Čim je Rusija 24. veljače ove godine napala Ukrajinu, geopolitičari su se odmah zagledali u Vištitis, mirni i uspavani gradić na jugozapadu Litve, piše Al Jazeera.
Vištitis se nalazi odmah do granice Litve i Kalinjingradske oblasti, eksklave Rusije koja pored Litve graniči još i s Poljskom. Kalinjingradska oblast važno je vojno središte i mjesto gdje Rusija navodno drži svoje nuklearno oružje.
Žitelji Vištitisa iz svojih kuća mogu vidjeti ruske graničare. "Kupamo se u jezeru koje je od ograde s bodljikavom žicom udaljeno 10 ili koliko metara. Ponekad mogu čuti kako ruski graničari puštaju glazbu. Kada se to dogodi, organiziramo roštilj i plešemo", rekla je djelatnica u tvornici Irina Skučas.
Život pored granice
Irina i njezin suprug Gediminas Skučas s Rusima se odlično slažu već 20-tak godina. "Rusi nam nisu napravili ništa", rekla je Skučas za Al Jazeeru. "Međutim, otkad je zatvorena granica s Rusijom, više ne dobivamo jeftini građevinski materijal. Primjerice, šarafi i čavli koje zabijamo u zidove i na koje vješamo produžne kablove sada su tri puta skuplji jer dolaze iz drugih europskih zemalja, a ne iz Rusije."
Vištitis se nalazi na sjeverozapadnom vrhu prevlake Suwałki, slabo naseljenog, ali strateški važnog uskog pojasa između Poljske i Litve koji Bjelorusiju spaja s Kalinjingradskom oblasti.
Stručnjaci su taj litavski grad prozvali najopasnijim mjestom na Zemlji. Lokalci, koji se prilično dobro sjećaju sovjetskih vremena, takve tvrdnje drže - smiješnima. "Sve strane koriste takav zapaljiv jezik. Jednostavno ljudi poput nas to vide potpuno drukčije", rekao je za Al Jazeeru Gediminas Skučas. "Oni kažu da smo u ratu, ali to nije stvarnost koju mi ovdje vidimo."
Nakon što je Rusija napala Ukrajinu, Litva joj je nametnula sankcije i zatvorila svoje granice prema Rusiji. Litavska se vojska priprema za bilo kakav ruski napad. "Moramo početi razmišljati kao da smo u ratu", rekao je prošle subote Arvidas Anušauskas, litavski ministar obrane. Litavske snage za brze reakcije, jedinica osnovana 2014. godine koju čine dvije bojne, nalaze se u stanju pripravnosti otkad je ruski predsjednik Vladimir Putin naredio invaziju na Ukrajinu.
Unatoč tome, 24-godišnja Neringa Kilmelite, žiteljica južnog vrha prevlake Suwałki na situaciju gleda slično kao i bračni par Skučas. Kilmelite živi u selu Kapčiamiestis koje se nalazi odmah do granice Litve i Bjelorusije. To se mjesto našlo usred migrantske krize koja je izbila na litavsko-bjeloruskoj granici. "Ovdje živite iz dana u dan, bez planiranja. To je litavski mentalitet", rekla je Kilmelite, koja se u Kapčiamiestis vratila kako bi rodila sina Jorisa. "U Alitosu, mjestu gdje sam živjela prije, svakog sam dana viđala oklopna vozila. Bila su dio naše svakodnevice", dodala je Litavka.
Pridruživanje vojsci
Mnogi su se njezini prijatelji zbog rata u Ukrajini pridružili vojsci ili milicijama poput Litavskog saveza strijelaca. Savez je ove godine zaprimio više tisuća molbi za pristup. Jedan je volonter Al Jazeeri rekao da se na ulaz u Savez čeka dvije i pol godine. Litva je 2015. nakon ruske aneksije Krima ponovno uvela vojnu obvezu. Unovačeni trenutno prolaze obuku u Rukli u središnjoj Litvi. Ta je brigada osnovana nakon samita Sjevernoatlantskog saveza koji se krajem lipnja održao u Madridu u Španjolskoj. Baltičke su se zemlje na tom susretu dogovorile da će se pripremiti za momentalno odvraćanje bilo kakvog napada.
