(Ne)sloboda medija jedan je od velikih uzroka demokratskog nazadovanja u srednjoj i istočnoj Europi. Izbori sljedećeg mjeseca u Poljskoj, usprkos skandalima koje potresaju sadašnju administraciju, uglavnom su uokvireni oko besmislenog referendumskog pitanja o navodnim naporima EU-a da ugura ilegalne migrante u zemlju, piše Foreign Policy.
Jaroslaw Kaczynski, predsjednik vladajuće stranke Pravo i pravda (PiS), posuđuje iz bilježnice svog mađarskog kolege, premijera Viktora Orbana, raspirivanjem straha od stranog uplitanja.
I poljska i mađarska vlada konsolidirali su kontrolu nad državom i društvom. Na tri načina; prvo, klijentelistička korupcija ključna je za kontrolu ekonomske moći i drži političke i ekonomske protivnike po strani. Drugo, okupacija medija okosnica je ovih režima. Mediji se se koriste za povećanje potpore vlade i potkopavanje glasova disidenata. Treće, vlada mijenja uvjete kupnjom glasova, kao i ekonomskom i političkom prisilom koja ima negativan učinak na integritet izbora. Sve se to događa u pozadini tekućih pravnih radnji koje je EU poduzela protiv Poljske zbog ustrajnog nepoštivanja demokratskih standarda i temeljnih vrijednosti europskog bloka.
Po prvi put, prošle godine, Europska komisija pokrenula je mehanizam uvjetovanja vladavine prava protiv Mađarske kao odgovor na demokratsko nazadovanje. Ovaj novi instrument ima za cilj zaštititi proračunske i financijske interese EU-a u slučaju kršenja vladavine prava, kao što su sustavne nepravilnosti u javnoj nabavi.
Bruxelles Orbanovoj vladi uskraćuje gotovo 28 milijardi eura; to uključuje cjelokupni udio zemlje u kohezijskim fondovima Unije za razdoblje 2021.-2027., u iznosu od 22 milijarde eura, i 5,8 milijardi eura u okviru Instrumenta za oporavak i otpornost. U međuvremenu, Poljskoj je blokiran pristup imovini za oporavak od covida vrijedan više od 35 milijardi eura.
To doduše predstavlja skaliranje aktivnosti EU-a. Ali ova odlučnost da se koriste fondovi kao poluga, iako je novi razvoj u europskom upravljanju, nije put koji će vjerojatno dovesti Orbanovu stranku Fidesz ili PiS u red, kako to priželjkuju u Bruxellesu.
Razlog leži u nedostatku političke volje Europskog vijeća i Europske komisije. I Orbanov Fidesz i Kaczynskijev PiS mijenjaju teren nezakonito i iza kulisa, na načine koje je teško uočiti, kako bi izolirali protivnike po strani i ušutkali kritička stajališta.
Slobodni mediji? Jedva da postoje
Mnogima u Europi malo je poznato koliko su obje administracije potkopale demokratske institucije u svojim zemljama. I to nije iznenađujuće, s obzirom na to da niti jedno od njih ne koristi otvoreno opresivne metode: umjesto toga, oboje instrumentaliziraju zakon kako bi odgovarali njihovim autoritarnim ciljevima.
I Poljska i Mađarska to postižu na različite načine. U Poljskoj su stranačko pokroviteljstvo i nepotizam ključna obilježja organizacijskog klijentelizma u zemlji. To je rezultiralo neviđenim brojem rođaka i saveznika PiS-a koji su preuzeli visoke državne položaje na netransparentan način te zauzvrat pomogli Kaczynskom da održi krhku koaliciju.
U međuvremenu, u Mađarskoj su državni resursi uglavnom raspoređeni odozgo prema dolje, a koncentrirani su oko Orbanove osobne mreže. Ishod je potpuna monopolizacija države i ključnih gospodarskih sektora. Štoviše, strane tvrtke u Mađarskoj sve se više žale na neprijateljske pokušaje preuzimanja od strane vlade. Navodno ih se zastrašuje raznim taktikama, između ostalog i korištenjem tužiteljstva koje je u zavisnom položaju sa Orbanovim stranačkim interesima.
Postoji sličnost između dviju stranaka u tome što obje ostvaruju moć neformalno putem okupacije medija i koriste moćne pojedince i državne tvrtke da ušutkaju ili kastriraju medije neovisne o vladi. PiS je, na primjer, pretvorio poljsku javnu radioteleviziju u instrument državne propagande, podupirući taj potez time što je državni naftni div PKN Orlen preuzeo medijsku organizaciju Polska Press. Kao posljedica toga, Daniel Obajtek, blizak politički saveznik Kaczynnskog, sada kontrolira 20 od 24 poljskih regionalnih novina, više od 120 lokalnih časopisa i 500 internetskih portala s vijestima. Ova dva medijska carstva rade zajedno kako bi progurali narativ da glavni oporbeni protukandidat na izborima sljedećeg mjeseca, Donald Tusk, surađuje s Njemačkom i Rusijom te da mu je u cilju uništiti poljsku državu.
