Oko četiri tjedna prije predsjedničkih izbora u Rusiji, zakazanih od 15. do 17. ožujka, Vladimir Putin je, čini se, dosegnuo svoj politički vrhunac. I američki senator Tommy Tuberville je u emisiji "The Jeff Poor Show" rekao kako je ruski predsjednik Putin sada na vrhuncu geopolitičkog sukoba sa Sjedinjenim Državama, a ruski režimski mediji protumačili su to slavodobitno da "Putin ostvaruje prednost".
Je li tako? Na ratištu u Ukrajini, u osvit druge godišnjice rata, ruska vojska ostvarila je nekoliko uspjeha, poput osvajanja gradića Avdiivka nakon punih sedam mjeseci krvavih borbi te proboja na još nekim lokacijama uzduž tisuću kilometara duge bojišnice. Uz to, smiješi mu se velebna izborna pobjeda i trijumfalni ulazak u već peti mandat. Istodobno se na Zapadu osjeća određeni zamor ratom u Ukrajini te, u prvom redu zbog opstrukcije republikanaca u SAD-u, pomoć Kijevu značajno posustaje. Kasne financijska pomoć i isporuke oružja, pogotovo artiljerijskog streljiva, što je poprimilo dramatične razmjere pa se ukrajinska vojska mora na nekim mjestima povlačiti na rezervne položaje.
Ruski mediji sve otvorenije tvrde da se "Zapad polako okreće od Ukrajine" i kako kažu kremaljski propagandisti "shvaćaju stanje stvari". Iako sam Putin kaže, ali više kao "pila naopako", kako bi mu bilo lakše s Joeom Bidenom, ne može se sakriti da u Moskvi navijaju za povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću, što bi smatrali svojim "političkim benefitom". Osim toga, stvoren je dojam da Rusi unisono podržavaju njegovu politiku. Uz to, 2023. godine, a i uz dobre prognoze za 2024., Putin je uspio ostvariti određene ekonomske uspjehe, odnosno rast BDP-a i vojnoindustrijske proizvodnje, uz priznanje i Zapada da 13 sankcija nije (još uvijek) dalo željene rezultate. Nezaposlenost je na rekordno niskoj razini, a plaće i mirovine su povećane. Uz to, stvorio se dojam da Putin nije izoliran na međunarodnoj sceni, posjetio je Kinu, a tijekom ove godine najavljuju se odlasci u još neke svjetske destinacije. BRICS, čiji je Rusija važan član, razvija se, širi i postaje, prema nekim procjenama, ozbiljna konkurencija ne samo EU nego i G7, a najavljuje se i Putinov dolazak na jesenski summit G20 u Rio de Janeiru.
Dakle, uoči treće godišnjice početka agresije na Ukrajinu stvara se dojam da je Putin dostigao svoj klimaks i kulminaciju vlasti. No, je li baš tako ili je to tek privid? Neke od stvari koje smo nabrojali svakako stoje i pokazatelji su neosporni. Rusija sigurno nije pred porazom, a Putin je, barem što se tiče Rusije, u svom zenitu. No, koliko je to doista čvrsto jer, kao i uvijek, postoji određeni "ali"? Posljednji vojni uspjesi, poput osvajanja Avdiivke, dali su elan Rusiji i uzrokovali određenu depresiju u Ukrajini. No, podsjetimo, za Avdiivku, predgrađe Donecka, borbe su se vodile čak sedam mjeseci.
Dok se "slavi" određeni pomak na bojištu, treba reći da je istodobno ruska Crnomorska flota desetkovana i paralizirana, a glavna luka Sevastopolj nije više funkcionalna. Dio brodova je uništen, a neke su morali skloniti u rusku luku Novorosijsk ili, pak, u pomorsku bazu Očamčire u odmetnutoj gruzijskoj pokrajini Abhaziji. I još nešto - Rusi više nemaju ni prednost na nebu kakvu su imali na početku rata. Podsjetimo da Ukrajincima tek za koji mjesec stižu prvi zrakoplovi F-16, koji neće promijeniti situaciju na bojištu, ali će svakako doprinijeti većoj manevarskoj sposobnosti u zraku. I ne manje važno, unatoč tim određenim uspjesima i prodorima, vojni analitičari ipak tvrde da se za stanje na bojištu može reći da je "pat-pozicija" ili, kako se voli reći, podsjeća na zapadni front u Prvom svjetskom ratu. Uz to, na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji predstavnici brojnih zapadnih država obećali su aktiviziranje vojne pomoću Ukrajini, poput Danske koja će praktički svoj artiljerijski potencijal ustupiti Kijevu.