"Jedna je stvar sigurna - trenutna situacija znači da više toga moramo raditi zajedno", rekla je njemačka ministrica obrane Christine Lambrecht kada je u Rukli otvoren trajni njemački zapovjedni punkt. Inače, Nijemci vode obuku litavskih novaka u Rukli.
Vaidotas Urbelis, direktor za politiku u Ministarstvu obrane Litve, rekao je za Al Jazeeru da litavska vojska svake godine unovači 4000 vojnika. "Najgori slučaj je veliki rat u Europi i trenutno postoje neke indikacije da bi se on mogao dogoditi. Nitko ne može predvidjeti što će Putin napraviti. Moramo se pobrinuti da je naša vojska spremna. To znači više ljudstva i više rezervista", rekao je Urbelis. "Ne pravimo razliku između bjeloruske i ruske vojske. (Predsjednik Bjelorusije Aleksandar) Lukašenko ne kontrolira svoju vojsku. Ona je samo produžena ruka Rusije. Stari su Rimljani bili rekli: ako želite mir, pripremite se za rat."
Ministarstvo unutarnjih poslova Litve sastavilo je kartu na kojoj su ucrtane pozicije skloništa i sigurnih zgrada, a neki su civili otišli i korak dalje. Vitas, bivši vojnik u svojim 40-ima, obnovio je napušteni bunker iz doba Drugog svjetskog rata. U slučaju da netko napade Litvu, on će se tamo skloniti. "On me neće zaštititi od modernih bombi. Današnja su oružja presofisticirana", rekao je Vitas za Al Jazeeri. "Debeli zidovi bunkera mogli bi me zaštititi od radijacije, međutim vjerojatno me ne bi zaštitili ako bi nuklearna bomba pala blizu njega. Sumnjam da bi preživio ako bi se to dogodilo."
Istovremeno, 33-godišnji Pawel Andrul i njemu slični situaciji pristupaju dosta mirno. "U DNK Europljana valjda piše da se ne boje", rekao je Andrul, koji živi u poljskom gradu Suwałkiju. "Poljaci stalno misle o ruskom agresoru", dodao je.
Suwałki je multikulturalno mjesto koje je poznato po pitoresknim pejsažima, sinagogama i crkvama. Lokalno se stanovništvo, međutim, jako dobro sjeća svega ružnog što im je Sovjetski Savez priuštio. "Ovdje Poljaci baš i ne vole Ruse. Nisu zaboravili na masakre poput onoga u Katinu", dodao je Andrul.
Poljak je dodao da bi Varšava pomogla svi svojim susjedima u slučaju ruskog napada. S njim se složila Neringa Kilmelite. "Mislim da bi nam druge zemlje pomogle kada bi nas Rusija napala. Nemojmo se praviti da se Litva može sama obraniti", rekla je Kilmelite za Al Jazeeru.
Sedamdesetogodišnji Jonas Sukditis i njegova 68-godišnja supruga Vida, litavski bračni par koji također živi na južnom vrhu prevlake Suwałki, rekli su za Al Jazeeru da rat u Ukrajini prate preko televizije te da su spremni na sve. Rat je, kažu, u njihovoj krvi.
"Toliko smo toga vidjeli da imamo podrum u koji se možemo skloniti od bombi. Tamo imamo dovoljno hrane i drugih potrepština", rekao je Sukditis.
Žitelji bivšeg SSSR-a dugo nisu mislili na rat i o njemu brinuli. Irinu Skučas više brine politička retorika i zazivanje rata. Percepcija bi, kaže, mogla postati stvarnost. "Kroz povijest smo se toliko puta suočili s nesigurnošću. Zašto da se brinemo? Ako počne rat, počet će rat", zaključila je Skučas.