zimske potražnje. U prilog EU-u ide spuštanje temperatura na većem dijelu teritorija, što će sa sobom donijeti ukupno osjetno manju potrošnju energije. Dolazi i do prvog signifikantnog pada cijena plina, koje su, podsjetimo, narasle šest puta u odnosu na razdoblje prije godinu dana.
Posebno su revni u punjenju skladišta plina bili Poljaci; napunili su ih 100 posto. Najveći potrošač, Njemačka, također najavljuje ispunjenje domaćeg plana o 85-postotnoj popunjenosti skladišnih kapaciteta do sljedećeg mjeseca. No, njemačko je gospodarstvo jedno od onih koje teško može preživjeti zimu ako se potpuno prekine dotok ruskog plina. Nijemci stoga vraćanju u upotrebu ugljen te pokušavaju na raznim stranama planeta kupiti što više ukapljenog plina. Francuzi pak apeliraju na svoje biznise da što prije smanje potrošnju energije, kako bi se kasnije izbjegla racionalizacija, ako Rusija zaustavi sve isporuke, a imaju 90 posto napunjena skladišta plina. Ako neće imati ekstremno hladnu zimu, Francuska može reći kako se nalazi u zoni energetske sigurnosti.
Uz sve to, EU priprema strukturne reforme za energetsko tržište, kao i intervenciju na tržištu električne energije, što bi također trebalo dodatno relaksirati situaciju.
Ono što trenutačno ide u prilog zapadnim liberalnim demokracijama jest činjenica kako se globalna inflacija ipak počela smirivati, iako ostaje na razinama koje i dalje zabrinjavaju centralne bankare. Značajno hlađenje cijena posljednjih tjedana može se primijetiti kod niza sirovina, od nafte preko bakra do pšenice. Pojeftinio je i prijevoz sirovina, a izgleda da se smanjuju i zastoji u lancima opskrbe uzrokovani oporavkom globalnog gospodarstva od pandemije, odnosno blokade izazvane lockdownom.
Analitičari JPMorgan Chasea procijenili su kako će potrošačka inflacija u drugom dijelu godine doseći 5,1 posto, što je otprilike upola niža razina nego u prvoj polovici 2022. „Inflacijska groznica se slama“, rekao je glavni ekonomist JPMorgana, Bruce Kasman, za Bloomberg. Treba voditi računa kako je ova prognoza velike investicijske kuće planetarna te da su inflacijski pritisci u EU još uvijek nešto izraženiji, a izostaju odlučniji potezi Europske središnje banke, za razliku od drugih velikih centralnih banaka, posebno američkih Federalnih rezervi.
Ono što i dalje prijeti EU, pa tako i Hrvatskoj, u svakom slučaju je očekivani rast cijene zaduživanja. Očekuje se da će u rujnu tri velike centralne banke – ESB, Bank of England te Federalne rezerve – dignuti kamate. U nedavnom govoru Jackson Holeu Jay Powell je otvorio vrata za ‘jumbo‘ dizanje kamata od 0,75 posto, što će sigurno dodatno ojačati dolar te povećati pritisak na rast cijene zaduživanja u nizu tržišta u nastajanju. Pitanje je i što će činiti manje centralne banke. Češka narodna banka, primjerice, ovaj mjesec nije zaoštravala politiku, nema očekivanja dodatnog monetarnog zatezanja u Brazilu, rezervna banka Novog Zelanda također ne najavljuje agresivnije poteze…, pa su u osnovi sve oči uprte u ESB; hoće li biti dovoljno odlučan u dizanju kamata i zaustavljanju rasta cijena?
Hrvatska u ovoj situaciji ima sreću što ulazi u eurozonu i uvodi euro s 1. siječnjem 2023., što njezine troškove zaduživanja drži daleko nižima u odnosu na grupu članica EU-a koje preferiraju ‘monetarnu suverenost‘. Kako je skupa ta ‘suverenost‘ ovih dana može se svjedočiti na primjeru Mađarske. Orbanova autokracija u srcu EU-a suočava se s najvećim rastom troškova zaduživanja i rapidnim slabljenjem forinte. Kako bi se zaustavilo daljnje pogubno klizanje valute mađarski analitičari očekuju novo dizanje kamate za cijeli postotni poen, odnosno nas čak 11,75 posto, a razina mađarske monetarne drame bit će jasnija nakon današnje konferencije za novinare guvernera Barnbas Viraga u poslijepodnevnim satima. Forinta je u ovom trenutku samo 1,5 posto od najniže razine prema euru. Mađarska nacionalna valuta ove je godine oslabila prema euru 10 posto, dok je euro oslabio prema dolaru 15 posto. U odnosu na forintu manje su oslabile sve ostale valute tržišta u nastajanju, osim argentinskog pesosa i turske lire.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....