Gordon Brown podnio je večeras ostavku na mjesto britanskog premijera britanskoj kraljici i za novoga premijera preporučio vođu konzervativaca Davida Camerona, s čime je okončana višednevna neizvjesnost o mandataru nove vlade.
U emocionalnom obraćanju novinarima ispred Downing Streeta br. 10, Brown je, s suprugom Sarahom koja je stajala pokraj njega, rekao kako je njegova ustavna dužnost osigurati stabilnu vladu, te kako je odluku o povlačenju donio nakon što je shvatio da on i njegova stranka takvu vladu neće moći formirati.
Odlazak u palaču
- Volio sam ovaj posao, ne zbog prestiža i titula koje donosi, koje uoće nisam volio, nego zbog prigode da služim svojoj zemlji - rekao je Brown, a potom se zahvalio svojoj obitelji, te se sa suprugom i dvoje sinova uputio prema Buckinghamskoj palači, gdje je kraljica Elizabeta II. prihvatila njegovu ostavku.
Nedugo nakon bivšeg premijera u Buckinghamskoj palači se pojavio i onaj novi - vođa konzervativaca David Cameron, koji je došao tražiti od kraljice formalno dopuštenje da formira novu vladu s njim na čelu. Cameron (43) bi trebao postati najmlađi britanski premijer u zadnjih 200 godina.
Brown je jučer rekao kako i njegova ranije objavljenja ostavka ne mjesto čelnika Laburističke stranke stupa na snagu odmah, a ne u rujnu, kako je bilo predviđeno, da je uspio postići dogovor s Liberalnim demokratima Nicka Clegga. To je odmah pokrenulo spekulacije o njegovu nasljedniku na mjestu stranke, a britanski mediji najviše šanse daju ministru vanjskih poslova u vladi na odlasku Davidu Millibandu. Sam Brown je rekao kako svoju budućnost vidi izvan politike, s više vremena posvećenog obitelji. U Cleggovim liberalima, dakle, prevladala je ona struja koja je zagovarala koaliciju s konzervativcima, a jučer je već u popodnevnim satima postajalo jasno kako će doći do dogovora. U tim satima liberali i konzervativci utanačivali su detalje koalicijskog sporazuma.
Pritisak na Clegga
Nešto prije Cameron je pojačao pritisak na Clegga. Nakon što je prije ministar obrazovanja u sjeni, Michael Gove, rekao da su se torijevci približili prijedlozima liberala da se prvih 10.000 funti godišnjeg dohotka učini neoporezivim, kasnije je objavljeno da je Cleggu ponuđen i referendum o izbornoj reformi, što je bilo glavno izborno pitanje za liberlane demokrate.
Prevladala pragmatičnost
Iako se činilo da će koalicijski sporazum između konzervativaca i liberala biti teško doseći, zbog njihova razlikovanja u važnim pitanjima kao što je odnos prema EU, imigracija i nacionalna sigurnost, na kraju je u Cleggovoj stranci prevagnuo pragmatizam.
I ako su laburisti liberalima ideološki bliži od konzervativaca - a laburisti su im ponudili i izbornu reformu kakvu liberali žele - u dijelu liberalne stranke postojao je strah da bi takva “progresivna” koalicija stvorila nestabilnu vladu jer i dalje ne bi imala većinu u parlamentu, nego bi se morala oslanjati na manje stranke, poput zelenih, ali i nacionalnih škotskih, velških i sjevernoirskih stranaka, u tzv. koaliciji duginih boja. Dio liberala stoga je smatrao da je ipak bolje poduprijeti konzervativce, s kojima bi imali stabilnu većinu.