Ono što je svakako neosporno, to je Putinova pobjeda na skorim predsjedničkim izborima koju je još "upotpunio" prvo odstranjenjem iz utrke jedinog antiratnog kandidata Borisa Nadeždina, a onda i likvidacijom ikone građanskog oporbenog otpora Alekseja Navaljnog koji je pod čudnim okolnostima skončao u zatvoru u Arktičkom krugu. Putin je time pokazao da u ovom trenutku drži sve konce i poluge vlasti u svojim rukama te da je nedodirljivi autokrat. Trenutačno, njegova vlast u Rusiji je potpuno neupitna te se može usporediti jedino sa Staljinovom čije manire vladanja i obračuna s neistomišljenicima i pokazuje.
Nadalje, Rusija je pokazala da ima određene ekonomske uspjehe, unatoč sankcijama. Rast BDP-a se očekuje na razini od tri do 3,5 posto. No, kako piše rusko izdanje Forbesa, tu se krije nekoliko zamki koje će na vidjelo izaći već 2025. godine. Rusija prvi put iz proračuna izdvaja znatno više za vojsku nego za socijalu, a čak 40 posto proračuna, odnosno više od osam posto BDP-a, planira potrošiti na vojsku i ostali represivni aparat. Povećala je vojnu proizvodnju, ali zato trpi ostala industrijska proizvodnja. No, postoje i dodatni problemi. Očekuje se inflacija viša od 7,5 posto, rast cijena će se nastaviti, a zabilježene su i prve nestašice osnovnih namirnica, poput jaja, banana i pilećeg mesa. Istodobno, dok jača vojna industrija, bilježi se drastičan pad investicija u sve ostale privredne grane, i to gotovo za polovinu u odnosu na prijeratno vrijeme. Pala je trgovinska razmjena s Europom, a trgovinska razmjena s Azijom sada čini 70 posto u ruskom uvozu i izvozu. Zanimljivo je da stanje s Kinom, koja se ističe kao "zamjena" za Europu, nije tako bajno kako se prikazuje. Iako je Kina glavni kupac ruskih energenata, uvoz iz Kine je ipak dvostruko veći od izvoza. "Ovisnost Kine o opskrbi industrijskom robom iz tzv. neprijateljskih zemalja znatno premašuje njezinu ovisnost o uvozu ruskih sirovina. To povećava mogućnost korištenja sekundarnih sankcija za ograničavanje međusobne trgovine između Kine i Rusije", upozoravaju ekonomisti iz moskovskog Instituta Jegora Gajdara. Rusija je preko trećih država uspijevala premostiti sankcije, pogotovo u bankarskom sektoru, ali početkom ove godine kineske, turske i banke iz Ujedinjenih Arapskih Emirata odbijaju to raditi te zatvaraju račune ruskih klijenata i tvrtki.
Prema podacima Washington Posta, iz Rusije je od početka rata otišlo više od pola milijuna radno sposobnih ljudi (oko 0,67 posto radne snage), i to uglavnom školovanih stručnjaka, a još je mobilizirano oko 300 tisuća ljudi, što je 0,64 posto radno sposobnog stanovništva. Uz to, prema najnovijim podacima Defense Newsa, Rusi su izgubili najmanje 315.000 vojnika (ubijeni, teško ozlijeđeni, nestali i zarobljeni). Uz to, Rusija ima velikih demografskih problema jer je najmanji postotak stanovništva upravo u najpotentnijem uzrastu od 20 do 40 godina. Trendovi su takvi da će se upravo ta populacija u sljedećih samo desetak godina smanjiti za još četvrtinu! Najveći broj u udjelu ruskog stanovništva čine stariji od 65 godina.
I na kraju, je li Putin izoliran ili prkosi međunarodnoj izolaciji? Putuje li svijetom? Da, bio je u Kini, uskoro najavljuje put u Sjevernu Koreju i Mongoliju, ali bučno najavljivan put u Tursku, članicu NATO-a, ipak je, zasad, odgođen. Već drugi put. Za vratom mu stalno visi i tjeralica Međunarodnog kaznenog suda zbog zločina u Ukrajini. I još nešto - unatoč stalnim najavama proširenja BRICS-a na zemlje poput Saudijske Arabije i Etiopije, to se još nije dogodilo.
Putin je daleko od poraza, ali i od pobjede.