Prema važećim pravilima EU-a o ravnopravnosti sve države članice EU-a trebaju imati nacionalna tijela za ravnopravnost. Pokazalo se da su te institucije nužan i vrijedan faktor u provedbi načela nediskriminacije pojedinaca i politikama ravnopravnosti koje donose javna tijela i privatne organizacije.
U mnogim državama članicama tijela za ravnopravnost preuzimaju važnu ulogu i postaju glavni centri stručnosti i potpore u slučaju pritužbi na diskriminaciju. Dobrih je primjera mnogo, ali situacija nije jednako povoljna u svim državama članicama. Nažalost, neka tijela za ravnopravnost još nisu dovoljno neovisna i ovlasti su im ograničene. To je zato što postojeće zakonodavstvo sadržava samo minimalne kriterije za stručnost i neovisnost, a ne postavlja standarde.
Zbog te situacije žrtve u državama članicama ne dobivaju jednaku potporu. Graditi uniju ravnopravnosti znači omogućiti građanima svih država članica minimalnu razinu zaštite od diskriminacije s usporedivim pravima na pravnu zaštitu.
Novom zakonodavnom inicijativom koju je danas donijela Europska komisija želimo postići da tijela za ravnopravnost ostvare svoj puni potencijal, učinkovito doprinose provedbi pravila EU-a o ravnopravnosti, žrtvama diskriminacije olakšaju pristup pravosuđu, sudjeluju u preventivnim i promotivnim aktivnostima, informiraju građane o pravu na nediskriminaciju te investiraju u znanje i kapacitete javnih i privatnih ustanova.
To je nužno jer je percepcija raširenosti diskriminacije na temelju rasnog i etničkog podrijetla, seksualne orijentacije, vjere ili uvjerenja, invaliditeta i dobi visoka i kreće se od 59 % do 40 %. Nedovoljno prijavljivanje diskriminacije i dalje je raširen problem, a mnogi se incidenti nikad ne prijave.
Diskriminacija skupo košta pojedince, društvo i gospodarstvo. Zbog manjka radne snage i nedostatka vještina moramo prionuti na rješavanje kroničnog problema slabijeg sudjelovanja žena, osoba s invaliditetom, Roma i osoba migrantskog podrijetla na tržištu rada. Postizanje ravnopravnosti u svakodnevnom životu velika je prilika za uključiv i održiv rast, a utjecajnija tijela za ravnopravnost dio su rješenja.
Predloženim propisima o standardima za tijela za ravnopravnost koje je Europska komisija upravo iznijela poboljšat će se način rada tih tijela. Države članice morat će se pobrinuti da tijela za ravnopravnost budu doista neovisna te da imaju odgovarajuća financijska sredstva i potrebne ovlasti za učinkovitu pomoć žrtvama diskriminacije.
Želimo da potpora tijela za ravnopravnost građanima koji se suočavaju s diskriminacijom dovede do trajnih promjena. Njihove usluge moraju biti besplatne i jednako dostupne svim žrtvama.
Tijela za ravnopravnost morat će svim osobama koje podnesu pritužbu dati potrebne informacije i preliminarnu procjenu njihova slučaja. Moći će predlagati poduzimanje određenih koraka u slučaju diskriminacije, uključujući traženje sporazumnog rješenja između stranaka, provoditi daljnju istragu, davati mišljenja, donositi obvezujuće odluke i zastupati stranke na sudu.
Svojim prijedlozima tijelima za ravnopravnost povjeravamo središnju ulogu u izgradnji i razmjeni znanja. Javne ustanove morat će se o pitanjima ravnopravnosti transparentno i pravodobno savjetovati s tim tijelima i uzimati u obzir njihove preporuke.
Ta će tijela doprinositi prikupljanju podataka o ravnopravnosti, što je ključno za praćenje i utemeljeno donošenje politika. Njihova redovita izvješća s preporukama o jednakom postupanju i diskriminaciji pomoći će da se pozornost usmjeri na dosad neriješene probleme.
Bude li sve po planu, tijela za ravnopravnost neće se samo kratkoročno boriti protiv diskriminacije u pojedinačnim slučajevima nego će podupirati države članice u uvođenju načela ravnopravnosti i njihovu napredovanju prema kohezivnim društvima utemeljenima na pravednosti i uključivosti.