Intrigantno je da europski mediji skoro u potpunosti ignoriraju činjenicu da je okupljanje lidera ekskluzivnog G7 kluba na talijanskoj obali Jadranskog mora nešto poput pompoznog igrokaza, ali bez stvarnog političkog kredibiliteta. Posebno su stoga sporne informacije iz diplomatskih krugova da bi važni razgovori o izboru novog šefa Europske komisije trebali početi upravo na okupljanju koje kao domaćica organizira talijanska premijerka Giorgija Meloni.
Kroz ugledne medije, poput Financial Timesa, plasiraju se teze kako Meloni uživa u okupljanju G7 jer se može nametnuti kao "kingmaker", odnosno osoba koja će imati ključni utjecaj na izbor šefa Komisije, odnosno na kadrovsko strukturiranje zajedničkih europskih institucija. Ako se na sastanku G7 razgovara o budućnosti EU u bilo kojem kontekstu, ili bilo kakvim okvirima osim onih koji nisu na razini potpuno neformalnih, onda EU ima ogroman problem, koji nije povezan samo s tim da je Meloni populistica i bivša neofašistica, nego prvenstveno s činjenicom da su samo tri članice G7 istovremeno i članice EU. To su Italija, Francuska i Njemačka. Nejasno je zašto bi se na skupu na kojem gostuju lideri Sjedinjenih Država, Japana, Velike Britanije i Kanade padali bilo kakvi dogovori o budućnosti EU, pa i svijeta. Naime, političke karijere baš svih lidera članica G7 su vrlo upitne, pa čak Meloni, iako se naizgled čini da uživa u dobrim izbornim rezultatima.
Treba naglasiti kako je, također, vrlo upitno je li G7 doista klub najmoćnijih nacija koje mogu koordinirati sigurnosne i ekonomske perspektive svijeta jer ekonomski output svih članica osim Sjedinjenih Država više niti približno nije toliko dominantan u globalnom BDP-u kao nekoć.
Ekonomski najjači europski predstavnik u G7 je njemački kancelar Olaf Scholz. Njegov SPD, kao i ostali članovi ‘semafor‘ koalicije, na parlamentarnim izborima pretrpjeli su katastrofalan poraz. Dobili su manje glasova nego AfD, odnosno više nego dvostruko manje u odnosu na CDU, najjaču i najznačajniju od europskih stranaka. Predstavnik CDU-a ne može biti službeno na G7 jer su trenutačno u opoziciji, ali dolaze na vlast kao brzi vlak. Antidemokratski je da Scholz uzima riječ kako njemački predstavnik na G7 ako govorimo o formiranju budućih europskih institucija.
Emmanuel Macron također je na G7 skupu. On je također pretrpio katastrofalni poraz na izborima za europski parlament, nakon čega je raspisao izbore u Francuskoj. Macron – koji se neprestano predstavlja kao ključni europski "kingmaker" – trenutačno odbija napustiti poziciju predsjednika Francuske, razljutio je čak i svoje u stranci raspisivanjem izbora, a Francuskoj je nedavno srušen kreditni rejting jer su gomilali ekstremne fiskalne deficite. Na razini je političkog neukusa ako se Macron iz te provalije pozicionira kao vizionar Europe. Podsjetimo da je najavljivao slanje EU vojnika u obračun s Rusijom.
Premijer Velike Britanije, Rishi Sunak, ima tri tjedna do izbora na kojima će konzervativci nakon dugog razdoblja biti pometeni s vlasti, a pozicije Britanije ubrzano slabe još od Brexita.
Premijer Kanade osam je godina na vlasti, tvrdi da je jako zabrinut zbog globalnog rasta populizma, ali mu objektivno politička karijera visi o koncu, pa sam emitira signale o odlasku.
Japanski premijer Fumio Kishida mogao bi izgubiti posao već najesen. Raste nezadovoljstvo u njegovoj Liberalnoj stranci.
Na skupu G7 je, naravno, i sveprisutna Ursula von der Leyen, gospođa koja na G7 predstavlja EU, ali joj je mandat na samom koncu. Je li uopće primjereno da na skupu G7 lobira za europske politike iz prošlosti (u kojima je bilo više strateških grešaka) i za samu sebe? Nije.
Joe Biden kao američki predsjednik, i "glavna faca" među liderima G7, imat će jako puno sreće ako pobijedi Donalda Trumpa. Biden loše stoji u većini anketa, a za njegove straže svijet je postao neusporedivo nesigurnije mjesto.
Svemu ovome dodajmo da se Meloni kao domaćica skupa G7 potrudila sama sebi uprizoriti atmosferu kao da se radi o nekakvoj krunidbi pa je u Italiju pozvala niz lidera koji nemaju veze niti s G7, niti s EU, ali se uz njih bivša neofašistica promovira kao važna globalna igračica. Italija je stara i prezadužena nacija koju vrlo vjerojatno u srednjem roku čeka ozbiljna financijska kriza. Meloni je u goste pozvala indijskog premijera Narendra Modija, brazilskog predsjednika Luiza Inácia Lulu da Silvu, turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, predsjednika Ujedinjenih Arapskih Emirata, princa Mohammed bin Zayeda, ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog i papu Franju.
Ponovimo upozorenje iz prvog pasusa: Ako se budućnost EU na bilo koji način počinje dogovarati na ovakvom G7, legitimitet te budućnosti bit će upitan.