DIJETE SILOVANE BOSANKE 'Nakon što je vidjela film o meni, majka me ipak poželjela upoznati'

Potresna priča o sudbini 22-godišnjeg mladića iz Goražda Alena Muhića, proteklih mjeseci obišla je svijet, posebno u toku i nakon završetka snimanja filma o Alenovom životu „Stupica nevidljivog djeteta“ u režiji Šemsudina Gegića.

I kada je mislio da je na sve stavio točku, nakon premijere filma, desio se neočekivani preokret koji je ponovo uzburkao Alenov život, doznaje Aljazeera Balkans u intervjuu s mladim Alenom.

Prošlo je nekoliko dana od dugo očekivane bh. premijere igrano-dokumentarnog filma „Stupica nevidljivog djeteta“. Utisci se nisu ni slegli, a desilo se nešto neočekivano?

- Na premijeri u Goraždu zaista je bilo previše emocija. U jednom trenutku sam čak i zaplakao, što mi se nije desilo ni tokom snimanja, kada nisam bukvalno pustio nijednu suzu, za razliku od Armina Omerovića. Bilo mi je teško kada sam za potrebe filma obilazio kuću moje biološke majke, ali nisam plakao.

I taman kada sam mislio da će te emocije da se slegnu i da se smiri ta prašina, naredni dan, u roku od 24 sata, dobio sam poruku na Facebook od tetića s majčine strane, da se javila moja biološka majka i da je ostavila novi broj telefona, da želi da kontaktira sa mnom i da se upoznamo, što me je zaista potreslo. U momentu kada sam mislio da je sve završeno, izgleda da je ovo sad jedan novi početak

U toku snimanja filma, kada si pokušavao stupiti u kontakt sa majkom, kakve su bile njene reakcije, obzirom da znamo da je svrha filma bila upravo da upoznaš svoje biološke roditelje?

- Mi smo pokušavali na sve moguće načine doći do majke. Međutim, uvijek kada bi saznali njen broj telefona i kada bi bilo kakav poziv bio iz BiH, ona bi odmah promijenila broj telefona, mijenjala bi i mjesto stanovanja da je ne bi pronašli. Čak smo pokušali i preko gospođe Bakire Hasečić i Udruženja „Žena- žrtva rata“ i opet se dešavalo isto. Ona očito nije bila spremna da stupi u kontakt sa mnom. Međutim, ja sam poslije premijere dao izjavu da je ne osuđujem ni za šta i da joj je sve oprošteno.

S druge strane, osuđujem Radmila Vukovića, mog biološkog oca, koji zbog svega što je uradio treba završiti u zatvoru. Da li je to njoj podstaklo emocije i vratilo joj povjerenje da ću pristati ja na taj susret, da se ona javi sa željom da se upoznamo? Za 22 godine nikada nije pokušala stupiti u kontakt i vjerovatno psihički nije bila spremna na to.

Da li će doći do vašeg susreta? Dobio si njen broj telefona, jeste li u međuvremenu stupili u kontakt?

- Ja sam takođe dao svoj broj telefona i teško je prognozirati ko će koga prvi nazvati, ne znam. Sve su prilike da ćemo se upoznati u maju mjesecu, kada bi ona trebala doći iz Amerike, gdje sada živi. Ne znam da li će to sve biti zabilježeno kamerama, a to svakako više nije dio filma, jer je on završen. Možda bude neko naknadno snimanje ako ona pristane. Nakon premijere filma rekao sam da sam stavio tačku na potrebu za biološkim roditeljima. Međutim, ovo što se desilo nisam očekivao.

Biološka majka sada mene traži, ne ja nju. To je, moram priznati, koliko prijatno toliko i neugodno iznenađenje. Nakon silnih pokušaja i traganja za njom, svih proteklih mjeseci, ona se pojavi i kaže nalazim se tu i tu i hoću da se upoznamo. Malo je nezgodno, sve se preokrenulo za 24 sata.

Za razliku od biološke majke, stav tvog biološkog oca se nije promijenio. Od njega ni traga, ni glasa?

- U toku snimanja filma, Šemsudin Gegić je bio na korak do toga da dođe do upoznavanja. Međutim, on je to uporno negirao i nije želio dati ni broj telefona niti se sastati sa bilo kim iz ekipe koja je radila film. Naša veza s njim bio je gospodin Lutvija Šukalo iz Foče koji se s njim poznaje. Radmilo je čak bio pristao da se upoznamo, međutim kada je do toga trebalo doći, rekao je da on mene ne smatra svojim sinom, da on nije počinio nikakav zločin, da zna ko je moj biološki otac, navodno neki njegov prijatelj i da će on reći ko je to uradio.

Međutim, ja sam još 2006. godine uradio DNK analizu, poslije prvog filma, kada je on uhapšen i ona je pokazala da je on biološki otac. Čak me je priznao i na sudu, vjerovatno da bi mu se smanjila kazna koja mu je bila izrečena od 5,5 godina, da će mi davati određenu alimentaciju do moje 18 godine. Sud mu je zabranio da on stupi u kontakt sa mnom ukoliko ja ne izrazim želju da se upoznam s njim i evo kada sam želio, on je to odbio. Znam da je prodao kuću i stan u Foči i otišao u Srbiju da živi...

Intervju u cijelosti možete pročitati na stranicama Aljazeere Balkans.