Poznat po riječima „Tko sam ja da mu sudim?“ – o homoseksualnome „koji traži Gospodina i ima dobru volju“ – papa Franjo ( Jorge Mario Bergoglio) ipak ni ne podržava ni ne opravdava ni istospolni brak, ni mogućnost da istospolni supružnici usvajaju i odgajaju djecu.
O tome svjedoči rječito pismo koje je 2010., još kao nadbiskup, uputio predsjedniku Biskupske komisije za laike Argentinske biskupske konferencije Justu Carbajalesu, podržavajući manifestaciju protiv usvajanja zakona o istospolnim brakovima u argentinskom Parlamentu.
Da bismo Papino gledište što potpunije prikazali, donosimo cjelovit tekst tog pisma u našem prijevodu sa španjolskoga:
„Dragi Justo,
Biskupska komisija za laike Argentinske biskupske konferencije, u svojstvu građana, pokrenula je inicijativu radi organiziranja manifestacije uoči mogućeg usvajanja zakona o braku osoba istoga spola, naglašavajući istodobno nužnost da djeci bude priznato pravo da imaju oca i majku radi odrastanja i odgoja.
Ovim recima želim izraziti moju podršku tom izrazu odgovornosti laikata.
Znam, jer ste mi to rekli, da to neće biti čin ni protiv koga, budući da ne želimo suditi onima koji misle i osjećaju različito od nas. Nedvojbeno, i više no ikada, uoči dvjestagodišnjice, sigurni da treba izgraditi naciju koja uključuje pluralizam i različitost svojih građana, smatramo da se ne može smatrati jednakim ono što je različito, te da je u društvenom suživotu nužno prihvatiti razlike.
Nije posrijedi pitanje puke terminologije ili formalnih konvencija koje se odnose na neki privatan odnos, nego obaveza antropološke naravi. Bit ljudskog bića teži zajednici muškarca i žene kao uzajamnom ostvarenju, kao pažnji i skrbi, i kao prirodnom putu radi prokreacije. To braku pridaje društvenu transcendenciju i javni karakter. Brak je prije države, te je temelj obitelji, društvena ćelija, prethodi bilo kojemu zakonodavstvu, a prethodi i samoj Crkvi. Eto zašto bi prihvaćanje zakona o kojemu je riječ značilo istinsko i ozbiljno antropološko nazadovanje.
Nije isto brak (oblikovan za muža i ženu) i zajednica dviju osoba istoga spola. Razlučiti ne znači diskriminirati nego poštivati, razlikovati radi razaznavanja znači vrednovati na pravi način, a ne diskriminirati. U doba kada naglašavamo bogatstvo pluralizma te kulturalne i društvene razlike, proturječno je minimizirati temeljne ljudske razlike. Otac i majka nisu jedno te isto. Ne možemo poučavati buduće naraštaje da je jednako razviti projekt obitelji preuzimajući obavezu stabilne veze između muža i žene ili živjeti zajedno s osobom istoga spola.
Pazimo da nam se ne dogodi da, nastojeći istaknuti i bdjeti nad zahtijevanim pravom odraslih, ne gurnemo u stranu prioritetno pravo djece (koja jedina moraju biti privilegirana) da računaju na model oca i majke, da imaju tatu i mamu.
Zadužujem te da s vaše strane, kako u izričaju tako i u srcu, ne bude primjera agresivnosti ni nasilja ni spram jednog brata. Mi kršćani djelujemo kao sluge istine a ne kao njezini gospodari. Molim Gospodina da vas svojom krotkošću – onom krotkošću koju zahtijeva od sviju nas – prati u tome. Molim Te da moliš za me i da i od drugih to tražiš. Blagoslovio te Isus, čuvala te sveta Djevica.
Bratski,
Kard. Jorge Mario Bergoglio D. I., nadbiskup Buenos Airesa“