Ed i David Miliband: Britansku će oporbu voditi sin poljskih imigranata - ali koji?

LONDON - Ovodišnja konferencija laburističke stranke po mnogočemu je posebna. Ovoga se puta imenuje novi lider stranke nakon što je u svibnju, izgubivši na parlamentarnim izborima, s tog mjesta odstupio bivši premijer Gordon Brown. Osim toga, prvi puta nakon 30 godina izbora vodstva laburista, ne zna se sa sigurnošću tko će u iduće četiri godine biti na čelu stranke.

Sudbonosni dan

Ono što je najzanimljivije je da se za vodeće mjesto u stranci natječu David Miliband i Edward Miliband. Ne radi se o slučajnosti jednakih prezimena. Političari u borbi za vodstvo stranke su braća. Idealna platforma za dramu Williama Shakespearea. Osim što je jedina povezanost sa Shakespeareom zemlja u kojoj se odvija ova politička utakmica.

Konferencija laburista odvija se danas u Manchesteru i u popodnevnim satima će biti proglašeno ime novog predsjednika stranke. Prije dva dana zatvoreno je glasovanje u kojem su članovi stranke imali prilike odlučiti koji će Miliband voditi stranku. Očekivano, mediji su se raspisali o neočekivanoj obiteljskoj sagi. Po njima, Milibandovi su više puta naglasili da politička utakmica neće narušiti njihov odnos. “Bratska ljubav snažnija je od politike”, rekao je stariji, David.

Braća Miliband rođena su i odrasla u sjevernom Londonu u imućnoj obitelji poljskih imigranata koja im je, obojici, omogućila školovanje na prestižnom sveučilištu Oxford. Obojica su se priključili laburistima te tako postali prva braća u političkom vodstvu laburista od 1938. David je u braku s američkom violinisticom, članicom londonske simfonije, Louise Shackelton, s kojom je posvojio dječake Isaaca i Jacoba. Ed živi s odvjetnicom Justine Thornton s kojom ima sina.

Dečki iz visokog društva

Odrastanje braće Miliband pokazuje da su se laburisti davno odmakli od idealiziranja “radničke klase”. Poput vjerojatno najpoznatijeg laburista novijeg doba, Tonyja Blaira, Milibandovi su dečki iz visokog društva. Četiri i pol godine stariji David bio je važna ličnost Blairove inačice stranke New Labour. Kao takozvani “head of policy” bio je izuzetno blizak Blairu i njegovoj “struji” unutar stranke. Poznato je da su od kasnih devedesetih laburisti bili podijeljeni između onih koji su bili uz Blaira i onih koji su bili bliži Brownu. Tu je i temeljna razlika braće Miliband. David je bio Blairov čovjek, a njegov mlađi brat Brownov.

U nedavno objavljenoj autobiografiji Tony Blair je zapisao: “David je izgledao poput dvanaestogodišnjaka. Ali, njegova priprema programa vlade bila je odlična. Postizao je da ministri budu zadovoljni čak i onda kada ih je vodio u smjeru koji sami nisu ni zamišljali”. Osim toga, dodao je da je David pametan, ali nesiguran. Kada je došlo vrijeme odluke da Blaira naslijedi on ili Gordon Brown, pokazao se isuviše nesigurnim za tu poziciju. “Nisam bio siguran je li žarko želio biti lider stranke.

A to nije posao za one koji srcem nisu potpuno u tome”, zapisao je Blair.

Ipak, očekivani nastavak događaja bio bi da nakon ostavke Browna njegovo mjesto naslijedi 45-godišnji David Miliband, koji je ove godine postavljen na mjesto ministra vanjskih poslova u sjeni. Zato se javnost nemalo iznenadila kada je kandidaturu objavio i njegov mlađi brat Ed.

Vraćanje članova

Kao voditelj kabineta u Brownovoj vladi i kasnije glavni savjetnik za energetiku i klimatske promjene, Ed je postavio temelje istaknutog političara. No, sve do prije nekoliko mjeseci nije se moglo ustvrditi koliko istaknutog. Naime, sve ankete unutar laburista upućuju na to da su šanse između dva brata podijeljenje 50:50.

David je iskusniji, mnogi komentiraju, ali pomalo djeluje kao štreber, dok je Ed svježa krv s manje iskustva. David želi smanjiti deficit, točnije prepoloviti ga u iduće četiri godine, decentralizirati državu i uvesti nove poreze za banke i vlasnike skupih nekretnina. Ugledni list The Economist zaključuje da je po svojim političkim nastojanjima David Miliband ortodoksni socijalni demokrat, unatoč tome što se to, zbog povezanosti s Blairom, prije ne bi dalo zaključiti.

S druge strane, Ed Miliband ima veliku podršku sindikata. Zalaže se za veću jednakost plaća i stalno povećanje poreza na imovinu bogataša. Kao bivši šef energetike i trgovine čini mnogo kako bi bio u naklonosti svoje stranke. Ističe da u stranku želi vratiti članove koji su je napustili 2005., nakon “zlatnih Blairovih godina”, a da se nisu priključili torijevcima.

Važno razdoblje

The Economist ovo razdoblje britanske politike uspoređuje s osamdesetima. Prije trideset godina prethodnici braće Miliband izgubili su od torijevaca. Margaret Thatcher, praćena odličnom kampanjom “Labour isn’t Working” sjajnog komunikacijskog stručnjaka Lorda Tima Bella, osigurala je pobjedu torijevaca. Ovoga proljeća laburistima su uveliko smanjene šanse za pobjedu na parlamentarnim izborima kada su najprodavanije dnevne novine, The Sun, na svojoj naslovnici zaključile “Brown’s a Clown” (Brown je klaun).

Ipak, manje od pola godina nakon pobjede koalicije torijevaca i liberalnih demokrata ispitivanje javnog mnijenja upućuje na to da je ovo izuzetno važno razdoblje za ispravne poteze laburista. Naime, nedavno je u The Sunu objavljena anketa koja pokazuje da torijevci i laburisti imaju jednak postotak podrške, po 39 posto, dok je broj onih koji bi ponovno glasali za liberalne demokrate 13 posto.

Izvještaj ministra

U svakom slučaju, radi se o razdoblju u kojem će jedan od braće Miliband imati prilike svoju stranku postaviti na noge i za četiri godine se eventualno vratiti u vodstvo Ujedinjenog Kraljevstva. Britanci s nestrpljenjem očekuju izvještaj potrošnje koji će ministar financija, torijevac George Osborne, predstaviti krajem listopada. Pod povećalom će se pratiti i reakcija laburista. To znači da Davidu ili Edu, tko god danas bude proglašen predsjednikom laburističke stranke, preostaje manje od mjesec dana da napravi prvi važan korak koji će odrediti njihov politički imidž i sudbinu za barem iduće četiri godine.