Jedna od najjačih vulkanskih erupcija na planeti je izbacila tako veliku količinu vodene pare u atmosferu da je moguće da će privremeno zagrijati Zemljinu površinu, doznaje se iz podataka s NASA-inog satelita, piše CNN.
Kad je podzemni Hunga Tonga-Hunga Ha‘apai vulkan eruptirao 15. siječnja 65 kilometara sjeverno od glavnog grada Tonge, kreirao je tsunami kao i snažan zvučni udar koji je obišao svijet - dvaput.
Erupcija je poslala visoki val vodene pare u stratosferu, koja se nalazi između 12 i 53 kilometra iznad Zemljine površine. Tu je bilo dovoljno vode da se popuni 58.000 olimpijskih bazena.
Ovo opažanje je napravljeno uz pomoć opreme na NASA-inom satelitu Aura. Satelit mjeri vodenu paru, ozon i druge atmosferske plinove. Nakon što se erupcija dogodila, znanstvenici su bili začuđeni očitanjima vodene pare.
Oni procjenjuju da je erupcija izbacila 146 teragrama vode u stratosferu. Jedan teragram je milijun tona i u ovom slučaju to je bilo jednako količini od 10 posto vode koja je već prisutna u stratosferi.
To je skoro četiri puta količine vodene pare koja je dosegnula stratosferu nakon erupcije planine Pinatubo 1991. na Filipinima.
Nova studija o vodenoj pari je objavljena u srpnju u časopisu Geophysical Research Letters.
- Nikad nismo vidjeli ništa poput ovog, kazao je u svojoj izjavi autor studije Luis Millán, atmosferski znanstvenik u NASA-inom laboratoriju u južnoj Kaliforniji. - Morali smo pažljivo ispitati sve što smo analizirali da bismo utvrdili da je vjerodostojno.
Satelit Aura je porinut 2004. i otada je izmjerio samo dvije vulkanske erupcije koje su ispustile veću količinu vodene pare visoko u atmosferu.
Ali vodena para erupcije na Kasatochiju 2008. i u erupciji 2015. u Čileu raspršila se prilično brzo.
Tipično, moćna vulkanska erupcija poput planine Pinatubo ili erupcija vulkana Krakatoa 1883. u Indoneziji hlade Zemljinu površinsku temperaturu jer plin, prašina i pepeo ometaju sunčeve zrake. Ovakva ‘vulkanska zima‘ se dogodila nakon što je planina Tambora eruptirala 1815. izazvavši ‘godinu bez ljeta‘ u Europi 1816.
Erupcija na Tongi je bila drukčija jer vodena para koju je vulkan poslao u atmosferu može "zarobiti" toplinu koja bi mogla uzrokovati višu površinsku temperaturu. Velika količina vodene pare može ostati u stratosferi nekoliko godina, smatraju stručnjaci.
Dodatna vodena para u stratosferi bi također mogla voditi ka kemijskim reakcijama koje privremeno doprinose nestajanju zemljinog zaštitnog ozonskog sloja.
Srećom, efekt zagrijavanja vodene pare bi trebao biti malen i privremen, a znanstvenici ne vjeruju da će to biti dovoljno za dodatno pojačavanje klimatske krize.
Istraživači vjeruju da je glavni razlog ovolike količine vodene pare dubina vulkanske kaldere od 150 metara ispod površine oceana.
Znanstvenici još uvijek pokušavaju shvatiti ovu neobično snažnu erupciju i njezine posljedice poput izrazito snažnih orkanskih vjetrova koji su dosegnuli i svemir, piše CNN.