U Mađarskoj je situacija još gora. Origo i Index, najveći internetski portali u zemlji, bili su neovisni prije nego što su ih preuzeli pro-Orbanovi poltroni povezani s biznismenom Miklosom Vaszilyjem. Origo je sada nepokolebljivo provladin i često ga se optužuje za objavljivanje teorija zavjere i lažnih vijesti. Index je, nakon promjene vodstva koja je rezultirala masovnim ostavkama dijela osoblja, prestao s bilo kakvim otvorenim kritiziranjem mađarske vlade. Neovisna postaja Klubradio je u međuvremenu bila prisiljena prekinuti emitiranje, zbog sumnjivih razloga koji se odnose na njezinu dozvolu, od strane državne organizacije prepune dužnosnika povezanih s Fideszom.
U obje zemlje, također, nacionalna tijela za tržišno natjecanje i politički zarobljena medijska vijeća koriste se za jačanje provladinih medija—u mnogim slučajevima odobravanjem spajanja i akvizicija na način koji ide u prilog vladi. Primjer je osnivanje Srednjoeuropske zaklade za tisak i medije u Mađarskoj 2018. godine: tijelo kroz koje je 476 medijskih kuća prebačeno u zakladu koja podržava Fidesz.
Oni koji ipak pokušaju sami ili održe nekako svoj položaj, postaju mete vlasti. Pitajte samo Zoltana Vargu, jednog od posljednjih preostalih šefova medija u Mađarskoj neovisnih o vladi, koji je meta dugotrajnog uznemiravanja od strane premijerovih saveznika i koji je, navodno, bio nadziran špijunskim softverom Pegasus prema uputama vladinih dužnosnika .
EU zapela u petlji
Bruxelles je odgovorio podupiranjem službenih institucionalnih promjena unutar svojih europskih direktiva. I upravo u razlici između slova zakona i načina na koji se on provodi, Fidesz i PiS su proširili svoje napade na neovisna demokratska tijela unutar svojih zemalja, bez ikakvog straha od posljedica.
Na primjer, u pogledu medijske regulative u obje zemlje, Direktiva EU-a o audiovizualnim medijskim uslugama nameće formalne zahtjeve koji se primjenjuju na paneuropskoj razini. Međutim, njih je lako ispuniti tekstom dobro osmišljenog nacionalnog zakona i oni su zapravo slični kreativnoj vježbi stavljanja nekog nasumičnog oblika u predloženi okvir — kao što dokazuje konfiguracija i funkcioniranje Mađarskog vijeća za medije, koje, iako se formalno pridržava zahtjeva EU-a, zarobljen od strane vlade i pristran u svojim aktivnostima.
To znači da je EU zapela u petlji. I Orban i Kaczynski rado održavaju svoju fasadu privrženosti okviru vladavine prava EU-a, tvrdeći da se pridržavaju nacionalnog zakonodavstva. Ali zakonodavnom procesu nedostaju osnovna načela demokracije.
Stoga je pozicija EU-a neodrživa, utoliko što se bavi određenim aspektima neformalne moći, ali zanemaruje druge.
Potreban je višestruk i održiv pristup Europske komisije ako se Poljska i Mađarska žele vratiti na put sloboda i demokracije. To bi trebalo uključivati neposrednu pravnu akciju protiv vlada obiju zemalja, suspenziju svih fondova EU-a na neodređeno vrijeme i učinkovitiju provedbu uvjetovanja.
Mađarska vlada obećala je smanjiti udio natječaja s jednim ponuđačem na ispod 15 posto. Iako je to poduzeto kao značajan korak, to neće potkopati sustavnu korupciju u Mađarskoj. EU treba uzeti u obzir da Orbanovi saveznici još uvijek mogu neformalno zaobići vlasti: mogu se pojaviti lažni ponuditelji koji oponašaju “konkurenciju” na tržištu, a javne nabave mogu ponovno završiti kod premijerovih saveznika.
U kontekstu zarobljavanja medija i regulatornog okvira EU-a, Europska komisija mora biti preciznija u definiranju neformalne moći kako bi bolje zaštitila integritet zajedničkog tržišta i slobodu govora. I trebala bi iskoristiti svoje vrlo jasne ovlasti u vezi sa zakonom o tržišnom natjecanju i državnim potporama.
Mnogi će u Bruxellesu iznijeti argument da EU nema dovoljno ovlasti da se suprotstavi demokratskom nazadovanju. Međutim, to nije istina. Ima cijeli niz alata na raspolaganju i ne mora se baviti neprestanim doktrinarnim inovacijama svaki put kad dođe do žarišta u državi članici koja krši pravila.
EU ne može biti napola unutra, a napola vani u svojim angažmanima s administracijama koje nemaju namjeru igrati po pravilima europskog bloka. Mora igrati oštro i koristiti sve alate koji su joj na raspolaganju ako želi očuvati demokraciju ovih dviju zemalja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....