Dronovi snimaju, a publika u krupnom planu gleda bolne grčeve i posljednje trzaje vojnika: ‘Oni za nas nisu ljudi‘

Čini se da nije dovoljno ubiti neprijatelja nego treba i promatrati njegovo dugo i bolno umiranje.

Naime, dronovi su u rusko-ukrajinskom ratu postali prenositelji ratnog realityja, a suosjećanja sa žrtvama nema. Neprijatelj je neprijatelj, pa kad ruski vojnik nakon topničkog ukrajinskog napada završi u rovu gdje satima umire, ipak ima "publiku". Njegove bolne grčeve i trzaje te pridržavanje krvavog trbuha promatralo se u realnom vremenu, i to u krupnom planu s ukrajinske promatračnice udaljene više od petnaest kilometara.

Ne samo gledalo nego se i snimalo te ponovno reproduciralo za novinare londonskog The Timesa koji su slučajno posjetili bazu sljedeće jutro.

Radi se o jeftinoj tehnologiji prema standardima vojne opreme, bespilotnoj letjelici DJI Mavic 3 kineske proizvodnje, koja je pomogla navoditi topničku vatru što je pogodila vojnika, a zatim se zadržala na istom mjestu kako bi uhvatila njegove posljednje izdisaje. Može se kupiti u Argosu ili na Amazonu za manje od 2000 funti. Dron je možda jeftin, ali bio je dovoljno pametan da je njegov operater mogao zumirati čovjekove grimase, njegov očajnički pogled... Dapače, pokazao je njegove suborce kako bježe, ne osvrćući se na svoje prijatelje.

I zločinac je nečije dijete

Vjerojatno je vojnik bio jedan od kriminalaca iz ruske plaćeničke grupe Wagner koja upravlja tim frontom, u blizini grada Soledara. Njezin šef, Jevgenij Prigožin, regrutirao iz zatvora tisuće zatvorenika. No, zločinac ili ne, bio je sin neke obitelji, a njegov kraj, u sumrak, nije bio dostojanstven. "Nitko nije došao po njega", rekao je ukrajinski vojnik ispred monitora.

Robert Brovdy, kodnim imenom "Magyar", prije rata bio je biznismen na zapadu Ukrajine. Njegova jedinica za promatranje i ciljanje ima nedvojbenu propagandnu vrijednost jer se koristi videozapisima njegovih najvećih uspjeha, koje ljutita i ratom iscrpljena javnost dočekuje s veseljem.

No, otvara to brojna pitanja vezana uz mentalno zdravlje operatera dronova, pilota koji iz fotelje i sigurnosti hangara udaljenih ponekad i tisućama kilometara prate, napadaju i ubijaju neprijateljske borce. Strahuje se da je poistovjećivanje videoigara iz njihovih života kod kuće i stvarnog slanja života na drugi svijet dehumanizirajuće, čak i ponižavajuće.

Magyar vodi ovu jedinicu za izviđanje i ciljanje koja djeluje u blizini prve linije u Bahmutu i Soledaru, u istočnoj Ukrajini, ali on nije taj koji povlači obarač. Ponekad se pošalje bespilotna letjelica kamikaza ili bespilotna letjelica ispusti bombu, ali najveća se šteta napravi kada se pronađu koordinate i pošalju topničkim timovima opremljenim novoisporučenim NATO-ovim ultrapreciznim haubicama. Na pitanje novinara The Timesa smatra li gledanje umiranja ruskog vojnika dehumanizirajućim, Magyar bez oklijevanja odgovara: "Oni za nas nisu ljudi".

"Potpuno je drugačiji osjećaj pucati na neprijatelja ispred sebe i kad radiš na dronu. Prvo ubojstvo bilo je teško, ali već drugi put kao da ste u lovu", rekao je Magyar i dodao da pred očima u tom trenutku budu sve smrti braće, suboraca.

"Imaš svu tu mržnju u sebi. Gledam u monitor i to postaje pitanje lova na njih", kaže Magyar.

Tisuće dronova u akciji

Prije dvadeset godina, ideja o bespilotnim letjelicama koje upravljaju životom i smrću činila se distopijom, ili barem simbolom američke tehnološke i vojne dominacije.

Sada je ratovanje dronovima uobičajeno. Muškarci u Magyarovu bunkeru bili su Arsen (26), student medicine, Max (47), pravnik, i Andriy (52), učitelj engleskog koji je postao instruktor borilačkih vještina. Njihovi promatrački dronovi Mavic obično se prodaju civilnim fotografima. Tisuće su kupljene za ukrajinsku vojsku volonterskim zajedničkim financiranjem. Magyarova tehnološka braća izrađuju i vlastite napadačke bespilotne letjelice. Neke izgledaju kao proizvodi dječjeg seta Meccano.

Eksplozivne cijevi pričvršćuju se na njih, a svaka sadrži detonatore, šrapnele, u nekim slučajevima i zapaljivu tekućinu. Jedinica bespilotnih letjelica koju je Magyar stvorio od nule ima nedvojbenu propagandnu vrijednost. Videozapisi njegovih najvećih uspjeha učinili su ga jednim od najpoznatijih vojnika u ratu. Njegov pogled na bojne linije iz zraka također ga, na zaprepaštenje ministarstva obrane, ponekad čini točnijim pripovjedačem njihova statusa od vlastitih dnevnih očitavanja. Ljuta i ratom umorna javnost s veseljem dočekuje videozapise.

No, ima i problema jer Magyar je prije dva tjedna izgubio četiri svoja operatera bespilotnih letjelica, koji rade unutar nekoliko stotina metara od bojišta, ali svoje ukupne gubitke ne otkriva. Njegova tehnološka braća, uz pomoć YouTubea, smišljaju pametnije i smrtonosnije načine distribucije smrti.

"U hodu to izmišljamo", rekao je Magyar i dodao - rat nije ništa drugo nego kolijevka inovacija.