Sredinom svibnja Vedrana Blažević-Sabaih, Slavonka rodom iz Gornjeg Bazja iz okolice Virovitice i bivša riječka studentica, koja već dva desetljeća živi u Gazi, na svojem Facebook profilu objavila je fotografije svoje dvoje najmlađe djece kako se bezbrižno u suton igraju na obali Sredozemnog mora, piše Novi List.
Sredinom srpnja na Vedraninom profilu pojavila se sasvim drugačija fotografija. Prikazuje crnokosu djevojčicu u zavojima. Pored nje je lutka. U statusu, Vedrana je napisala: 'Zove se Shejma Marsi, ranjenica iz Gaze... mama i sestra su poginule pred njenim očima... ostala joj je samo lutka'.
Stalna napetost između Palestinaca i Izraelaca na granici Pojasa Gaze ponovno je prerasla u krvavi sukob. Bezbrižnu dječju igru zamijenio je strah od nasilja i smrti, koje svakodnevno prijete, osobito otkako su izraelske trupe 8. srpnja, nakon višednevnih zračnih napada, krenule i u kopnenu ofenzivu u Pojasu Gaze.
- Ne znam točan broj koliko je takve djece poput Shejme, ali puno ih je. Ovdje su porodice velike, prosječno svaka ima šestero djece, neke manje, neke više i zamisli kako je kad ostane samo jedan član porodice!, napisala je Vedrana u pismu iz Gaze dvadesetak dana nakon početka izrealske ofenzive.
Dan nakon Bajrama napisala je: - Blagdan je bio strašan. Jučer popodne poginulo je desetero djece kada su se igrali u parku jednog od izbjegličkih logora. A kasnije u noći, u našoj blizini bombardirano je šest zgrada, svaka od njih ima 4-5 katova. Prilikom svakog udarca mi u našem stanu osjećamo kao da je potres.
Vedrana sa svojom obitelji živi u središtu Gaze, u dijelu koji se zove Remal i obitelj njezinog supruga jedna je od starosjedilačkih obitelji u tom gradu. Već desetljećima njihova se obiteljska tvrtka bavi uvozom prehrambenih proizvoda iz tvornica u Izraelu.
- Kad sam prvi put došla u Gazu, 1992. godine, u posjet kod suprugovih roditelja, bio je to miran grad, a najviše su mi se u njemu svidjeli ljudi. Prijazni i dragi, osjećaš da te stvarno vole, iskreni. Osim toga, članovi porodice su vrlo povezani, međusobno brinu jedni o drugima i to je karakteristika većine stanovnika u Gazi - kaže Vedrana, koja se zatim nakratko vratila u Hrvatsku, završiti studij psihologije na Pedagoškom fakultetu u Rijeci. Nakon toga odselila je u Gazu.
- Prve godine života u Gazi bile su lijepe, normalno smo živjeli..., piše Vedrana.
Bile su to godine kad se izraelska vojska povukla iz Pojasa Gaze, a izraelska vlada službeno objavila kraj izraelske vojne vladavine na tom području. Potrajalo je tako da izbora u siječnju 2006. godine, kada su održani izbori na kojima je većinu osvojio Hamas. Najprije je 2007. izbio građanski rat između palestinskih organizacija Hamasa i Fataha, a zatim su u prosincu 2008. nad pojas Gaze stigli izraelski lovci F-16, isti kakvi i danas nadlijeću to područje, sijući, kao i tada, bombe koje odnose brojne, uglavnom civilne žrtve.
- U petak je bio novi pokolj u mjestu koje se zove Huzea. Nakon pregovora s Crvenim križem ljudi su s bijelom zastavom izašli iz kuća i počelo je pucanje po njima. Cijele su porodice poginule, majke su gledale kako im djeca padaju pod noge. Strašno! Ne znam kako reći kako se osjećam! Ja sam jedno vrijeme radila u tom dijelu. Možda ne znam ljude osobno, ali su to nečiji prijatelji, rođaci. Moj muž zna dosta ljudi koji su poginuli, jer dosta trgovaca iz tog područja kupuje kod njega - piše.
Prepričala je i priču o ribaru koji je prošlog tjedna otišao do obale da bi upecao koju ribu za ručak. - Taj je čovjek htio uloviti ribu za svoju porodicu i uzeo sa sobom djecu, troje njegove i sina od brata, da se igraju na plaži dok on peca. Ubijeni su iz helikoptera, iako se sasvim jasno vidi da su to djeca, ne mladi iz otpora. Djeca između 7 i 10 godina! I još je puno, puno takvih priča u koje čovjek teško može povjerovati - opisuje.
Osim u vrijeme 'humanitarnog primirja', kakvo je bilo proglašeno u dva navrata, kako bi se s ulica pokupila tijela poginulih, između napada predaha pa normalnog života u Gazi više nema.
- Trenutno su kod nas ljetni praznici pa nema nastave u školama, ali na fakultetima još traje ljetni semestar. No, naravno, nema predavanja jer je kretanje ulicom opasno. Osim toga, nikad ne znaš tko je 'cilj'. Što se tiče trgovina, one se otvaraju samo u kvartovima, ali u centru, robne kuće, prodavaonice odjeće, već tjednima ne otvaraju svoja vrata. Na tržnici nađeš neko povrće i u lokalnim dućanima kruh i osnovne potrepštine - oslikava tamošnji život Vedrana, dodajući da struja dolazi svakih 36 sati, ima je 4 do 5 sati. Kućne agregate ne koriste jer se boje da uskoro ne nestane benzina, pa ih neće moći koristiti čak ni u najvećoj nuždi. A ona bi se uskoro mogla pojaviti jer je u utorak izraelski tenk pogodio skladište goriva jedine elektrane u Pojasu Gaze, koja pokriva dvije trećine ukupnih potreba Pojasa za strujom, piše Novi List.
Da je narod u Gazi, nažalost, već navikao na život u 'izvanrednim uvjetima', svjedoči nam Vedrana na osnovu svog iskustva kao psihologa.
- Situacija je strašna, ali ljudi su već toliko obučeni što treba raditi za pomoć kod stresa i trauma, da ti se ponekad čini da te oni mogu dosta toga naučiti. Osim toga, ovdje ljudi imaju jako čvrstu vjeru u Boga i vjeruju da im je suđen sukob protiv cionizma do sudnjeg dana, kako je to spomenuto u Kuranu - zaključuje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....