Da je opskrba lijekovima europskog tržišta destabilizirana, potvrđuju gotovo svakodnevne nestašice u ljekarnama, i to nekih vrlo važnih lijekova, među kojima su i antibiotici te lijekovi protiv bolova.
Izuzetak nije ni Hrvatska. Istodobno, cijene novih terapija toliko su velike da ih siromašnije zemlje ili nemaju ili dolaze do pacijenta na kapaljku, što potvrđuje da je dostupnost lijekovima neujednačena u zemljama Europske unije.
Prijedlog reforme
Prevelika otpornost na antibiotike također je problem koji bi ozbiljnije trebalo rješavati jer novih nema s obzirom na to da farmaceutska industrija nema interesa za inovacije te vrste. Sve su to razlozi zbog kojih će se EU uskoro upustiti u reformu politike lijekova, ali pitanje je s kakvim uspjehom s obzirom na to da je industrija već spremna na otpore, a ne treba zanemariti ni rad njihovih lobista unutar diplomacije EU. Ovih dana Politico za početak ožujka najavljuje objavu Europske komisije o prijedlogu reforme, a potom i raspravu u Europskom parlamentu i Vijeću EU.
Unaprijed se najavljuju vrlo žestoka sučeljavanja jer radi se, zapravo, o reviziji cjelokupnog zakonodavstva koje regulira politiku lijekova, najvećoj u posljednjih dvadeset godina. Ne samo pandemija nego i ukupna situacija sve više pokazuje da je EU nužna promjena jer je tržište lijekovima prepušteno samo sebi, a najviše ispaštaju pacijenti jer u prednosti su oni čije zemlje imaju bogatije proračune. U Europskoj uniji smatraju da se to može promijeniti, odnosno da se farmaceutsku industriju može natjerati da osigura veću dostupnost smanjenjem cijene lijekova, smanjenjem roka na patentna prava za dvije godine, što bi brže otvorilo vrata generičkim proizvodima, ali i produljenjem za godinu ili dvije ako njihovi proizvodu budu dostupni na cijelom području EU.
Iz Europske komisije objašnjavaju da, primjerice, pacijenti u Rumunjskoj, Poljskoj ili Bugarskoj koji trebaju nedavno odobren lijek moraju u prosjeku čekati više od 800 dana dok im ne postane dostupan, a u Njemačkoj se čeka samo 133 dana. Zato će, kažu u EK, morati svi sjesti za zajednički stol u pregovorima o cijenama kako bi se postigao dogovor sa svakom članicom EU, a sve ne bi li se ojačale pregovaračke pozicije te u konačnici i smanjili troškovi. Očekivano, već stiže "pobuna" industrije koja ne želi da se itko upleće u njezinu trenutačnu poziciju.
Neriješeni problemi
Ono na čemu se također mora raditi su neriješeni problemi otpornosti na antibiotike i proizvodnja novih. Naime, za nove antibakterijske lijekove potrebne su stotine milijuna dolara, a kad dođu na tržište, moraju se koristiti vrlo pažljivo i rijetko kako vrlo brzo ne bi postali beskorisni. Zbog toga ulaganja u nove antibiotike nisu primarni cilj industrije; nakon velikih ulaganja slijedi i velika zarada, ali uloženo se vrlo sporo vraća. Primjerice, tri europske tvrtke, Novartis, Sanofi i AstraZeneca, prekinule su svoja istraživanja novih antibiotika u posljednjih pet godina. No, istodobno nedavna je studija pokazala da je u 2019. oko 1,3 milijuna ljudi umrlo zbog antibiotske rezistencije!