FOTO: 70 GODINA NUKLEARNOG ORUŽJA 'Neki su se smijali, neki plakali. Većina je šutjela. Znali smo da svijet više neće biti isti'

U ranim jutarnjim satima 16. srpnja 1945. godine planine oko pustinje Jornada del Muerto zabljesnula je svjetlost mnogo puta jača od podnevnog sunca, tlo se strahovito zatreslo a na nebu se pojavila ‘gljiva’ od radioaktivnog dima visoka 12 kilometara. Bila je to najveća eksplozija koju je svijet ikada vidio do tada, koja je označila početak nuklearnog doba čovječanstva.

Znanstvenici iz kompleksa u Los Alamosu, u američkoj saveznoj državi Novi Meksiko, promatrali su eksploziju sa sigurne udaljenosti, s jednakom dozom ponosa, jeze i strahopoštovanja. Među njima su bili neki od najvećih fizičara 20. stoljeća, i rijetko tko nije bio svjestan da će ‘napravica’ koju su stvorili promijeniti svijet.

Takozvani projekt ‘Manhattan’ počeo je skromno 1939. godine, s ciljem sustizanja njemačkih znanstvenika u razvoju i izradi atomske bombe - nakon što je na tu opasnost predsjednka Franklina D. Roosevelta upozorio slavni fizičar Albert Einstein u pismu.

Američka je vojska u najstrožoj tajnosti izgradila kompleks u Los Alamosu, gdje su dovozili znanstvenike i inžinjere koji su radili na razvoju nuklearnog oružja. Do testiranja prve bombe projekt je narastao na više od 130.000 ljudi, a budžet je gotovo dosegao 2 milijarde tadašnjih dolara, čija bi današnja vrijednost bila oko 175 milijardi kuna.

Većina troškova projekta, čak 90%, odnosila se na proizvodnju radioaktivnog materijala koji je pogodan za nuklearnu fiziju - uran-235 i plutonij

Pod vodstvom J. Roberta Oppenheimera, direktora laboratorija u Los Alamosu, znanstvenici su razvili dva dizajna bombe - jedan baziran na uranu-235, te drugi zanovan na plutoniju.

Iako je dosta znanstvenika htjelo testirati bombu prije borbenog korištenja, najveći problem bila je cijena plutonija - radilo se o potpuno sintetskom elementu koji je uz veliku cijenu proizvođen u malim količinama, samo za potrebe projekta Manhattan. Na kraju su se ipak izborili za testiranje, koje je dobilo kodno ime ‘Trojstvo.’

Testnu bombu znanstvenici su prozvali ‘Napravica,’ a fukncionalno je bila gotovo identična bombi koja je kasnije bačena na japanski grad Nagasaki, takozvanom ‘Fat Manu.’ Napravica nije imala visinski detonator niti oplatu, no eksplozivni mehanizam bio je isti - sfera od plutonija okružena eksplozivom čija je svrha bila da sabije plutonij do točke gdje njegova masa postaje kritična.

Testiranje je održano 16. srpnja, na prvi dan konferencije u Potsdamu, gdje su predsjednik Truman, Jozef Staljin i Winston Churchill odlučivali kako kazniti kapituliranu Njemačku.

Bomba je eksplodirala u 5:29 minuta po lokalnom vremenu, snagom od oko 20 kilotona TNT-a. Od siline eksplozije pustinjski pijesak se rastalio i pretvorio u zelenkasto, lagano radioaktivno staklo, koje je kasnije prozvano trinitit. Iako je bomba bila postavljena na 30-metarski toranj, za eksplozijom je ostao krater dubok 1,5 metara i širok 9,1 metar.

Toranj visok 30 metara na koji je postavljena 'napravica'

Znanstvenici koji su promatrali eksploziju iz baze, sa 16 kilometara udaljenosti, kasnije su rekli da je zasljepljujuća svjetlost trajala dvije sekunde, te da se osjetila vrućina poput one iz otvorene pećnice. Boja svijetlosti mijenjala se iz ljubičaste u zelenu, pa u bijelu. Zračni udar eksplozije putovao je 40 sekundi do baze. Moglo ga se osjetiti do 160 kilometara daleko, a oblak dima u obliku gljive dosegao je visinu od 12,1 kilometar.

Eksplozija je za sobom ostavila 9-metarski krater

Oppenheimer je kasnije rekao kako je, dok je gledao eksploziju, pomislio na stihove iz svete knjige hinduizma, Bhagavad Gite.

- Znali smo da svijet više neće biti isti. Nekoliko ljudi se nasmijalo, nekoliko ih je zaplakalo. Većina je šutjela. Sjetio sam se stiha iz Bhagavad Gite; Višnu pokušava uvjeriti Princa da bi trebao izvršiti svoju dužnost i, kako bi ga impresionirao, poprimi svoj oblik s mnogo ruku i kaže: ‘Sad sam postao Smrt, rušilac svjetova.’ Pretpostavljam da smo svi mislili tako nešto, svatko na svoj način, izjavio je Oppenheimer.

Robert Oppenheimer i vojni zapovjednik baze u Los Alamosu, general-major Leslie Groves, pregledavaju teren nakon eksplozije

Rezultate testiranja predsjednik Truman je predstavio kolegama na konferenciji u Potsdamu, no ostao je zbunjen kada je shvatio da Staljin uopće nije iznenađen. Kasnije je otkriveno kako je ruska tajna služba imala uvid u razvoj oružja u Los Alamosu usprkos nevjerojatno strogim sigurnosnim protokolima.

Manje od mjesec dana nakon testiranja, 8. kolovoza 1945., SAD su bacile prvu atomsku bombu, ‘Little Boy,’ na urbanu metu - japanski grad Hirošimu. U eksploziji, koja je sravnila sa zemljom tri kvadratna kilometra grada, poginulo je oko 80.000 ljudi. Tri dana kasnije, ‘Fat Man’ je bačen na Nagasaki, pri čemu je poginulo 40.000 ljudi. Kada je japansko vodstvo spoznalo razmjere razaranja novog oružja, osam dana kasnije, potpisali su bezuvjetnu predaju i time završili drugi svjetski rat.

Današnje spomen-obilježje detonacije prvog nuklearnog oružja u povijesti

No, kraj drugog svjetskog rata označio je tek početak nuklearnog doba, u kojem su se dvije svjetske supersile - SAD i SSSR - upustile u mahnitu utrku u naoružavanju nuklearnim, a kasnije i termonuklearnim oružjem.