FRANCUSKI PREMIJER NA METI UVREDA Zabranu burkinija pokušao opravdati golom Marianne

Bura oko zabrane burkinija u Francuskoj, koju je Vrhovni sud naknadno ukinuo, i dalje se ne stišava, piše BBC.

Najnoviji moment u raspravi koja sve više sliči na krčmarsko prepucavanje bila je izjava premijera Manuela Vallsa koji se u obrani zabrane burkinija prisjetio i kultnog simbola Francuske Republike, revolucionarke razgolićenih grudi Marianne.

- Njezine grudi bile su razotkrivene jer ona hrani ljude. Ona ne nosi veo jer je slobodna - ponudio je Valls svoju interpretaciju alegorije slobode i razuma koja je svoju najpoznatiju inkarnaciju doživjela u djelu slikara Eugenea Delacroixa.

Naravno, nije puno potrajalo prije nego su njegovi politički oponenti kritizirali izjavu, a jedan je povjesničar upotrebu Marianne kao simbola feminizma nazvao "moronskom".

Tako je stručnjakinja za Francusku revoluciju Mathilde Larrere rekla da "je Marianne alegorija i da su njezine gole grudi tek umjetnička sloboda i nemaju nikakve veze sa ženstvenošću".

Valls nije jedini koji se ulovio zabrane nošenja burkinija na plažama kao jedne od osnovnih tema u zoru nadolazećih predsjedničkih izbora 2017. godine. Liderica ekstremno desne Nacionalne fronte Marine Le Pen otvoreno zaziva zabranu kao simbol otpora "islamizaciji Francuske" i zaštite sekularnih vrijednosti i sloboda, dok je i nekadašnji predsjednik Nicolas Sarkozy zagovaranjem zabrane burkinija naumio oživiti skoro pa mrtvu političku karijeru.

Što se pak tiče same Marianne, ona se ni kriva ni dužna još jednom našla na braniku Republike. Kao što objašnjava Larrere, Marianne ne treba svoditi samo na gole grudi. Početkom 19. stoljeća njezin se lik prikazivao u dvije dominantne varijante - u jednoj je potpuno obučena, mudra i nenaoružana te je predstavljala simbol umjerenih pristaša Republike, dok je u drugom (koji je s vremenom prevladao u povijesnom sjećanju) bila vatrena revolucionarka koja polugola, s zastavom u ljevici i bajunetom u desnici, vodi svoje suborce u borbu, predstavljajući tako idealni simbol radikalnijih pristaša Republike.

Zgodna ironija priče, u kontekstu Vallsovih primjedbi, je u tome da je Marianne u toj varijanti uz gole grudi imala i pokrivenu glavu.